Kada je u prosincu 2017. Matthias Glüsing s detektorom metala na polju u mjestu Fredenbeck, okrug Donja Saska, pronašao zlatni rimski novčić, znao je da je pronašao nešto vrijedno. No, znanstveno istraživanje i njegova restauracija pokazali su kako je Matthias pronašao jedinstveni zlatnik, koji ima veze i s Hrvatskom. Naime, pronađeni zlatnik s portretom rimskog cara Konstansa iz 4. stoljeća kovan je u antičkoj Sisciji, današnjem Sisku.
A njegova jedinstvenost je u tome što je Matthias pronašao tzv. “multiplum”, posebnu kovanicu kovanu samo u posebnim prigodama i koje su dodjeljivane istaknutim osobama tadašnjeg Rimskog Carstva. Dakle, bila je riječ o nekom obliku medalje, a uručivali su ih rimski carevi ili njihovi namjesnici na posebnim ceremonijama. Primali su ih najviši dostojanstvenici, zapovjednici rimskih oružanih snaga i/ili carski tjelohranitelji, a zaslužili su ih svojom službom ili su im uručivani u povodu ustoličenja novog cara, neke jubilarne proslave njegova dolaska na prijestolje, prije i poslije važnih vojnih kampanja ili nekih drugih važnih događaja. Sve to znači da je i ovaj zlatnik morao imati vrlo uglednog vlasnika.
Poklon za vojnu službu
Zlatnik je nađen izvan tadašnjih granica Rimskog Carstva, što je rijetko za multiple. Uz to ovaj zlatni novčić od devet grama, i promjera od 29 milimetara za sada je jedinstven i nije nigdje drugdje pronađen. Stoga ne čudi da su se vlasti grada Stadea, u čijoj je blizini i pronađen, angažirale te uz pomoć nekoliko zaklada i javnih izvora ovog mjeseca otkupili pronađeni zlatnik koj će tako završiti u stalnom postavu muzeja Schwedenspeicher.
– Može se pretpostaviti da je bivši vlasnik bio princ ili kralj saskog velikog plemena koji se pojavio u tom razdoblju. Postoje dobri dokazi da je ovaj istaknuti član saske elite zlatnik dobio kao poklon od cara za vojnu službu ili za uspostavljeni savez koji je Rimskom Carstvu bio bitan – rekao je Daniel Nösler, arheolog iz Stadea pri objavi otkupa jedinstvenog zlatnika.
Naime, iz rimskih izvora je poznato kako su germanske pomoćne postrojbe bile važni vojni element tijekom vladavine Konstansa.
– No, ovaj multiplum najstariji je arheološki dokaz o postojanju saske elite u Donjoj Saskoj iz tog vremena – dodao je Nösler istaknuvši kako se ovime potvrđuje snažna veza između tadašnje njemačke aristokracije i Rimskog Carstva u koju se, posredno, upetljao i Sisak gdje je i kovan i to za vremena cara Konstansa, rođenog između 320. i 323. godine, a ubijenog 350. godine.
Konstans je bio najmlađi sin cara Konstantina Velikog. Nakon što je njegov otac umro 337. godine, zajedno s braćom vladao je Rimskim Carstvom. Nakon pobjede nad bratom Konstantinom II. 340. godine, cijeli zapadni dio carstva pripao je njemu. Sam zlatnik kovan je 342. ili 343., pokazali su rezultati istraživanja.
Inače rimski novčići, bakrenjaci, srebrnjaci i zlatnici, kovani u antičkoj Sisciji, pronađeni su na području od Londona na sjeveru pa do Palestine i Egipta na jugu. Pojedinačni sisački zlatnici pronađeni su i u Skandinaviji te čak u Indiji, a njihovo prihvaćanje u robno-novčanoj razmjeni u tako udaljenim krajevima dokazuje njihovu kvalitetu. Kvalitetu sada potvrđuje i to što je rimski car svoje osobne darove, tj. multiple kovao baš u Sisciji. Nije bez razloga u antičkoj Sisciji stolovao i državni službenik procurator monetae Siscianae, koji se brinuo o kvaliteti novca.
Siscia je bila jedna od 20-ak službenih carskih kovnica Rimskog Carstva koja je, s manjim prekidima, radila od 262. godine pa sve do 5. stoljeća. U jednom razdoblju sisačka je kovnica novca bila i glavna kovnica rimskog carskog novca. Najbliža druga kovnica, znatno manje važna za carstvo, bila je u Sirmiumu, sadašnjoj Sremskoj Mitrovici.
Sisak nije slučajno izabran za carsku rimsku kovnicu. Na mjestu sadašnjeg središta Siska nekoć je bila Segestica, keltsko ilirsko naselje, koje 35. godine prije Krista osvaja mladi zapovjednik Oktavijan, koji će poslije postati car August, jedan od najpoznatijih rimskih careva. Siscia je prvo vojni kamp, ubrzo i trgovačko središte, a kada se Carstvo počinje širiti prema istoku, postaje i jedan od najvažnijih rimskih gradova u provincijama pa čak i središte jedne od provincija.
Službenu kovnicu novca u Sisku otvara Car Galijen (260. – 268.), a kako bi se ona pokrenula, u Sisak stiže i kovničar iz rimske kovnice. Za ovu odluku, osim rimskih ratova na istoku, presudna je bila blizina rudnika potrebnih sirovina na području sadašnje Banovine i BiH. Zanimljivo je i što je sisačka kovnica novca jedina sa velikom sigurnošću točno locirana, na Pogorelcu na desnoj obali Kupe.
Kovnica sa sedam radionica
Uz Galijena novac u Sisku kuju i carevi Klaudije II. Gotski, Aurelijan, Prob, a svi redom povećavaju broj oficina (kovačkih radionica). Upravo će u vrijeme Proba (276.-281.) Siscia postati glavna kovnica Rimskog Carstva s čak sedam radionica. Bilo mu je bitno proizvesti što više novca za vojsku koja je ratovala na istoku. Nastavlja koristiti sisačku kovnicu i Dioklecijan, te drugi carevi uključujući i Konstansa o čijem je zlatniku ovdje riječ. Zadnji tragovi kovanica iz Siska mogu se smjestiti u vadavinu istočnogotskog kralja Teodorika (489. – 526.).
Spomenuti zlatnik iz Donje Saske zasigurno spada u najvijednije kovane u Sisku.