E to, i to smo dočekali! Da čelnici IDS-a stanu pred kamere hrvatskih nacionalnih TV kuća te da urbi et orbi izgovore: Istra je dio Hrvatske! Da prozovu hrvatsku vladu jer zanemaruje činjenicu – da je Istra dio Hrvatske! Ako je cijela ova tragedija nečega bila vrijedna, onda je toga što smo konačno čuli i tu rečenicu.
“Očekujemo da Vlada RH odmah promijeni svoj odnos prema Uljaniku, a ne da se ponaša kao da Uljanik, Pula i Istra nisu dio Hrvatske!“, podviknuo je Boris Miletić, onaj isti koji je do jučer zaigrano dijelio zelene putovnice Republike Istre – Repubblice Istriane.
Onaj Miletić koji je od ministra Krstičevića tražio, a kako tvrdi i dobio – obećanje da se hrvatsko ratno zrakoplovstvo neće vratiti u Istru! Hrvatski F-16 iznad Istre navodno bi mogao preplašiti turiste. To što se i s Ćićarije vidi nekoliko talijanskih zračnih baza, pa i NATO-ova u Avianu, očito Miletića i njegove pajdaše toliko ne brine. Koliko bi tek turista bilo u Veneciji da nema te “militarizacije” Furlanije i Veneta?!
IDS, naravno, pokušava oprati ruke od ovog brodoloma u pulskom zaljevu. Baš kao što je hrvatska vlada u kojoj su oni glasno kukurijekali oprala ruke kad je amenovala privatizaciju Uljanika prema već tisućama puta dokazano neuspješnom modelu. Baš kao što današnji vladajući pokušavaju uteći tom vrućem krumpiru koji joj na silu vraćaju u krilo. Naravno, kao što Vlada RH ne može pobjeći od svoje zapovjedne odgovornosti, tako niti IDS ne može pobjeći od svoje izravne krivice. Kao ni uprava koja nije bila u stanju održati privid, zavarati javnost barem do trena kad će Bruxelles konačno dati zeleno svjetlo, vlada još jednom odriješiti kesu, a oni koji u pozadini povlače konce razotkriti svoje lukrativne nekretninske projekte. Umjesto njih u nekim medijima glavni krivci su – radnici, koji kao 47-postotni vlasnici navodno štrajkaju sami protiv sebe.
Javnost huškaju protiv radnika, jer njima su oni simbol tih arhetipskih uhljeba koji im intravenozno sišu krv i milijarde iz novčanika. Naravno, po istinu uvijek treba zagrebati mrvicu dublje. Pitanje je koliko među tih 47 posto doista ima šljakera koji vare i na +35, a koliko kontrolira upravljačka struktura. Radnici drže tek 20-ak posto, bez stvarne mogućnosti odlučivanja, a kamoli da mogu sami pospremiti upravu u pluskvamperfekt. Odlučuju oni bijelih ovratnika, financijske institucije, banke i fondovi. A u pozadini razni moćnici povlače konce. Investitori kojima je od neizvjesne brodogradnje daleko uzbudljiviji turizam. Gradnja velikih brodova će što se njih tiče živjeti taman koliko je potrebno da se realiziraju njihovi prostorni planovi. A zatim će je bez milosti ugasiti. Možda za desetak godina, a možda već sutra. Za sada im još uvijek treba kao alibi, kao moćna bučna kulisa, dokaz da se radi o nacionalnom interesu, a ne samo o njihovim vlastitim džepovima. Klin čorba za naivne. Za strateškog partnera biraju tvrtku za koju nema dokaza da ispunjava ijedan od uvjeta za takav naslov.
Gle čuda, baš Danko Končar je taj koji bi spašavao brodogradnju, onaj Končar s nejasnim vezama s ruskim državnim kapitalom, koji u pet godina nije oživio Brodotrogir, ali je zato ekspresno sagradio marinu, onaj koji već godinama okrupnjava zemljišta uz obalu Istre, onaj koji je u nadzorni odbor svoje tvrtke udobno smjestio hrvatskog europarlamentarca i dojučerašnjeg čelnika IDS-a. Da, Ivana Jakovčića, kojeg njegova IDS-ova djeca i dalje pobožno slušaju. Ta on odlučuje i tome tko (ne)će pjevati u pulskoj areni, a kamoli o drugim stvarima, tamo gdje je lova u pitanju. Jasno je da vlade više nikad ne smiju bacati novac u bunar bez dna samo s ciljem da smrt škverova odgode do nekog drugog mandata. Ali to ne znači da neka drugačija brodogradnja ne bi mogla preživjeti, sačuvati kritičnu jezgru radnih mjesta i znanja akumuliranih proteklih 150 godina. Da, u razvijenim ekonomijama radna mjesta svaki dan umiru i rađaju se nova, no u Hrvatskoj koja također ubrzano umire takav se gubitak apsolutno ničim i nikad više ne može nadomjestiti.
Dok radnici Uljanika ulicama Zagreba pjevaju “Lijepa li si”, jasno je, Hrvatska se na doslovnoj i simboličnoj razini mora u svim pojavnim oblicima i svim razinama beskompromisno vratiti u Istru, kao što se mora vratiti u Slavoniju, Liku ili Dalmaciju. Vlada RH pak mora čvrsto preuzeti povijesnu odgovornost u trenu dok ubrzavamo prema kolapsu mirovinskog i zdravstvenog sustava za koje za desetak godina neće imati tko izdvajati doprinose. Kao što pjevač zaključuje: Ajd, Istro i Zagorje, podignimo sve tri boje, zagrlimo se pred svima, neka vide da nas ima. Lijepa li si!
Ovaj novinar opet mulja. Stalno ponavljanje kako je Vlada kriva za privatizaciju Uljanika i 3. Maja, kako Vlada ima zapovjednu odgovornost i tko zna sto i jos. A cinjenica jest, da je Uljanik peivatizirao SDP sa Grcicem i poltronom Milanovicem, da je 3. Maj pripojen Uljaniku odnosno preuzet od Uljanika po konstrukciji Milanoviceve vlade, a posebno druga Komadine, koji sad glasno trazi, da 3. Maj izadje iz Uljanika i za to krivi naravno Vladu i Plenkovica. Cinjenica je, da je cijela uprava Uljanika birana sa "blagoslovom" IDs-a i njezinog stvarnog "Führera" Jakovcica, cinjenica je i da su tu upravu birali sindikati koji sjede i u nadzornom odboru i u upravi, taj isti Sverko koji sada od Vlade trazi, da Vlada smjeni ono sto je on kao predstavnik sindikata birao. Cinjenica jest i da se u Uljaniku kao i u 3. Maju nitko nije mogao zaposliti bez blagoslova IDS-a (Jakovcica, Flege, Miletica i ostalih u Uljaniku) ili SDP-a (Komadine i Obersnela u 3. Maju). Cinjenica je i da su Uljanik i 3. Maj dovele upravo strukture IDS-a i SDP-a, da su Jakovcic i njegova mafija stalno vikali, da njima u Istri nitko nece govoriti, kako oni trebaju raditi, a isto su za Rijeku trubili i jos uvijek trube Komadina i Obersnel, taj isti Komadina koji se je svojevremeno strahovito uzrujao, da Hrvatska neda Slovencima Savudrijsku valu, a Oberssne izjaviljivao ZDF-u (Dugi njemacku tv-program), da je za Hrvatsku Jugoslavija bila bolje nego slobodna Hrvaska. Ali ti t.zv. "novinari" nigdje to ne spominju.