Zainteresirani za posao u Kanadi, na stotine mladih ljudi, ovih dana hrle u zagrebački hotel Panoramu. Kanadska agencija za posredovanje pri zapošljavanju Actyl ondje prvi put organizira testiranje za 400 radnih mjesta, a kandidate prima prema grupama svakih sat vremena, svaki dan od 9 do 17 sati. Svatko tko spada u dobnu kategoriju između 20 i 35 godina ima velike šanse da pronađe posao preko Atlantika, a za intervju se prijavilo njih tristotinjak.
– Dok je u svijetu prisutan slab ekonomski rast, gospodarstvo zapadne Kanade cvate zahvaljujući izvorima nafte i plina. Alberta, Saskatchewan i Britanska Kolumbija istovremeno imaju sve starije stanovništvo, a broj otvorenih radnih mjesta ne može se popuniti prema trenutačnoj radnoj snazi – kaže Linda West, predsjednica Actyla, te dodaje da rade sa 75 poslodavaca u Kanadi koji traže kandidate s iskustvom u radu u restoranu i prodaji.
Gotovo sedamdeset posto poslova otpada na ugostiteljstvo, a ostalo su majstorski zanati. Traže se vodoinstalateri, zavarivači, autolimari, vulkanizeri, no i perači prozora na visini, radnici u McDonald’su, restoranima brze hrane...
– Najbolje su plaćeni građevinci, koji zarade i dvadeset do 30 kanadskih dolara po satu (oko 160 kuna), a najmanja satnica je u ugostiteljstvu, oko 10 dolara (54 kune) – kaže West. Potrebno je na stranici agencije ostaviti životopis, te videorezime s podacima, imati potvrdu o nekažnjavanju, no mora se i odlično baratati engleskim jezikom.
Ivan Ožvatić (30), električar: Supruga i ja krenut ćemo od nule, uvjeti su bolji za djecu
Iako je po struci električar, taj je posao radio samo na praksi u srednjoj školi. Već devet godina radi u turističkoj agenciji, no posljednjih mjesec dana traži poslove u inozemstvu.
– Ciljao sam na Kanadu jer mislim da ćemo supruga i ja s djetetom od godinu i pol dana imati ondje bolje uvjete života – kazao je Ožvatić te dodao da će tražiti posao u hotelima, agencijama... Dobro se informirao, računajući na stopu nezaposlenosti u Kanadi.
– Prema zadnjoj statistici iznosi sedam posto. O plaći ne razmišljam jer se ne može uopće usporediti život ovdje i tamo – kaže Ožvatić referirajući se na skuplje troškove života.
Marko Mihaljinec (22), grafički tehničar: Radio bih i za deset dolara po satu, ne mora biti u struci
Rođen je u Njemačkoj, ondje je živio deset godina, osjetio i vidio kako izgleda uređen sustav, kako sam kaže. Po struci je grafički tehničar, no dvije je godine studirao multimedijsko oblikovanje na Veleučilištu u Varaždinu.
– Prije mjesec dana morao sam odustati od fakulteta jer nisam mogao položiti jedan ispit. No Hrvatska mi nikad nije bila opcija, a kako bih radio u Kanadi, došao sam na predavanje iz Bedekovčine – kazao je Mihaljinec. Pristao bi raditi za deset dolara po satu, u struci, no i konobarenje dolazi u obzir, pa i rad u lancima brze prehrane.
Ivan Magdić (22), geodetski tehničar: Prijavit ću se za perača suđa i za mušku dadilju
Zato što nije mogao financirati studij na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu, gdje godina stoji 8500 kuna, geodetski je tehničar odlučio prekinuti školovanje.
– Roditelji su u kreditima, fakultet mi nije išao i više ga ne mislim nastaviti – kaže Magdić te dodaje da je posljednjih godinu dana zamrznuo studij i radio na crno, najviše u građevini. U Kanadi će se kandidirati za perača suđa te za dadilju, a sljedeći tjedan na dva mjeseca i odlazi u Kanadu.
– Rodbina mi je u Torontu, a ja ću nastaviti slati životopise – rekao je i dodao da će raditi i za minimalac od 10,25 dolara po satu.
Ivana Vidović (48), odgojiteljica: U struci više ne tražim posao. Radit ću bilo što za početak
Ne odgovaram opisu zaposlenika zbog godina, no intenzivno radim na tome da odem u inozemstvo – kaže diplomirana odgojiteljica koja je Učiteljsku akademiju završila prije 15 godina. U struci ima samo godinu dana staža.Radila je na raznim zamjenama, a tražeći posao za koji se školovala otišla je i u London te ondje bila dadilja. Za posao odgojiteljice više se ne prijavljuje. Misli da veće šanse imaju oni koji su tek diplomirali. Trenutačno radi na otkupu ambalaže u jednom trgovačkom lancu.
Danijela Herceg (19), kiparica: Snalazim se, bilo je mjeseci kada sam jela samo kruh
Maturirala je prije dvije godine u Školi primijenjene umjetnosti, no u kiparstvu nije nikad radila. Umjesto toga, radila je kao pomoćno osoblje u kuhinji po hotelima, u cateringu, fast foodu, dućanu... Zbog stečena iskustva nada se da će naći posao u kanadskom ugostiteljstvu.
– Za isti posao koji sam radila ovdje tamo bi mi plaća bila veća za dvije do tri tisuće kuna – izračunala je.
Živi sama, a bilo je i dana kada nije imala za režije, dok je na meniju bio kruh zapečen u pećnici, posut s malo vegete.
Tuzna prica, valjalo bi potjerati ove sto na javni trosak kupuju ili iznajmljuju luksuzne automobile.