Kad nije išlo milom, čovječanstvo je mikroskopskom silom još jednom upozoreno da je Zemlja globalno selo. Koronavirus COVID-19 ujedinio je svijet, bez obzira na rasu, naciju, vjeru, spol, seksualnu orijentaciju, ili imovno stanje, tražeći od svakog pojedinca angažman po načelu “misli globalno, djeluj lokalno”.
COVID-19 praćen povicima “samo bez panike”, podjednako američkog predsjednika Donalda Trumpa kao i drugih državnika, ali i znanstvenika, do jučer u podne za dva mjeseca proširio se iz grada Wuhana u Kini u 69 zemalja svijeta, na 90.000 zaraženih i više od 3000 smrtnih slučajeva. I to nije konačan broj.
VIDEO Alemka Markotić odgovarala na pitanja čitatelja o koronavirusu
Zbog COVID-19 u Denveru je, piše časopis Science, Američko društvo fizičara 36 sati prije početka otkazalo svoje najveće godišnje okupljanje kojem je trebalo nazočiti više od 10.000 stručnjaka iz čitavog svijeta, iako su već neki tamo stigli, mnogi davno uplatili putovanja...
Samo iz virusnog žarišta u sjevernoj Italiji gdje je 21. veljače u Lombardiji zabilježeno prvih 16 slučaja, do jučer se virus prema podacima koje bilježi Worldometer, proširio u najmanje 25 zemalja svijeta, pa i u SAD, Meksiko, Brazil, Nigeriju, Izrael, te je bio izvorište 60% svih europskih slučajeva zabilježenih između 24. i 27. veljače. Za deset dana Italija je od 16 došla na 1704 zaražena i 41 smrtni slučaj. Hoće li i Hrvatska tim putem ,može ovisiti o tome hoćemo li “misliti globalno, djelovati lokalno”.
Kina je nakon početnog skrivanja zaraze ipak ubrzo poduzela drastične mjere u suzbijanju epidemije. Dok je SARS, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, od 16. studenog 2002. iz Guandonga u Kini do 13. srpnja 2003. u SAD-u imao 8096 pojavljivanja u 29 zemalja svijeta (774 smrtna slučaja), s tim da su u većini izvanazijskih zemalja zabilježeni pojedinačni slučajevi, izuzev 251 u Kanadi, COVID-19 puno se brže širi i u većem broju pa iako nije tako smrtonosan kao SARS, za četiri puta kraće vrijeme izazvao je četiri puta više smrtnih ishoda.
Ali, bez panike jer što je 3000 mrtvih od novog koronavirusa naspram 82.000 onih koji su ove godine po Worldometeru umrli od gripe. U najgorem slučaju, tješe nas naši znanstvenici ovih dana, čak i nekoliko stotina mrtvih u nas odgovara brojci poginulih u prometu, pa nam je to prihvatljiv rizik.
Statistika može imati antistresni učinak, ali isto tako jučer smo s osam slučajeva zaraze 11. od 31 europske zemlje s brojem zaraženih, a kad taj broj stavimo u omjer s brojem stanovnika, 15. smo u svijetu. Odnosno, statistika onda kaže da je trenutačno naš problem veći nego u Francuskoj gdje su otkazana sva okupljanja veća od 5000 građana, gdje je Louvre odlukom svojih djelatnika zatvorio svoja vrata...
Uostalom, ako je sve u statistici, zašto onda zdravstveni djelatnici nose astronautska odijela, zašto je onda toplomjer postao glavno oružje na granici, čemu onda karantene i samoizolacije? To malo zlo izazvalo je tektonske poremećaje u svjetskoj ekonomiji, ali i na regionalnim i lokalnim tržištima. Gubici najbogatijih ljudi svijeta mjere se u stotinama milijardi dolara, multinacionalne kompanije hitno se prilagođavaju novim pravilima igre koje je definirao virus.
Burze bilježe pad kakav nije viđen od 2008. Turistička gospodarstva sa zebnjom prate zdravstvena izvješća. Nastavi li se virusna kriza, to će se reflektirati i na tržište radne snage, investitori uzimaju u obzir i najcrnje opcije.
Ipak, očito je da su zasad naše antivirusne jedinice obavile dobar zadatak u obrani zemlje. Iako, nije sve na njima. Sada je puno više na savjesti svakog građanina da prijavi boravak u izvorištu zaraze ili druženje sa zaraženom osobom, te da se striktno pridržavaju higijenskih uputa i ako smatraju da nisu bili izloženi virusu. Kako se samoizolacija ili karantena u trajanju od barem tri tjedna vode kao bolovanje na teret HZZO-a i naknađuje do 4200 kuna, a uglavnom će dovesti do izolacije svih članova obitelji, to bi moglo biti pogubno destimulirajuće da se građani, još i ako su pod teretom kredita, prijavljuju, odnosno puno teže, pogubnije i skuplje bi mogle biti posljedice zatajenja potencijalno sumnjivih kontakata.
Prikrivanjem simptoma i nepridržavanjem higijenskih navika ugrožavamo osobe narušena imunološkog sustava. Pranjem ruku, izbjegavanjem kontakata, poštivanjem intimnog prostora od barem metra... dakle, djelujući lokalno, možda spašavamo život nekog starca u Nizozemskoj, oboljelog od raka u Francuskoj ili svoga susjeda ili prijatelja koji ima respiratornih problema. Možda spašavamo i hrvatski turizam. A osobito moramo čuvati naše zdravstvene djelatnike jer ono što virus ne učini može učiniti odgađanje operacija, dijagnostičkih pretraga, pregleda... Zbog njih, što više panike, to bolje.
