Simpatični Pojam mreže instinktivno povezujemo sa suvremenim mogućnostima dijeljena, komunikacije i organizacije, endemičnim za razdoblje u kojem živimo. Stoljeće u kojem živimo često se naziva i razdobljem mreža, ali pogled u povijest nudi nam jasne dokaze da su mreže oduvijek bile prisutne. I vrlo moćne.
Dok će fanatici teorija zavjere odmah istaknuti opskurne povijesne skupine koje nude odlične teme za osrednje serije ili kasnonoćne dokumentarce, ne znači da same grupacije ljudi povezanih zajedničkim interesima nisu postojale. Analizirajući upravo ovaj aspekt povijesti i iz njega izvlačeći zaključke relevantne za meandriranje u današnjem razdoblju mreža, autor Niall Ferguson tvrdi da su povijesno samo formalno vlast držale strukture na vrhu hijerarhije, dok je stvarna moć bila u mrežama skrivenim od javnosti.
Tako su kroz povijest mreže ljudi bile bitnije od zbivanja koja su dokumentirana u različitim arhivima i čime se službena povijest bavi. O takvim mrežama naravno nema zapisa ni puno informacija, pa dolazi i do fikcionalizacije i estradizacije njihova djelovanja, pogotovo o onim poznatijima – masonima, iluminatima, ali i grupi Bildeberg ili Trilateralnoj komisiji.
Uostalom, mreže su podigle i Francusku i Oktobarsku revoluciju, Iransku revoluciju, a ne neka hijerarhijski organizirana grupa. Čvrsta hijerarhija nije propusna, dok mreže nikad ne spavaju i snagu dobivaju upravo iz povezanosti.
Hijerarhijske snage doživjele su svoj vrhunac u totalitarnim režimima, a moć mreža jača od sredine prošlog stoljeća doživljavajući procvat, ali i redefiniciju. U temeljima mreža ljudi nekad su bile ideologije, slične kulture – danas ulazimo u sustav baziran na algoritmima koji prepoznaju naše interese, internet je dosad najveća mreža mreža.
U aktualnom neoliberalizmu pojedinac nema snagu dok nije dio neke mreže. Gledajući povijesno, na našem podneblju te mreže su uglavnom bile zavičajne i (čak udaljeno) rodbinske. Danas se pak oslanjaju na naša iskustva, kontakte i poslovne veze.
Uzimajući svoj osobni primjer samo posljednjeg mjeseca, trenutačni projekt ostvarila sam preko mreže alumnija svog sveučilišta, odlazak doktoru organiziran je preko jednog kolege klasičara, a iduće putovanje proizašlo je iz suradnje s kulturnim djelatnicima u međunarodnim sektorima kojima pripadam.
Dakako, digitalne tehnologije neusporedivo su olakšale komunikaciju i održavanje kontakta čak i fizički udaljenih članova, ali važnost mreža za napredak, koliko osobni tako i društveni, povijesno je utemeljen.
Tvrdeći da su i povijesno ljudi crpili snagu iz stvaranja mreža te na taj način dolazili do promjena koje su oblikovale živote pojedinaca, ali i društva, ne oduzima neporecivu važnost transformativne promjene koju je digitalizacija mreža donijela. Primijetiti da su mreže duboko ukorijenjene u svim velikim promjenama, tek stavlja današnje poimanje mreža u povijesni i društveni kontekst, potencijalno nudeći i neke tragove i prednosti sustava ljudi povezanih zajedničkim ciljem.