Kalinićev iskaz policiji: Ja sam Zver...i ubio sam 20 ljudi

Ja sam Miloš Simović – kazao je iscrpljeni mršavi čovjek, koji je u 02.30 u noći na četvrtak pješice prešao granicu nedaleko od graničnog prijelaza Bajakovo, patroli srbijanske policije koja ga je zaustavila. Oni su objeručke dočekali najtraženiju osobu s obje strane granice, odbjeglog pripadnika zemunskog klana koji se sumnjiči da je prije dva dana na zagrebačkom jezeru Rakitje teško ranio svog sudruga u kriminalu – Sretka Kalinića (36), još jednog odbjeglog “zemunca”.

>>Simovićev put: Biciklom vozio do granice

Pojačani nadzor

Simovićevo uhićenje potvrdile su obje policije, a naša je priopćila da je granica bila pod pojačanim nadzorom te da Simović nije namjerno propušten preko granice. Granicu je prešao pješke, nedaleko od jednog od brojnih ilegalnih prijelaza jer na tom dijelu nema nikakvih prirodnih zapreka. Nema čak ni šumaraka, nego samo ravnica s nekoliko kanala koje nije problem preskočiti. Srbijanska granična policija Simovića je uhvatila kada se on već udaljio od granice i našao u šumskom kompleksu kod Morovića. Do granice je stigao nekim prijevozom, po svemu sudeći na biciklu, koji je nađen na Spačvi. Šest kilometara do Bajakova je pješačio, nekih 500 metra je propuzao, a onda je na njega naletjela patrola koja je lovila ilegalce. Kod sebe je imao laptop i bežični modem. Nakon što je uhićen, Simović je odvezen u Beograd, gdje će biti pritvoren jer je u Srbiji u odsutnosti osuđen na 40 godina zatvora zbog likvidacije srbijanskog premijera Zorana Đinđića u ožujku 2003. Što se pak tiče njegova sudruga Sretka Kalinića, on se pod policijskom zaštitom oporavlja u KB-u Sestre milosrdnice te zasad nije uhićen. Srbija još uvijek nije poslala ni zahtjev za njegovu ekstradiciju. Ribiču koji ga je našao Kalinić je uspio reći kako se zove te tko ga je ranio, a spomenuo je i najpoznatiju akciju na ovim prostorima – Balkanski ratnik. S Kalinićem je u bolnici razgovarala policija, a neslužbeno se doznaje da je Kalinić policiji kazao kako su on i Simović na Rakitje došli biciklima – radi roštilja. Mirno su sjedili kada je Simović u Kalinića iznenada pucao te zatim pobjegao. Ako je Kalinićeva verzija priče točna, onda zasigurno do pucnjave nije došlo zbog neke razmirice, već je vjerojatnije riječ o unaprijed naručenoj likvidaciji. Za koga, pitanje je na koje će možda odgovor dati Simović.

>>U istom stanu okupljali su se Kalinić, Simović, Sova i Simić

Komadao, palio i otapao

– Ja sam Sretko Kalinić i ubio sam 20 ljudi – bilo je ono što je rekao Kalinić hrvatskim policajcima koji su mu došli u bolnicu malo nakon što je ranjen.

Kalinića se inače u Srbiji, osim za sudjelovanje u likvidaciji Đinđića, za što je pravomoćno osuđen na 35 godina zatvora, dovodi u vezu i s najmanje 19 likvidacija. Za neke od njih je tamo pravomoćno osuđen, a broj ubojstava kojima se hvali zasigurno potvrđuje njegovu reputaciju jednog od najhladnokrvnijih i najokrutnijih egzekutora zemunskog klana. Kalinić koji je inače rođen u Zadru, u Srbiju se doselio 1994., kada je počela njegova druga “karijera”. Prema nekim pričama, ratovao je rame uz rame s Kapetanom Draganom, a zatim se pridružio “zemuncima” Dušana Spasojevića i Milorada Ulemeka Legije. Njegove “vještine” u tom miljeu su brzo postale cijenjene, pa je Kalinić uskoro postao glavni egzekutor “zemunaca”. Koliko je Kalinić okrutan, doznalo se tek tijekom suđenja za ubojstvo Đinđića, kada su neki svjedoci iskazivali na koje je sve načine Kalinić mučio svoje žrtve. Prema tim svjedočanstvima, Zorana Savića je nakon ubojstva raskomadao sjekirom, kosti mu je usitnio macolom te ga zatim zapalio. Neke druge je bacao u kiselinu, a zbog te je bešćutnosti i dobio nadimak – Zver. U vrhu srbijanske policije priča se kako postoji snimka nekih od tih egzekucija. Po tim izvorima, ubojstva su precizno snimljena te poslana drugim klanovima radi – obuke. S Kalinićem se povezuje i stravično ubojstvo Zorana Vukojevića Vuka, ubijenog u ljeto 2006. u Beogradu. Vukojević je bio svjedok pokajnik na suđenju Đinđićevim ubojicama, a njegovo izmučeno i napola spaljeno tijelo nađeno je u blizini kuće braće Simović.

Miloš Simović i Kalinić tada su posljednji put bili u Srbiji, nakon toga su se, koristeći se lažnim identitetima, kretali po zemljama u regiji, a Kalinić je 2008. zasigurno bio u Hrvatskoj. Naime, broj njegova mobitela pojavio se među onima koje je policija istraživala zbog ubojstva Ive Pukanića. No Kalinić našoj policiji tada nije bio zanimljiv (!?), iako je tada za njim na snazi bila međunarodna tjeralica. Budući da je 2008. bio u Hrvatskoj, moguće je da ima veze s ubojstvom Tripe Penovića te kasnije Cvetka Simića. Penovićeva smrt povezuje se s akcijom Balkanski ratnik, a način na koji je Simić ubijen u mnogočemu u sebi nosi potpis Kalinića.