Kakva je politička budućnost Ive Josipovića

Kakav politički kapital nakon pet godina na čelu države Ivo Josipović odnosi s Pantovčaka? Je li kao predsjednik države stekao imetak kojim bi mogao osnovati vlastitu stranku ili eventualno okupiti koaliciju i nakon parlamentarnih izbora vratiti se u politički vrh kao nezaobilazan faktor za formiranje vlasti?

Previše koketiranja

Odgovor na ta pitanja pokušali smo naći analizom politike koju je vodio kao šef države.

– Josipović je svjesno pokušao nadići svjetonazorske granice, ali je imao nesreću da je to činio u zemlji u kojoj su mu posljednje dvije godine mandata obilježili Tomislav Karamarko i Zoran Milanović. A oni su kopali rovove. Ti su se rovovi stalno produbljivali, a on je ostao raskrečen iznad njih – slikovito je opisao Josipovićeva nastojanja da bude kohezivni element politički analitičar Žarko Puhovski. Podsjetio je kako je Josipović počeo mandat u uvjetima kada je HDZ bio daleko više u centru nego sada. – O njemu se sada govori kao o crvenom predsjedniku, što je potpuna besmislica – kaže Puhovski i podsjeća da je Josipović učinio zaokret u odnosu na Stjepana Mesića, što se vidjelo u odnosu prema Bleiburgu ili po tome što je razgovarao s generalima koje je Mesić umirovio.

Predsjednik jedne od političkih stranaka koji je surađivao s Josipovićem kaže da je on pokušavao biti kohezivni element, ali je materijal kojim se služio bio porozan. – Previše je koketirao s različitim političkim opcijama, a predsjedniku to ne treba. Treba djelovati institucionalno – kaže naš sugovornik.

Kao bitan pozitivni element Josipovićeva mandata ističe se regionalna politika, posebice odnos prema BiH. – Pokazao je senzibilitet prema problemima Hrvata u BiH. Njegovo je postignuće da se pitanje Hrvata u BiH više ne doživljava kao stranačko, nego kao državno o kojemu institucije, ponajprije Ured predsjednika i Vlada, moraju voditi brigu – kaže Ivan Vukoja, član Instituta za društveno-politička istraživanja u Mostaru. Vukoja ističe osobna saznanja o Josipovićevu angažmanu u međunarodnoj zajednici da se s više sluha gleda na pitanje Hrvata u BiH. – Učinio je daleko više za nas nego što će to javnost ikada doznati i shvatiti. Ponašao se državnički – zaključio je Vukoja.

Premda predsjednik nema ovlasti u gospodarstvu, Josipović se trudio biti i ekonomski ambasador. Vodio je hrvatske gospodarstvenike u Katar gdje se govorilo o LNG terminalu, prije toga u Kinu pa u Turkmenistan...

– Predsjednik tu ne može previše učiniti. On otvara vrata, politički prostor. No, da bi se nešto konkretno realiziralo, potrebno je da ga slijedi Vlada i nevladine gospodarske asocijacije koje bi iz političkog prostora što ga je otvorio predsjednik države izašle s konkretnim akcijama – kaže ekonomist Ljubo Jurčić napominjući kako to u pravilu izostaje pa se većina posjeta koji imaju karakter ekonomske diplomacije zaustavlja na izražavanju želja.

U minuse mandata koji je iza njega, a kojih bi se morao riješiti želi li se nastaviti baviti politikom, Josipoviću se ubraja nedostatak političkog identiteta. – On ga je svjesno riskirao ne bi li bio kohezivni element – kaže Puhovski i napominje kako je zdrava ambicija biti predsjednikom svih građana, ali ne može se biti kandidatom svih građana. Time mu je neizravno poslao poruku na što valja paziti pri budućim planovima u politici.

Pod Vladinim pritiskom

Političar koji je o Josipoviću želio razgovarati samo "off the record" kaže da mu je najveći nedostatak bio to što s političkim strankama nije imao odnos koji bi bio prezidencijalni, nego ga je pretvarao u politički, bilo da je želio komunicirati sa strankama, bilo da je pokušavao na njih utjecati, a često taj utjecaj nije bio konstruktivan.

Vrijeme koje je proveo na čelu države obilježio je i odnos s Vladom, i to SDP-ovom i premijerom Milanovićem. Iako je izabran kao kandidat SDP-a, Josipović u protekle tri godine nije imao jasan odnos s Vladom, kao ni sa strankom iz koje i sam potječe. – To je prije svega minus Vlade. Josipović je stalno bio pod pritiskom Vlade, a to nije mogao javno pokazati – smatra Puhovski. Ipak, razlike između "lijevog" predsjednika i lijeve Vlade vidjele su se u gotovo svakoj kriznoj situaciji. Dok je Vlada inzistirala na postavljanju dvojezičnih ploča u Vukovaru, Josipović je pitanje ćirilice pokušavao skinuti s dnevnog reda ili prolongirati. Dok je Milanović odmah rekao da neće popustiti braniteljima koji prosvjeduju, Josipović im je otišao u posjet. Josipović je krenuo u projekt ustavnih promjena, a Milanović je rekao da to ne podržava... Uostalom, i ovih dana Josipović govori kako nije dobio poziv za povratak u SDP, a Milanović mu je poručio da je dobrodošao – naravno, ako se za to odluči.

(Surađivao Marko Špoljar) 

>> Josipović o prosvjedu branitelja: Šefovi su tog projekta u središnjici HDZ-a