Nakon što im je desetljećima padao natalitet, nordijske države zabilježile su pravi baby boom za vrijeme pandemije COVID-19. Dok je ostatak Europe imao manji broj djece začete i rođene u vrijeme zatvaranja i razdoblja kad su ljudi bili kod kuće na čekanju i morali pauzirati karijere, stanovnici Norveške, Finske te Islanda odlučili su iskoristiti su taj period da imaju djecu i tako preokrenuli višedesetljetni trend pada broja novorođenih. Razlog tomu: stanovnici tih država imaju veće povjerenje u državu i socijalnu mrežu potpora nego ostali te su bili poprilično sigurni da će, unatoč krizi, država kompenzirati osobne financijske gubitke.
Zanimljivo, Hrvatska je među državama koja je, što je također rijetkost, bilježila stagnaciju ili blagi porast broja novorođenih u tom periodu. Istraživački centar Nordregio analizirao je broj djece rođene od siječnja 2020. do rujne te godine – ta su djeca začeta prije početka pandemije u ožujku te godine, te djece rođene u istom periodu 2021., začete u vrijeme lockdowna. Najveći porast broja novorođenih imao je Island, 7,8 posto, potom Finska, 7,1 posto te Norveška, 5,7 posto. Iznimka je Švedska gdje je broj rođenih porastao samo za 0,3 posto.
Tijekom prvih mjeseci pandemije postavljala su se i pitanja o tome kako će pandemija utjecati na odluku o imanju djece. Jedni su očekivali da bi različita ograničenja, uključujući zatvaranje i zahtjeve socijalnog distanciranja, mogla dovesti do baby booma jer će parovi provoditi više vremena zajedno kod kuće s manje ometanja. Drugi su, naprotiv, predviđali da će pandemija dovesti do smanjenja broja rođenih. Ekonomska neizvjesnost i nezaposlenost mogu navesti parove da odgode ili odustanu od planova za trudnoću. Također, uzimalo se u obzir i da važnu ulogu predstavlja zabrinutost zbog moguće infekcije majke i djeteta tijekom ili nakon trudnoće, ali i napetosti u vezi između partnera koji su bili prisiljeni stalno boraviti zajedno. Osim toga, pristup potpomognutoj oplodnji bio je otežan u nekim zemljama.
Prema podacima, obje teorije – o smanjenju i povećanju broja novorođenih – izgledaju točnima, no s različitim scenarijima u različitim zemljama. U mnogim zemljama južne i istočne Europe, poput Španjolske, Italije ili Rumunjske, broj rođenih pao je za više od 3% tijekom prvih devet mjeseci 2021. U Portugalu (-7,7 posto) i Poljskoj (-4,4 posto) pad broja rođenih tiekom pandemije bio je najizraženiji. U nekoliko zemalja smanjenje plodnosti došlo je uz ionako niske stope plodnosti. Španjolska (-3,5 posto), Italija (-3,8 posto), Portugal i Poljska, na primjer, već su prije krize imale ukupnu stopu plodnosti (TFR) manju od 1,5 djece po ženi. Te su vrijednosti znatno ispod takozvanog omjera od 2,1 djeteta po ženi, koji je neophodan za održavanje veličine populacije. U tim zemljama su se postojeći demografski izazovi pogoršali tijekom pandemije.
Pauza od karijere
U drugoj skupini zemalja broj rođenih ostao je relativno stabilan tijekom pandemije (smanjuje se ili povećava do 1%). U tu kategoriju spada i nekoliko srednjoeuropskih zemalja poput Mađarske, Češke ili Hrvatske, ali i Švedske u kojoj je broj rođenih tijekom prvih devet mjeseci 2021. godine bio veći za 0,7% u odnosu na prethodnu godinu. U tim zemljama iskustvo pandemije očito nije natjeralo parove da bitno promijene svoje planove o imanju djece.
Konačno, u trećoj skupini zemalja broj rođenih bio je veći tijekom prvih devet mjeseci 2021. nego u istom razdoblju 2020. (promjene od najmanje +1%). To uključuje Belgiju, Austriju i Njemačku, ali i Dansku. U Norveškoj, Finskoj i Nizozemskoj, kao i na Islandu porast broja rođenih bio je posebno izražen (+5% ili više). U Norveškoj, Islandu i Finskoj do ovog porasta broja rođenih došlo je nakon desetljeća dugog pada stope plodnosti, čime je trend preokrenut, barem privremeno. Čini se da su parovi u tim zemljama kontekst pandemije smatrali dobrom prilikom za ispunjenje namjera da imaju djecu.
Što je pridonijelo tolikoj razlici?
– Čini se da su nordijski parovi koji su bili prisiljeni pauzirati svoje karijere, bili na plaćenom čekanju ili otpušteni, vidjeli priliku da imaju djecu i možda povećaju prihode svoje obitelji uz pomoć roditeljske naknade. Jedna hipoteza je da su mladi nordijski parovi vjerovali da će država nadoknaditi izgubljeni prihod tijekom i nakon pandemije, da su mreže socijalne sigurnosti u tim zemljama dovoljno jake – smatra Nora Sánchez Gassen, istraživačica i koautorica izvještaja.
U nordijskoj regiji rodna i socijalna politika promicala je ravnopravnost spolova, sudjelovanje žena u radnoj snazi i uključenost muškaraca u poslove skrbi od 1960-ih. Sve nordijske zemlje nude izdašne programe plaćenog roditeljskog dopusta, često s ciljanim "mjesecima za tate", kao i pristupačne usluge skrbi o djeci kako bi se oba roditelja pomogla u kombiniranju posla i obiteljskih obaveza. Kada su karijere parovima stavljene na čekanje zbog skraćenog radnog vremena, otpuštanja ili nezaposlenosti, neki su parovi možda smatrali te pauze u karijeri korisnom prigodom da imaju (drugo) dijete i istovremeno osiguravaju obiteljski prihod isplatama za roditeljski dopust.
U zemljama čija su gospodarstva već bila snažno pogođena tijekom globalne financijske krize 2007. i 2008. i gdje su mreže socijalne sigurnosti i obiteljske politike manje velikodušne, kao što su Španjolska ili Italija, prijetnja nove krize možda je navela više mladih ljudi da odgađaju ili čak i odbace planove o roditeljstvu. Daljnji razlog za baby boom u nekoliko nordijskih zemalja mogao bi biti taj što su stope zaraze i smrtnosti bile niže tijekom prve godine pandemije nego u drugim dijelovima Europe, s izuzetkom Švedske, a ekonomski pad nije bio tako strmoglav, što moglo pridonijeti održavanju osjećaja socijalne i financijske sigurnosti među parovima.
Nordijske zemlje imale su ogromna ulaganja u krizne pakete, znatno veća od prosjeka. Najviše je ulagala Danska, oko 32% BDP-a. Švedski je broj bio 16%. Kako su nordijske zemlje ušle u krizu s relativno jakim financijskim sustavima, mogle su potrošiti novac na programe odgoda, odgode poreza i potporu malim i srednjim poduzećima. Ulaganja u mjere tržišta rada značila su da prosječni prihodi kućanstava nisu pali. Mjere su također imale ključnu ulogu u smanjenju društvenog učinka pandemije, navodi se u izvješću.
– Mjere su bile iznimne i doprinijele su već snažnim nordijskim sustavima socijalne skrbi. To je bilo moguće jer su naši financijski sustavi bili znatno robusniji nego tijekom financijske krize 2008. Ali čak i da mjere pandemije nisu imale veliki utjecaj na državni dug i nacionalne deficite, ne bi se mogle nastaviti unedogled. Dvojbeno je mogu li se nordijske javne financije nositi s produljenom pandemijom COVID-a – kaže Carlos Tapia, viši znanstveni suradnik u Nordregiju.
Potpore održale standard
Općenito, pad u nordijskim gospodarstvima bio je u skladu sa svjetskim prosjekom, ali mnogo manje ozbiljan nego u EU. Nordijski BDP pao je za 3%, u usporedbi s 5,9% u EU. Zbog svoje ovisnosti o turizmu, Island je bio najteže pogođen 2020., BDP mu je pao 7,1%. Usporedni podatak za Dansku iznosio je 2,1%, u Norveškoj je bio 0,7%. Unatoč kriznim paketima i sustavima socijalne skrbi, kriza COVID-19 jasno je razotkrila nejednakost između različitih dohodovnih skupina, posebno u socijalno-ekonomski ugroženim urbanim i ruralnim regijama. I u pogledu stope zaraze i društvenih učinaka pandemije najteže su pogođene najugroženije skupine: starije osobe, osobe s niskim primanjima i imigranti.
No, iako su potpore stale kako se život vratio u normalu, ne samo da su održale standard građana mlađe i srednje dobi, odnosno radno sposobnog stanovništva, već su donijele i neočekivanu dobrobit u društvima koja stare i muče se s niskim natalitetom – veći broj rođene djece nego desetljećima ranije.
Odakle tolike razlike u odlukama parova o djeci diljem Europe
1. Čini se da su nordijski parovi koji su bili na plaćenom čekanju ili otpušteni s posla vidjeli priliku da imaju djecu i možda povećaju prihode uz pomoć roditeljske naknade, smatra istraživačica Nora Sánchez Gassen
2. U nordijskim zemljama stope zaraze i smrtnosti bile su niže tijekom prve godine pandemije nego u drugim dijelovima Europe, s izuzetkom Švedske, a ekonomski pad nije bio tako strmoglav
3. U zemljama čija su gospodarstva već bila snažno pogođena financijskom krizom 2007. i 2008., kao što su Španjolska ili Italija, prijetnja nove krize možda je navela više mladih da odgađaju planove o roditeljstvu
Video: HZJZ objavio: Ukida se karantena, ovo su nova pravila za kontakt s pozitivnom osobom