Kandidatu za ustavnog suca ljubav je trčanje, a istrčao je i bostonski maraton

Goran Selanec lani nije imao šanse proći u Ustavni sud jer saborski zastupnici nisu prepoznali koliko je važno napraviti pomak prema drukčijoj Hrvatskoj i izabrati za ustavnog suca čovjeka iza kojeg stoji samo sjajna biografija i želja da znanje i obrazovanje iskoristi za javno dobro. Sada je već izvjesno da će Selanec, koji će u listopadu napuniti 41 godinu, postati najmlađi ustavni sudac. Samo je bivša predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec bila mlađa od njega kad je izabrana za ustavnu sutkinju.

Vratio se u Hrvatsku

Selanca za suca Ustavnog suda podržava SDP, a ni HDZ nema ništa protiv njega. Zapravo svatko tko bi bio protiv njega kao suca Ustavnog suda pokazao bi da je protiv stručnosti, da ne želi da se ona isključiva, ideološki podijeljena Hrvatska mijenja i da se u nju vraćaju najobrazovaniji mladi s ciljem da je sutra učine boljim mjestom za život.

Selanec, koji je magistrirao i doktorirao na Pravnom fakultetu u Michiganu, mogao je ostati živjeti u SAD-u, ali odabrao je vratiti se u Hrvatsku jer je njegova generacija formirana tako da želi pridonijeti javnom dobru i ovoj zemlji.

Dok je bio srednjoškolac 90-tih, trajao je rat, a studirao je na zagrebačkom Pravnom fakultetu, na kojem je diplomirao s posebnim priznanjem Magna cum laude i dobitnik je i Rektorove nagrade.

Školovanje tijekom rata i studiranje u poslijeratnom razdoblju na neki ga je način odredilo, kazao je objašnjavajući: “Bili smo klinci, nismo mogli sudjelovati u vojsci, ali baš zato govorili su nam: dajte najbolje od sebe, obrazujte se i vratite se”. Selanec se vratio u Hrvatsku poput niza njegovih kolega i prijatelja. Prije nego što je postao zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, bio je predavač na Katedri za europsko javno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta.

Svjestan netransparentnosti

Osim po modernom patriotizmu, specifičan je i po otvorenom umu, po tome da nije sklon tome da se samodefinira kao liberal, konzervativac ili ljevičar, svjestan da su to plošne podjele koje služe da bismo druge ili sebe strpali u ladice.

– Da se moram definirati lijevo, desno ili kao liberal, ne bih mogao jer sam na nekom pitanju malo više na jednoj, a na nekom drugom na drugoj strani. Da se svrstavam, robovao bih konceptima i idejama koje se mogu pokazati nekorisnima za velik broj ljudi. Vani se institucije grade tako da služe ne nekoj struji, nego društvu i guraju ga naprijed, a ta ideja može biti i slijeva i zdesna i s centra – pojasnio je. Uz pravo, ljubav mu je i trčanje. Istrčao je nekoliko maratona, a i ugledni bostonski. Neke od najvrednijih ideja posložile su mu se dok je trčao...

Zato maratonca Selanca i nije razočaralo što lani zbog političke trgovine nije prošao u Ustavni sud. U nekoliko razgovora sa Selancem uvjerili smo se, osim što kao čovjek otvorenog uma čvrsto stoji na zemlji s porivom da stručnost iskoristi za javno dobro, da je svjestan i mana ove zemlje, osobito u načinu funkcioniranja državnog aparata u kojem prioritet ima politička vjernost, a ne stručnost i profesionalnost te netransparentnosti pravosuđa. Zato će Selanec biti dobitak za Ustavni sud.