Širenjem koronavirusa na gotovo sve europske zemlje otvorilo se i pitanje radnog statusa zaposlenih koji se na bilo koji način nađu u doticaju s oboljelima ili područjem koje je izvor zaraze. U Hrvatskoj je u nekom obliku izolacije ili samoizolacije oko 2000 građana, mahom osoba koje su putovale u Italiju ili su bile u kontaktu s oboljelima.
Drugi to rade poštenije
Ako su zaposleni, a nalaze se u samoizolaciji po nalogu nadležne osobe, epidemiologa ili sanitarnog inspektora, bolovanje će im biti isplaćeno na teret države. Za dva tjedna bolovanja izolirani radnik može dobiti najviše oko 2100 kuna! Sindikati su prvi negodovali da će mali iznos bolovanja ugroziti izolirane radnike, ali i njihovu okolinu, ako oni zbog financijskih razloga prešute potencijalno opasne kontakte.
Sve zemlje koje su se suočile sa širenjem virusa i pokušajima da se izoliraju potencijalni nositelji uglavnom su se izjašnjavale i o naknadama za oboljele ili prisilno izolirane zaposlenike. Većina se pozvala na dobru praksu i duh zakona po kojima boravak u ovlaštenim karantenama, uključujući i samoizolaciju u vlastitim stanovima, treba biti plaćen na isti način kao i sva druga bolovanja. Hrvatska se odlučila za netipičan model koji više pogoduje poslodavcima nego radnicima. Plaćanje bolovanje jedna je od teških i problematičnih tema u odnosima poslodavaca i Vlade, budući da u Hrvatskoj prva 42 dana bolovanja plaća poslodavac, a tek nakon mjesec i pol dana odsutnosti s posla plaćanje naknada za bolesne radnike prelazi na državu. Kod bolovanja vezanih uz koronavirus, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje preskočio je tu staru razdiobu, odmah je oslobodio poslodavce obveze plaćanja naknade za bolovanje te je sav teret prebacio na državu.
VIDEO Alemka Markotić u studiju Večernjeg lista odgovarala na pitanja čitatelja o koronavirusu
Korektno je od Vlade što se solidarizirala s poslodavcima te je trošak bolovanja za oboljele ili izolirane građane postao javni izdatak, no loše je što ta nova solidarnost šteti zaposlenima. Visina bolovanja na teret države limitirana je iznosom proračunske osnovice te je ono nepovoljno za sve čije su plaće veće od 4257 kuna, koliko je sada maksimalna naknada za bolovanje nakon 42 dana. Bolovanje do 42 dana, koje snosi poslodavac, ne smije biti manje od 70-postotnog iznosa radnikove prosječne plaće, ali mnogi su kolektivni ugovori i drugi interni akti taj iznos povećali do 85 ili 90 posto plaće.
Bez odmazde
Dakle, netko tko ima mjesečnu plaću 8000 kuna, trebao bi prva 42 dana bolovanja,dobiti od 5600 do oko 7000 kuna mjesečne naknade za bolovanje, a ne 4257 kuna. Kako se zaraza najčešće prenosi na bliske osobe, lako se može dogoditi da na bolovanju završi više članova iste obitelji. HZZO bi sva bolovanja vezana uz koronavirus trebao plaćati kao što se plaćaju i sva ostala bolovanja do 42 dana. Dobru volju pokazanu prema poslodavcima trebalo je pokazati i prema radnicima.
Rad kod kuće kod nas nije posebno reguliran, no dobra praksa nalaže poslodavcima da u tom slučaju radnika potpuno plate kao da je radio u uredu. Bilo je slučajeva u Velikoj Britaniji i Francuskoj, a slična reakcija zabilježena je i u dvjema hrvatskim tvrtkama u kojima rade oboljeli mladići, da su radnici danima odbijali doći na posao jer su se bojali za vlastito zdravlje. Pravni stručnjaci savjetuju poslodavcima da poduzmu sve da zaštite zdravlje zaposlenih te da ni u kom slučaju ne posežu za kaznama, oduzimanjem od plaće ili otkazima jer su im male šanse da ih potvrde na sudu.
VIDEO Intervju sa znanstvenikom Igorom Rudanom o koronavirusu
Nije poanta u tome da se pomaže poslodavcima, nego da se osigura da oboljeli dobiju bolovanje odnosno da ne idu naa posao i ne šire zarazu.