BILOXI - Uragan Katrina otpuhao je živote i životne stečevine stanovnika američke obale Meksičkog zaljeva ali i velik dio američke povijesti.
U zemlji urbanih središta bez prepoznatljivog identiteta slikovite kuće iz 19. stoljeća na južnim obalama Sjedinjenih Država bile su jedan od rijetkih podsjetnika na prošla vremena. Sada su, međutim, mnoge velike kuće na obali s prostranim verandama i crkve sa zvonicima jednostavno nestale. Generacije uspomena iščeznule su u jednoj jedinoj 12-satnoj oluji.
"Gotovo su sve naše stare kuće nestale. To nije samo pitanje financijskog gubitka, nestala je naša povijest", kaže Helen Sirmon, učiteljica u osnovnoj školi koja je svoje razrede vodila u obilazak povijesnih građevina grada Biloxija.
"Pokušat ćemo očuvati prošlost govoreći o njoj, no to nije isto kao i kada je možete vidjeti. To će osiromašiti našu djecu", rekla je Sirmon.
Green Oaks, najstarija rezidencija na obali Mississippija, samo je gomila smeća. Uništen je Beauvoir, posljednji dom Davisa Jeffersona, predsjednika konfederacije.
Vilu Davis, izgrađenu 1854. godine, uništila je oluja. Unutrašnjost Old Brick Housea, povijesnog muzeja, poharana je.
Gospodarstvo Tullis-Toledano, izgrađeno 1856. i s pažnjom obnovljeno nakon uragana Camille 1969., sada su razbacane krhotine. A popis tu ne završava.
S obzirom na potpuno razaranje vrlo malo ljudi na tom području vjeruje da će vlasti pokušati obnoviti potez kuća uz obalu. Većina je nekretnina ionako bila u privatnoom vlasništvu a njihovi vlasnici možda nemaju novac potreban za obnovu.
"Ovdje će se nuditi mnogo vrlo jeftinih nekretnina i zemljišta uz obalu", ocijenio je Bruce Brookshire, savjetnik za ulaganja čija je kamena kuća u blizini obale jedna od rijetkih zgrada koja se nije urušila.
"Tko će ponovno graditi? Ne možete dobiti osiguranje od poplave a sve što napravite lako bi moglo biti otplavljeno u sljedećoj oluji", kaže Brookshire.
Najvjerojatniji kupci mogle bi biti velike kockarnice Biloxija koje su u grad počele nicati 1992. nakon promjena u zakonu o kockanju države Mississippi i sa sobom donijele gospodarski procvat ostvarujući prihod od 2,7 milijardi dolara godišnje.
Po sadašnjem zakonu kockarnice mogu biti smještene samo na vodi. Goleme teglenice ukrašene neonskim svijetlima istrgnula je i na obalu izbacila Katrina pri čemu su uništile sve što im se našlo na putu.
Oko 14.000 radnih mjesta vezano je uz mjesnu industriju kocke a gradonačelnik Biloxija, koji želi održati gospodarstvo na životu, naznačio je da bi zakon mogao biti još jednom promijenjen kako bi se kockarnicama dopustilo da puste korijen i na kopnu.
"Bojim se da ćemo morati prodati naše duše i dopustiti im gradnju na kopnu", kaže Joshua Toler iz Biloxija. "Ljudi će biti isti, no mnoge će se stvari promijeniti. Morat ćemo postati još jedan Las Vegas samo kako bi preživjeli".
I ostale zajednice koje nastoje pokrenuti obnovu duž obale suočene su sa sličnim složenim izborima i morat će pokušati naći ravnotežu između gospodarskih potreba i želja za očuvanjem prošlosti.
Gradonačelnici mjesta na obali ponavaljaju da je njihov prvenstveni cilj operacija traženja i spašavanja preživjelih žrtava Katrine, a razmišljanja o obnovi ostavljaju za kasnije. No samim pogledom na razaranja i žrtve postaje jasno da promjena dolazi.
"To je kraj jednog razdoblja. To je 'Prohujalo s vihorom'. Kako kaže Scarlett O'Hara; 'Sutra je novi dan'", rekao je savjetnik za ulaganja Brookshire tumarajući napuštenom plažom Biloxija.
(Hina)