Zapravo, ne znam točno što me privuklo starim radijima. Vjerojatno kombinacija više faktora, povijesnog i društvenog konteksta, jer su ih, kad su se pojavili negdje početkom 20. tog stoljeća, sebi mogli priuštiti samo bogati.
Naravno, tu je i njihova estetska vrijednost. Mnogo je starih radija, naročito onih prije 1950-tih godina prošlog stoljeća, koji su iznimno lijepi primjerci.
Interes je prerastao u hobi u onom trenutku kada sam nekoliko primjeraka koje sam nabavio odlučio popraviti tako da se mogu slušati kao najnormalniji, suvremeni radiji.
Obnavljam im kutije, tapecirung i mehanizam. I eto, hobi traje već duži niz godina, a preko njega ili, točnije, preko Njuškala, upoznao sam mnogo zanimljivih ljudi, hobista koji poput mene skupljaju neobične stvari.
U komunikaciji s nekima od njih, a i daljnjim njuškanjem, polako sam razvio interes i za starim satovima, pa sada uz lampaše tražim stare mehaničke, zidne i kaminske satove, a pomalo se popunjava i zbirka starih ruskih ručnih satova.
Zbirku lampaša za sada još ljubomorno čuvam. Previše sam vremena i truda uložio i nekako mi je žao odvojiti se od njih. Ipak, oglasio sam ih nekoliko, uglavnom modele koje već imam. Sve ostalo što ne čuvam tako ljubomorno, poput ekstra para rezervnih guma ili bicikla koji je moj unuk prerastao, oglasio sam na mjestu na kojem sam pod stare dane otkrio razne nove interese, na Njuškalu.