Kao i 90-ih, dolazak nacionalnih stranaka i odlazak 'komunista'

Slično kao devedesetih, uoči rata, prekjučer su na općim izborima u BiH dominirale (iste) nacionalne stranke: u Federaciji su pobijedili HDZ BiH, SDA, a u Republici Srpskoj je ojačao SDS. Tada, prije 24 godine, poraženi su komunisti, danas SDP-ovci Zlatka Lagumdžije. Ovaj nekad perspektivni političar platio je cijenu zbog političkih avanturizama kojima je BiH gurnuo u kaos nakon prošlih izbora. U Republici Srpskoj bolje su prošli socijaldemokrati (SNSD) Milorada Dodika. Pod krinkom socijaldemokrata, prikriveni nacionalisti osvojili su najviše mandata za entitetski Parlament, a Dodik je u mrtvoj utrci pobijedio za predsjednika svog entiteta. No, zato je SNSD-ova kandidatkinja, prema svemu sudeći (još se prebrojavaju glasovi), Željka Cvijanović tijesno izgubila od oporbenjaka Mladena Ivanića (SDS-ova koalicija) u borbi za člana Predsjedništva BiH.

Unatoč ovim promjenama, sedmi opći izbori umnogome su sličili prethodnim. Bošnjaci i Srbi ponovno su birali političke opcije, a Hrvatima su već odavno svi izbori (pa i ovi) postali prebrojavanje naroda. Strah od izbornih pravila, koja omogućavaju Bošnjacima da Hrvatima izaberu predstavnike, homogenizirao ih je oko “stožerne stranke”. Tako je HDZ BiH osvojio natpolovičnu većinu hrvatskih glasova na razini države, entiteta (Federacije) i županija. Njihov lider Dragan Čović postao je član Predsjedništva BiH.

HDZ BiH ovakvim će rezultatom vjerojatno biti dio vlasti na svim razinama. Međutim, treba pričekati uspostavu Doma naroda Parlamenta Federacije BiH gdje se ponovno može izigrati hrvatska biračka volja. Postoji, naime, mogućnost da hrvatski predstavnici i sa 99 posto osvojenih glasova opet ne budu u vlasti. Vjerojatno se takva zloupotreba izborne matematike neće dogoditi zbog činjenice što će SDA ovaj put presudno utjecati na sastavljanje koalicija. Oni su, za razliku od nekih drugih bošnjačkih stranaka, i do sada ustrajavali u stavu da legitimni predstavnici Hrvata moraju biti u vlasti.

Birači su svojim glasovima poručili pobjednicima: Mijenjajte se!, a poraženima: Dosta vas je!

Najveća promjena na ovogodišnjim izborima u BiH dogodila se unutar bošnjačkog biračkog tijela. Uz to što je SDA ponovno pobijedio, a SDP izgubio, dvije relativno nove stranke u bošnjačkom političkom spektru, Savez za bolju budućnost (SBB) Fahrudina Radončića i Demokratska fronta (DF) Željka Komšića, pozicionirale su se kao druga i treća politička snaga. Ovakav poredak otežat će sastavljanje poslijeizbornih koalicija.

Naime, prije izbora u Federaciji su se formirala dva neslužbena bloka. Jedan su činili SDA (Izetbegović) i SDP (Lagumdžija), a drugi DF (Komšić), SBB (Radončić) i HDZ BiH (Čović). Iz prvog bloka skloniji su SDS-u (Bosiću), a iz drugog SNSD-u (Dodiku). Idealna koalicija za stabilnu vlast u Federaciji bila bi SDA, SBB, DF i HDZ BiH. No, to u ovom trenutku izgleda nemoguće zbog otvorenog neprijateljstva Izetbegovića i Radončića. Još kompliciranije će biti na razini države. Budući srpski član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić u Predsjedništvu će inzistirati na davanju mandata SDS-u. Time bi iz državne vlasti izbacili Dodika. SNSD-u se takvo što, vjerojatno, neće dogoditi na razini Republike Srpske. Sretna im je okolnost što imaju najviše mandata u Skupštini RS-a te što će Dodik kao predsjednik biti prvi u poziciji sastavljati entitetsku vladu. No, tamo bi važnu ulogu u formiranju vlasti mogla imati koalicija nesrpskih stranaka “Domovina”.

Nakon izbora nitko nema razloga za slavlje. Birači su svojim glasovima pobjednike žestoko upozorili da moraju pročistiti svoje redove i izvući zemlju iz krize. Gubitnici su kažnjeni zbog bahatosti, političkog avanturizma i kriminala. Nova vlast mora provesti ustavne promjene i promijeniti Izborni zakon. Konačno se mora s politike prijeći na gospodarstvo. U protivnom, narod neće imati strpljenja čekati još četiri godine. Tražit će izvanredne izbore. Ili će možda vlast rušiti “bosanskim proljećem”.

Nešto se na bilo koji način žurno mora mijenjati jer je država u političkom kaosu, sve je više nezaposlenih i siromašnih. To je pogodno tlo nacionalizmu. Ako ga pobjednici (nacionalne stranke) budu iskorištavali kao svoju političku platformu, gurnut će državu unatrag. Ubrzo bi moglo biti kao devedesetih. SDA, SDS i HDZ imaju iskustvo iz tog vremena. Valjda su i naučili nešto iz te krvave lekcije.