Smrt dječaka Gabrijela Bebića (9) u prosincu prošle godine rastužila je Hrvatsku, a umro je kako je poslije utvrđeno – zbog stručnog propusta. Smrt je prouzročilo višeorgansko zatajenje uvjetovano virusom H1N1 (gripa) i bakterijom streptokok. Njegovo teško zdravstveno stanje nisu prepoznali liječnici u Domu zdravlja u Metkoviću, odnosno na hitnoj pomoći.
Njegovi roditelji Ivana i Mišo Bebić u emotivnom razgovoru za Slobodnu Dalmaciju prisjetili su se tih traumatičnih događaja. Nakon što su ih tog kobnog vikenda odbijali u metkovskoj hitnoj pomoći govoreći da je s njihovim djetetom sve u redu, prepričali su što se događalo potom:
– Kako je njegova pedijatrica radila u ponedjeljak poslijepodne, došli smo pred ambulantu drugog pedijatra. Zamolio sam njegovu medicinsku sestru da primi moje dijete jer mu nije dobro. Gabrijel je već tada jedva stajao na nogama, sklapale su mu se okice i bio je gotovo dezorijentiran. Medicinska sestra rekla mi je da imaju gužvu i da ga odvedemo na Hitnu pomoć. Napomenula je i da se vratimo ako nas na hitnoj ne prime pa će ga pregledati ambulantni pedijatar, ali i da nas sigurno neće moći primiti prije 11 sati. Opet sam otišao na hitnu pomoć i opet sam – po tko zna koji put – rekao liječnici što sam već u dva navrata govorio liječnicima te ustanove. No, odgovorila mi je da to nije slučaj za njih i da na katu iste zgrade imamo pedijatricu pa da dijete odvedem onamo. Gore nas je poslije pet minuta čekanja primila pedijatrica. U čekaonici je Gabrijel jedva sjedio. Stalno je padao jer mu je tijelo već bilo onemoćalo – prisjeća se dječakov otac.
Galerija - Prosvjed građana u Metkoviću
– Kad smo ušli u ordinaciju, liječnica me je upitala: "Što je, Mišo?" Rekao sam joj da me vozaju i da mi nitko nije pomogao. Kad je vidjela Gabrijela, skamenila se, nije mogla vjerovati kako dijete izgleda. Odmah mu je pogledala vrhove prstiju na rukama i nogama i viknula: "Majko mila, što je ovo?!" Pogledala mu je grlo i pluća, stalno ponavljajući: "Bože moj, što je ovo, kako grmi u plućima, kako ovo nisu čuli?" U jednom je trenutku rekla Gabrijelu da će mu malo dotaknuti prsa, a onda je ponovila: "Bože moj, što je ovo, kako mu zvoni u plućima!" Tada je pozvala helikopter. "Ovo je jako loše stanje, odmah morate u Split...", nikada neću zaboraviti njezine riječi. Vratili su nas na Hitnu pomoć, a ja sam morao otići kući kako bih Gabrijelu donio čistu odjeću jer se, jadan, od muke pomokrio kod liječnice – kazuje Mišo.
Čim su otac i dijete helikopterom stigli na helidrom KBC-a Split, Gabrijel je prevezen na Jedinicu intenzivnog liječenja za djecu (JILD).
– U bolnici su mu dali kisik i infuziju i odmah je živnuo. Ponadao sam se da će se sve dobro završiti iako su mi u Splitu rekli da je stanje izuzetno teško. Kako mu se stanje ipak malo poboljšalo, vratio sam se u Metković po odjeću i ostalo što mu je trebalo u bolnici. Želio sam se što prije vratiti u Split da budem uza nj. No, tek što sam u ponedjeljak popodne došao kući, iz KBC-a nas je nazvao liječnik i pitao moju suprugu možemo li doći što prije u Split. Stigli smo u ponedjeljak navečer. Liječnik nas je odveo u kancelariju i pokazao nam snimku pluća našeg djeteta.
Galerija - Dom zdravlja i Hitna pomoć u Metkoviću
Jedno plućno krilo uopće se nije vidjelo, bilo je potpuno zasjenjeno, a drugome je trećina bila pod sjenom. Kad smo ga vidjeli, doživjeli smo šok. Bio je priključen na sve moguće aparate i samo mu je još srce kucalo. Rekli su nam da odemo kući, budući da smo ostavili dvoje male djece koja su nas non-stop nazivala na mobitel i pitala kad ćemo doći. Bolnički liječnik dao nam je svoj broj telefona da se možemo informirati. Ne znam točno koliko smo se puta čuli tijekom noći, samo znam da su Gabrijela u utorak ujutro oko 7.15 sati počeli reanimirati i da su u 8.05 proglasili smrt. Nazvao nas je liječnik i rekao da su dali sve od sebe, ali da su, nažalost, morali proglasiti smrt. Ne dao Bog da se ikome dogodi ovo što se dogodilo nama – završio je priču za Slobodnu Dalmaciju otac Mišo Bebić.
Video - Čudni znakovi gripe za koje možda niste znali
Neopisivo mi je žao dječaka i njegovih roditelja, neka im Dragi Bog podari snage. Ovi neodgovorni "ljekari" trebali bi odgovarati za uskraćivanje pružanja pomoći za što su i prisegli, a i onako sada imaju jedan nevini život na duši (ako je uopć imaju).