Život u Novom Zagrebu nasuprot 'Maršalke': Vojnici bi pucali čim bi vidjeli nekog na prozoru

Krvave glave, leševi u Sarajevskoj i na Mostu mladosti, zolje u rukama susjeda iz kvarta koji su u traper-jaknama branili vojnicima JNA da krenu prema Sloveniji te tenkovi koji iz vojarne gađaju njihove zgrade u Novom Zagrebu, teške su uspomene koje stanovnici Novog Zagreba i dalje nose. Istina, s vremenom blijede, no na spomen "Maršalke", jedne od najvećih "kasarni" u Hrvatskoj i bitke za nju 1991. godine, sjećanja susjedima iz kvarta brzo naviru.

– Sjećam se kako su iz "Maršalke" gađali zgradu u Šišićevoj ulici, a moj se otac, tada već u mirovini, kao i svi stanari, itekako uplašio pa smo ga u to doba odvezli na selo. Bježali su i drugi, tko god je kamo mogao. Susjedu gore na katu topovska granata raznijela je stan. S prozora se moglo vidjeti i ukopane samohodne haubice i nikad nismo znali kada će koja opaliti – prisjećaju se stanovnici zgrade u Šišićevoj nasuprot "Maršalke".

Tenkovima na Markov trg

– Niste smjeli ni proviriti kroz prozor, a kamoli snimiti s njega kakvu fotografiju. Čim bi vojnici vidjeli nekoga na prozoru, odmah bi otvorili vatru – govore susjedi.

Bilo je to doba kada je u kvartovima, pogotovo u Središću i Travnom, živjelo puno oficira. Pričalo se tada i čija se zgrada štedi, a koja se pogađa. Strah se uvukao i zbog petokolonaša i snajperista koji su vrebali s nebodera i iz stanova. Bilo je to strašno doba. Doba borbe za vojarne.

Zagrepčanin Juraj Sekula (36) u to je doba bio petogodišnjak, a danas, točnije u ponedjeljak, u atomskom skloništu u Travnom, u kojem su se stanovnici Mamutice skrivali od napada iz vojarne i zračnih uzbuna, otvorio je izložbu "Vojarna 'Maršal Tito' u Zagrebu 1991." Prikupio je priče i fotografije upravo tih krvavih zagrebačkih dana s početka Domovinskog rata.

– Ljudi su i zaboravili na siječanjsku krizu, koja je i prva tema ove izložbe jer više pamte doba kada je ljeti počeo rat. U siječnju se JNA pripremala izvršiti vojni udar, smijeniti demokratsku vlast izabranu na izborima. Bila je, dakako, krajem osamdesetih spremna na sve rasplete jugoslavenske krize. I tako je počelo. 140. brigada JNA pretvorena je iz motorizirane u mehaniziranu, jer je JNA već 1981. i 1989. godine na Kosovu naučila da je otpor stanovništva najlakše riješiti oklopništvom. Namjeravali su ni više ni manje nego na Markov trg – govori kustos Sekula iz Muzeja grada Zagreba, autor izložbe.

– Tih se siječanjskih dana pripremao vojni udar, a Zagrepčani su blokirali mostove tegljačima i autobusima kako iz "Maršalke" ne bi mogli otići prema Gornjem gradu. Na izložbi je i jedna fotografija ZET-ovih autobusa koje su vozači dovezli noću ne bi li zaustavili tenkove T-55. Računalo se da je u vojarni više od pedeset takvih tenkova, a da ne govorimo o oklopnim vozilima, topništvu, raketnim sustavima... Itekako su u to doba bili prijetnja metropoli. Vojnici koji su bili u vojarni trebali su imati značajnu ulogu u planovima za svrgavanje vlasti. No, znalo se što planiraju, pa su se građani sami organizirali uz pomoć postrojba policije. Prve siječanjske blokade postavljane su oko vojarne, pa na mostovima, na željezničkoj pruzi, a posljednja, zadnja linija obrane Trga svetog Marka bio je prsten u centru – kaže autor izložbe.

Oni koji su u siječnju 1991. godine čuvali most, prisjetili su se kako su morali biti u civilu, da ne bi privukli pažnju, pa su tako u traper-jaknama, ali sa zoljom na ramenu, provodili noći s pogledom prema "Maršalki", danas Vojarni 1. gardijske brigade Tigrovi – Croatia. Prvi tenkovi, ipak, izišli su 2. srpnja 1991. godine u nadi da će stići u Sloveniju. Susjedi su nasrnuli Molotovljevim koktelima, pucalo se i ispred "Maršalke", ali i na Mostu mladosti. Prva žrtva JNA prije Domovinskog rata bio je 36-godišnji susjed Raveno Čuvalo koji je pokušao spriječiti izlazak tenkova, ranjeno je još devet civila i dva pripadnika ZNG-a. Stradala su na Mostu mladosti i dvojica ročnika JNA, koja su tek došla na obuku, pa se se s puškom našla na mostu.

– Uz siječanjsko doba i sukobe početkom srpnja, treća tema izložbe je i blokada vojarne koja je uslijedila kada je Franjo Tuđman sredinom rujna naredio blokadu svih vojarni u Hrvatskoj. Građani iz Zapruđa, Utrine, Travnog, Dugava i s Hrelića, uz pripadnike ZNG-a i policije blokirali su promet, a "Maršalki" je blokirana voda, struja, plin i telefon. Držali su ih u opsadi od sredine rujna do zime, do 20. prosinca kada je i posljednji vojnik napustio "Maršalku". Izložba u Galeriji Atomsko sklonište otvorena će biti upravo do 20. prosinca, simbola i dana kada je priča okončana.

Ratno stanje oko "Maršalke" su u to doba fotografirali Josip Vranić, Josip Bistrović, Romeo Ibrišević, Zlatko Kalle, Većeslav Kocijan, Boris Kovačić, Ranko Marković, Jadran Mimica i Rajko Šobat...

– Vojna policija vikala je da se maknem kad me vidjela s fotoaparatom. Prijetili su da će me izbatinati. Uspio sam snimiti fotografiju pa se izvući pred pendrecima ispred 'Maršalke' – ispričao je Šobat.

Na fotografijama koje su izložene ima i onih na kojima naoružani susjedi iz kvarta pod Mostom mladosti igraju – šah, ali i razrušenih stanova, ježeva na cesti kod spomenika Većeslavu Holjevcu, žene koje prosvjeduju, ali i fotografije samih oružanih okršaja gdje su Gromovi na Mostu mladosti pokušavali zaustaviti kolonu tenkova JNA, susjedi koji bacaju molotovljeve koktele na tenkove, ali i trenutak kada je stradao Raveno Čuvalo.

– Pucnjeva je bilo i noću, kada su pucali u samoj vojarni na ročnike koji su pokušavali prebjeći. Na dezertere. Javljali su se ti mladi vojnici u kvartove gdje bi dobili civilnu odjeću te bi putovali kući, u Makedoniju, Sloveniju, Crnu Goru... Bunkeri su bili po cijelom kvartu, i u Zapruđu, Utrinama, Travnom, Dugavama, pa i na Borovju, na savskom nasipu, čak i u Folnegovićevu naselju. A oružja nije bilo, mnogi su koristili lovačke puške, neki s karabinom, drugi bez – govore u Travnom ispred Mamutice.

Kriza je okončana intervencijom Međunarodne zajednice, kada je postignut dogovor o odlasku JNA iz "Maršalke". Vojska je otišla prema Bosni i Hercegovini i Srbiji. Bila je to simbolična, ali stvarna pobjeda obrane metropole. Tim fotografijama i završava izložba "Vojarna 'Maršal Tito' u Zagrebu 1991. godine".

Zastava i ploča s 'Maršalke'

– "Maršalka" je moja prva izložba u nizu, u projektu izložbi o zagrebačkim vojarnama. Sljedeća će biti "Borongajka", koja je također bila tempirana bomba, a zatim i izložbe u zapadnom dijelu grada o vojarnama u Kustošiji, Ilici i na Selskoj. Cilj je manjim izložbama u kvartovima upoznati građane s projektom, potaknuti ih na suradnju. Želimo čuti njihove priče, sjećanja, a ako imaju kakve dokumente, fotografije, uniforme, pa čak i tranzistore koje su slušali u skloništima u to doba, čuturicu koju je neki dezerter ostavio kad je bježao..., neka nam se jave. Ljudima se možda čini da su te stvari s tavana bezvrijedne, no itekako bi značilo u Muzeju grada Zagreba imati prvu hrvatsku zastavu koja je istaknuta na "Maršalki" ili ploču s vojarne koju je netko skinuo i odnio kući pa joj se zameo trag – govori kustos Sekula i dodaje: – Finale će, nakon kvartovskih izložbi, biti velika izložba o bitki za sve zagrebačke vojarne...

Video: VL