Prvi predsjednik bošnjačke stranke SDA Alija Izetbegović umnogome je utjecao na ratni i poslijeratni put BiH, a njegov nasljednik Sulejman Tihić u miru je tu istu ratom stvorenu daytonsku državu čuvao od raspada. Svoju osobnost tihog čovjeka Tihić je prenosio na suradnike. S njima je uspio SDA pozicionirati kao narodnjačku stranku desnog centra. Pokušavao je voditi politiku “srednjeg puta”. Nakon smrti Sulejmana Tihića, treći predsjednik SDA znatno će utjecati na buduća događanja u BiH. Bude li skrenuo udesno, lako može zapaliti kratki fitilj na “bosanskom buretu baruta” i cijelu zemlju uvesti u slijepu ulicu.
U zemlji u kojoj se isprepliću različiti interesi mnogih svjetskih država, osobito islamskih, prevažno je da na čelo vodeće nacionalne stranke Bošnjaka dođe (ponovno) umjereni proeuropski političar. Jer, BiH je postala opasna baza iz koje se regrutiraju borci za svjetska ratišta. Da je proteklih 13 godina, koliko je Tihić na čelu SDA, bio netko radikalniji, sigurno je kako bi u BiH stvorio još povoljniji ambijent za baze “svetih ratnika”.
Sadašnji odnos snaga u BiH govori da će Tihića vjerojatno naslijediti Bakir, sin prvog predsjednika Alije Izetbegovića. Trenutačno se natječe za novi, drugi mandat bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Pobijedi li na izborima 12. listopada, bit će mu širom otvorena vrata i za preuzimanje pozicije predsjednika stranke. Posao su mu olakšali neki “najodaniji” Tihićevi ljudi koji su, uvidjevši da mu se bliži kraj, prebjegli na Bakirovu stranu. Stranka koja je do sada bila podijeljena na Tihićevu i Izetbegovićevu frakciju mogla bi nakon smrti aktualnog predsjednika postati homogenija. Utjecat će to i na rezultate izbora. Vjerojatno će motivirati simpatizere za masovniji izlazak, a time i pobjedu Izetbegovića i SDA na državnoj, entitetskoj i županijskoj razini. Dogodi li se to, onda će se moći reći kako je mrtvi Tihić više od mnogih živih pridonio pobjedi. Eto, i to pokazuje njegovu veličinu kao čovjeka i političara.
Boležljivi Tihić imao je neviđen instinkt preživljavanja. Večer uoči svibanjskih poplava teško bolestan otputovao je iz rodnog Bosanskog Šamca u Sarajevo. Sutradan mu je kuća bila potpuno pod vodom. Kao pacijent preživio je 14 operacija, kao političar desetke udara, kao ratni zarobljenik srpske logore...
S Tihićem se često nisam slagao. Argumentirano smo razgovarali o kritikama u Večernjaku. Bez ljutnje. Objašnjavao je svoje poteze širim kontekstima. Sretao sam ga u nekim za njega dramatičnim trenucima. Primjerice, nakon što mu je Lagumdžija usred mandata priopćio da izbacuje SDA iz državne vlasti. Nikada ga nisam vidio tako izgubljenog i bijesnog. U istoj toj prostoriji, njegovu uredu u Parlamentu BiH, godinu poslije razgovarao sam s njim nakon što se vratio s teške operacije. Bio je fizički iscrpljen, teško govorio, ali samouvjeren. Odavao je dojam kako krhki čovjek suvereno drži konce u svojim rukama. Bio je ponosan što je unatoč svim SDP-ovim poniženjima SDA vratio na lidersku poziciju.
Tihića je jako mučilo što su Hrvati izbačeni iz federalne vlasti. Pozvao me pretprošlog ljeta u svoj ured u stranci. Gotovo da nije bilo nikoga u zgradi jer su se svi otišli pripremati za Bajram. Dva-tri sata razgovarali smo o mnogim temama. Želio je iznad svega krenuti u projekt izgradnje iskrenog povjerenja hrvatsko-bošnjačkih odnosa. Tražio je pomoć. Mislio je da je pravo vrijeme za realizaciju plana nakon ovih izbora kada će se (valjda) Hrvati vratiti u vlast. Eto, Sulejman to, nažalost nije dočekao. Hoće li Hrvati? Teško bolesnog Tihića javnost je posljednji put vidjela na snimci krajem ožujka na Večernjakovu pečatu. Proglasili smo ga političarom godine. Žao mi je što se tada nisam mogao odazvati njegovu pozivu da mu Pečat pred kamerama osobno uručim u njegovu obiteljskom domu u Bosankom Šamcu.
Nadam se da će njegov nasljednik zaslužiti isto priznanje. Ako to bude Izetbegović, morat će shvatiti da put do političara godine u BiH nisu izjave kako je Erdogan “naš vođa”. Morat će odustati i od upravljanja BiH putem državnog tužiteljstva. Prošlo je vrijeme Osmanskog Carstva i kadija koje i tuže i sude. Zato, umjesto Erdoganovih “bosanskih bespuća”, treba krenuti Tihićevim “srednjim, europskim putem”. Na njemu će sigurno susresti Hrvate. Možda čak i Srbe.
>> Preminuo Sulejman Tihić, jedan od najutjecajnijih političara BiH
>> Tihić: BiH bi u ratu još gore prošla da nije bilo pomoći Hrvatske
Bakir je opasan, a Hrvati nemaju potporu čak ni hrvatske države.