Kamo je nestao počasni predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske? Kamo je nestao jedan od vođa Antifašističke lige Hrvatske? Kamo je nestao bivši, drugi po redu hrvatski predsjednik? Da, kamo je nestao Stjepan Mesić? Donedavno je bio alfa i omega u medijima, nije se moglo kraj njega proći, svemu je bio lonac i poklopac, a sad ga već neko vrijeme uopće nema u javnosti. Ni tona ni slike od njega! Ostao nam je samo bivši Ivo Josipović, koji javnosti i nije baš nešto zabavan ni omiljen, o čemu najbolje govori njegov nikakav rejting iako mu je rejting bio alfa i omega za mandata.
No do ove je godine bilo nemoguće zamisliti da Mesića nema na komemoraciji u Jasenovcu, bilo kao aktualnog ili bivšeg predsjednika, odakle je upućivao govore mržnje i obračunavao se s “gadovima”. Ali ove godine nije ga bilo u Jasenovcu ni s jednom grupacijom koja je došla mimo službenog protokola, nitko ga nije vidio, niti se javnosti barem obratio priopćenjem. Ništa! Kao da je u zemlju propao!
Nije ga bilo ni na svečanoj akademiji u povodu Dana pobjede u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Ondje su svi zamijetili da nema državnog vrha, a nitko se nije zapitao gdje je Mesić!? Bilo je, nadalje, nezamislivo, bez njega slaviti Dan mladosti – radosti u Kumrovcu, gdje se slavi propali jugoslavenski komunistički sustav i njegov vođa Tito, koji su svi za osudu, a ne za slavlje. U subotu ga u Kumrovcu nije bilo. Ni traga ni glasa od njega. Ni poruke, ni izaslanika, ništa! Nečuveno od njega!
Što se to dogodilo s Mesićem da se totalno povukao? Boji li se možda još kakvih kompromitirajućih materijala koji bi mogli dodatno njega kompromitirati kao deklariranog i najglasnijeg hrvatskog antifašista? Pa je ostatak mirovine odlučio provesti u miru, daleko od javnosti?
Mesić se još nekako izmigoljio kad su za njegova predsjedničkog mandata objavljene snimke njegovih govora u Australiji početkom 90-ih, kad je govorio: “U Drugom svjetskom ratu Hrvati su dva puta pobijedili. Mi nemamo razloga nikome se ispričavati. Traže od Hrvata da kleknu pred Jasenovac. Mi nemamo pred kim što klečati. Mi smo dva puta pobijedili, a svi drugi samo jednom. Mi smo pobijedili 10. travnja, kada su sile Osovine priznale hrvatsku državu. Pobijedili smo jer smo se našli poslije rata opet s pobjednicima za pobjedničkim stolom”.
To su mu njegovi antifašisti oprostili, uvjereni da je to bilo tada takvo vrijeme, da je to bila neka pragmatika, da je na kraju i on podlegao takvoj atmosferi, i tome slično. Koliko su ga drugovi voljeli, bilo je vidljivo onog trenutka kad mu je država konačno odlučila oduzeti ured kao bivšem predsjedniku i kad se Savez antifašističkih boraca ponudio da će mu dati svoje prostorije za nastavak rada, kao da ne može raditi od kuće i kao da mu netko brani raditi i govoriti. Sve može, samo ne više na račun poreznih obveznika.
Ali Mesiću su kola krenula nizbrdo baš tih dana kad se trebao preseliti antifašističkim borcima. Tada je na YouTubeu osvanula vrlo zanimljiva snimka, nastala 1992. u Novskoj, na kojoj Mesić relativizira odnosno poriče zločine koje su ustaše počinili u Jasenovcu.
“Nemojte se zavaravati, Jasenovac je radio poslije rata još dvije godine”, čuje se Mesića na snimci. Rekao je da u grobu ima “duboko ukopanih Hrvata” te da će tražiti da se iskopaju nove “rake” i da će vidjeti da su tamo pokopani domobrani, ustaše, Čerkezi i drugi. Kazao je da je Tito znao da je Jasenovac falsifikat i da ga nikada nije posjetio. Tvrdio je da je Tito znao za sve navedene tvrdnje.
Mesić tvrdi da u Jasenovcu nije bilo plinskih komora, da su ljudi umirali kao što se u ratu umire – od tifusa, dizenterije... Kao i da nema smisla ubijati radnike jer su, prema Mesiću, to bili radni pogoni. “Ljudi su ubijani, ali prije dolaska u Jasenovac”, uvjeravao je Mesić i dodao da bi, kada je netko došao u Jasenovac, bio spašen. Kazao je i da bi prošlo po mjesec dana a da nitko nije umro ili ubijen. Rekao je i da je žrtava u Jasenovcu bilo manje od 25.000 i da nisu svi bili Srbi te da je Jasenovac bio institucija.
Dakako, antifašisti su bili šokirani tim njegovim izjavama iako su izrečene 1992. godine. Ali svejedno, njima je to bio šok jer su te Mesićeve tvrdnje bile još tvrđe od onih iz Australije. I očito je da su te snimke Mesiću presudile! Osim ako nije zdravstveno loše. Ali i to bi javnost voljela znati.
Javnost pati jer taj dobri čovjek više ne radi protiv svoje zemlje!