Nakon što je na inicijativu Mosta, Stipe Mesić ostao bez ureda, nekadašnja predsjednica Vlade Jadranka Kosor, koja mu je to sve i omogućila, a da ni sama vjerojatno ne zna zašto, bila je protiv ukidanja ureda. S druge strane, Stipe Mesić je ušao u fazu političkog pokajanja. Pokajao se za sve što je učinio. Dao je tek sada ostavku na mjesto predsjednika antifašista Hrvatske, iako je prije toga činio i govorio svašta.
Pričao je često neukusne i morbidne viceve o Franji Tuđmanu, prvom hrvatskom predsjedniku. U Australiji je pjevao Juru i Bobana, a nakon toga izjavio da je samo otvarao usta. Za Jasenovac je pak govorio da je bio obični radni logor i da su oni, koji su tamo dospjeli, u biti bili spašeni! Također je izjavio da je Hrvatska dva puta pobijedila u Drugom svjetskom ratu. Prvi puta, 10. travnja 1941. kad se proglasila NDH, a drugi put 1945. kad je Hrvatska prešla na stranu partizana.
Stipe Mesić je odavno imao dovoljno razloga za političko kajanje. Usprkos svemu tome, dugo je ostao politička ikona ljevice. Razloga za tolike političke budalaština zapravo i nema.
Stipe Mesić je svojevrsni egzemplar naše politike. Kada je umro Josip Broz Tito, Mesić je valjda mislio da će sada on biti doživotni predsjednik Jugoslavije. Unatoč tome, ostat će zabilježeno da je bio samo neobični jugo-predsjednik. Kada se vratio iz Beograda u Zagreb, postao je još neobičniji predsjednik Vlade Republike Hrvatske. Poslije je išao čak tako daleko da je pokušao izvesti i državni udar!
Volja za moć i nepodnošenje Franje Tuđmana bili su jači od svega. Stipe Mesić je dugo ostao enigma hrvatske politike, koja bi valjda, da se moglo, bila izabrana i po četvrti put. Hrvati su čudan narod koji je birao još čudnijeg predsjednika. Bože sačuvaj Hrvatsku od takvih predsjednika kao što je Stipe Mesić. On je, osim toga imao i rijetku osobinu da laže tako prirodno kao što kiša pada, kao što trava raste. Kada bi se znalo nepoznato zaleđe Stipe Mesića i Jadranke Kosor, puno toga bi u Hrvatskoj bilo jasnije. Ne zna se ni kako je Stipe Mesić osvojio vlast, jednako kao i Jadranka Kosor.
Jadranka Kosor je ušla u politiku u vrijeme dr. Franje Tuđmana i ostala u njegovu uredu kao najslabija karika. Unatoč tome, stalno je napredovala. Da je bila u nekoj sređenijoj državi, valjda bi mogla raditi jedino krumpir salatu. Jadranka Kosor je, kao i Stipe Mesić, već odavno politički mrtva, samo što to ni jedno od njih još ne zna.
Njih dvoje su vjerojatno zadnji predstavnici hrvatske političke vlasti za koju se nadamo da više neće postojati. Revizionistička faza Stipe Mesića pokazuje da je njemu sve moguće. I Stipe Mesić i Jadranka Kosor su jednako zagonetni. Oboje su dosegli granicu vlastite nesposobnosti. Dugo će trebati da se u hrvatskoj političkoj povijesti pojavi netko poput njih dvoje.
