Prije točno mjesec dana preminuo je Gabrijel Bebić. Dječak iz Metkovića umro je 11. prosinca u splitskoj bolnici. Upravo je u toj bolnici referentni centar za intenzivno liječenje djece za cijelu državu i ako igdje trebaju nešto znati ili imati da bi spasili ovako ugrožen dječji život, onda je to prava lokacija.
Ali Gabrijel je do Splita došao s multiorganskim zatajenjem, uznapredovalom sepsom i, laički, nije mu bilo pomoći uza sve znanje, lijekove, uređaje. Koji dan ranije bio je zdravo dijete. Dječak kojeg je majka zajedno s bratom i sestrom odvela njihovoj pedijatrici jer “malo kašlju”. Bilo je to u petak, 7. prosinca. Kako su roditelji Bebić ispričali u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju, tada su – preventivno dobili Sumamed.
Vremenska linija tragedije rekonstruirana prema njihovim riječima jest sljedeća: Gabrijel dan poslije, u subotu, povrati antibiotik, dobio je visoku temperaturu, počeo povraćati i ima proljev. Oko 11 sati su na Hitnoj pomoći u Metkoviću. Preslušan je i pogledano mu je grlo i vraćen kući. U noći otežano diše, odlaze na Hitnu i ponovno je poslušan i upućen da sutradan ode svojoj pedijatrici. Ona je u poslijepodnevnoj smjeni, medicinska sestra pedijatra koji je tada u smjeni šalje ih na Hitnu jer ima gužvu, Hitna ih šalje pedijatru i konačno dolaze do dr. Ksenije Kaleb koja tada radi u svojoj ordinaciji. Doktorica Kaleb jedina reagira, odlazi na Hitnu, alarmira helikopter, priprema dijete za hitan transport. Dakle, procjenjuje ozbiljnost zdravstvenog stanja devetogodišnjeg djeteta! Točnije rečeno – jedina ispravno procjenjuje stanje djeteta koje je dotad, prema ovoj rekonstrukciji, u tri dana pregledalo troje liječnika.
Od toga je neki XY liječnik isto to umiruće dijete netom ranije vratio s Hitne, a neka XY medicinska sestra odbila ga primiti zbog gužve! Isto to dijete u noći ranije je neki XY liječnik vratio kući s Hitne. I dan prije toga, kao i u petak kada je dobio antibiotik. Na račun čega? Nalaza brzog brisa ili krvne slike? Ne znamo.
Gabrijelova smrt statistički se ne bilježi kao smrt od gripe koja mu je izolirana u Splitu jer nikakav njegov uzorak nije poslan na analizu. Nijednu okolnost nije napisala u svojem izvještaju ni inspekcija Ministarstva zdravstva kao ni ona koju je poslala Hrvatska liječnička komora.
Javnost se uhvatila detektivskog posla pa se tijekom proteklog mjeseca otkad ovog djeteta više nema stvorila cijela kakofonija nebitnih detalja koji neće utvrditi odgovornost za Gabrijelovu smrt. Praktički su se reklamirali proizvođači, svi su postali doktori preko noći, Metkovčani su se tek sramežljivo dignuli na noge, u jednom navratu krenulo se na ravnatelja, u drugom na ministra zdravstva, onda malo o geografskoj odsječenosti... I potom, tajac. Mjesec dana poslije Gabrijelovi roditelji su sami i bit će sami kroz svoju borbu za istinom.
Ministarstvo je “opralo ruke” rekavši kako su nalaz inspekcije poslali DORH-u, stvar više nije na njima. Liječnička komora učinila je isto, njihovi postupci ionako smiješno dugo traju i oni će u nekom trenutku poručiti da ionako ne mogu ništa dok svoje ne odradi DORH. A što je to DORH dobio? Ono što javnost dosad zna jest ono što su Ministarstvo i Komora “otkrili” u Metkoviću. Ministarstvo je “otkrilo” da: nije na vrijeme prepoznata bolest ni težina kliničke slike i da su po prepoznavanju životne ugroženosti učinjeni propusti tijekom pripreme za transport. Komora je “otkrila” propuste u stručnom radu kod troje od deset liječnika pri – zbrinjavanju pacijenta neposredno prije i nakon postavljanja dijagnoze.
Dijagnozu je, podsjetimo, postavila dr. Kaleb. Kako smo već pisali, čudnovati inspekcijski nalazi lišeni su bitnih detalja, ali su zato detalje dali i jedni i drugi upravo o trenucima u kojima je dijete spremano za Split. I Ministarstvo i Komora jedine detalje koje su poslali javnosti daju samo o tim trenucima, a u tim trenucima radila je dr. Kaleb. Liječnica koja je dijete pokušala spasiti! Gabrijel Bebić nije krahirao u minuti, upravo pred vratima ove liječnice. Gabrijel Bebić bio je i taj dan i noć prije na Hitnoj. I vjerojatno će riječi i tvrdnje roditelja u ovom procesu biti mikroskopski vagane, bit će tu i da su nešto krivo razumjeli pa da nisu dobro shvatili rečeno itd. Bit će, nažalost. Kao što su i odmah nakon inspekcijskih nalaza i biranih riječi u njima jasne poruke – svi mogu pogriješiti i tragedije se događaju. Te birane inspekcijske riječi poručuju da je dijete pregledano, nigdje ne pišu da je odbijeno biti primljeno, tako da je formalno “loša sreća” kriva za dječakovu smrt. I djelomično dr. Kaleb kojoj su inspekcije posvetile poseban pasus svojih izvještaja.
Nepravda je to koja je prst u oko. Kako pravni jezik naziva propust poput ovoga – propust kada liječnik ne vidi smrtno ugroženo dijete, a kat iznad njega to vidi njegova kolegica dr. Kaleb? Je l’ to doista tek propust kako inspekcije poručuju ili je to ipak nemar? Medicinska sestra koja je odbila roditelje već se piše kako to nije učinila. Dakle, njihova riječ protiv njezine. Ništa od odgovornosti. Ne zaboravimo, medicinske sestre su prve koje svi mi ugledamo kada pokucamo na vrata svake ordinacije. One su te koje procjenjuju hitnost našeg stanja.
Pa tako i Gabrijelova. Vraćanje umirućeg djeteta, što je to? Opet tek izgleda, propust. Komora je čak navela da je troje liječnika učinilo propust, ponovno samo s detaljima neposredno po postavljanju dijagnoze. A gdje su svi oni koji su propustili postaviti takvu dijagnozu? Ako su već skromno izašli na ulice za Gabrijela, neka to Metkovčani poprave i izađu za dr. Kaleb.