Slučaj Josipa Perkovića pokazuje da se u Hrvatskoj nikada ne smije podcijeniti borbu za bolju prošlost. Sada nas kontroverzni obavještajac i njegov odvjetnik Anto Nobilo hoće uvjeriti ne samo u to da je Perković bio glavna faca u komunističkoj Hrvatskoj, kojemu su se tadašnji moćnici poput Ante Markovića, Antuna Milovića i Mike Špiljka ispunjavali sve želje, nego da je čak izmislio Franju Tuđmana i HDZ te gotovo sam oslobodio Hrvatsku. Perković bi volio da je tako bilo (sudeći po tome koliko ga štite, to bi voljeli i mnogi drugi), ali povijesne činjenice ipak sugeriraju jedan manje jamesbondovski zaključak.
Koncem osamdesetih šef Udbe Perković nije pio kavice s Tuđmanom i razglabao o samostalnoj Hrvatskoj, nego je sa svojom dešperatnom vojskom uplašenih obavještajaca pokušavao pronaći način da što bezbolnije prežive tranziciju. Mogli su zaključiti da Gorbačov i perestrojka ruše komunizam te da će demokratski procesi, koji su u to vrijeme već obilno zapljusnuli Poljsku, uskoro dodirnuti i Titovu Jugoslaviju. Kada su vidjeli da je Tuđman najbliži pobjedi, onda su tražili načina da mu se približe. Jednako tako bi ponudili usluge Miki Tripalu i Savki Dapčević Kučar da su oni bili bolji od Tuđmana. Njega su se malo i plašili jer je bio okružen nacionalistima koje su komunistički obavještajci kolokvijalno nazivali ustašama. Iako ateisti, udbaši su molili Boga da ih nacionalisti ne pometu kada dođu na vlast.
Već su kuvertirali ostavke i počeli tražiti druge poslove kada im je Tuđman u sklopu svoje politike pomirenja ponudio da rade i za neovisnu Hrvatsku. Vjerojatno je za takav rasplet dio zasluga imao i Perković, ali zasigurno ne samo on, na čemu mu je 750 bivših komunističkih obavještajaca zahvalno do groba. Uz tradicionalnu obavještajnu solidarnost, to je nevjerojatan kapital koji je Perković imao kod svoji sudrugova i koji je, kako vidimo, dobro iskoristio. Zatim je došao rat pa Tuđman, i da je htio (a vidjeli smo kasnije da nije), nije mogao provesti lustraciju. Svojim autoritetom uspio je pomiriti nacionaliste i udbaše te je od svake grupacije uzimao ono što mu je najviše odgovaralo. Kad su shvatili da su preživjeli tranziciju, ali i da su zauzeli unosne i utjecajne pozicije u Tuđmanovoj vlasti, udbašima i ostatku komunističke elite porasle su ambicije.
Preko svojih starih veza, a vjerojatno i s nekom ušteđevinom koju su na vrijeme sklonili na sigurno, širili su utjecaj na politiku, gospodarstvo i medije. Kako su raspadom Jugoslavije već jednom doživjeli krah svojih ideala, postali su ciničniji i pragmatičniji. Sada su ih od titoizma više privlačili bogatstvo, moć i utjecaj. Naivni i često nedorasli nacionalisti nisu se ozbiljno mogli suprotstaviti istreniranim specijalcima. Dok je Tuđman bio živ, izgledalo je da vlada ravnoteža između sukobljenih struja. Nakon njegove smrti i dolaska Mesića i Račana na vlast udbaško-komunistička struja dobila je političku potporu i slobodan prostor za angažman svojih ljudskih i financijskih potencijala. Napravljena je lustracija u obavještajnim službama, ali tada su iz nje udaljeni isključivo nacionalisti koji se nisu uklapali u novu političku paradigmu. Ivo Sanader za vrijeme svoje vladavine više je mislio kako će opljačkati Hrvatsku nego kako će uvesti ravnotežu u društvo.
Tek ulaskom u EU počeli su se raspetljavati zapostavljeni politički i društveni problemi. Mnogi to još uvijek ne shvaćaju ili ne žele shvatiti, ali će se na to morati naviknuti.
Bravo Drazene! Ta klika je ovladala medijima i omogucila mnogim tajkunima da se sve vise bogate. Stvorila je sloj ljudi "koje se ne smije dirati". Svaki tajkun je imao svog "kuma" koji mu je pruzao zastitu (vidi bivseg predsjednika). Cak vjerujem da je postojao nepisani sporazum izmedju kleptomanskog Sanadera i ove stare udbaske klike da se medjusobno ne diraju. Aktualna Vlada tome ocigledno ne zeli stati na kraj. Razumljivo je i zasto. Dok se ta udbaska gnijezda lustracijom (ne osvetom) zauvijek ne maknu iz svakog segmenta drustva, nece krenuti na bolje u Hrvatskoj. Bogu hvala, ima i pozitivnih snaga u Hrvatskoj, koje daju nadu (vidi gradonacelnika Metkovica, dr Markic itd.).