Potpuno se zakomplicirala situacija s Hrvatima. Narod je sve depresivniji, ne pokazuje inicijativu, ne zna da li prosvjedovati ili šutjeti. Opet se vraća strah od slobodnog izražavanja mišljenja, ljudi se boje za egzistenciju, razočarani su sa svima. Politički vrh se ne snalazi a glavna je tema zadnjih mjeseci pripadnik jugoslavenskih tajnih službi Perković i njegova borba da ga ne izruče Njemačkoj. Da se kojim slučajem dogodi jedna godina bez ljetne turističke sezone, Hrvatska bi bila na koljenima. Šteta, predivna zemlja s velikim potencijalom, ali...”. Vjerovali ili ne, te sam ocjene stanja o Hrvatskoj dobila od washingtonskog “visokog izvora”, kako se to popularno u zadnje vrijeme kaže za osobe na visokom položaju koje ne žele da se otkrije njihov identitet.
Moj visoki izvor, da ipak budem jasnija, blizak je obavještajnim službama i još mi je prije tri godine rekao da su zabrinuti depresijom koja se uvukla u našu naciju te da je s tako malodušnim, bezvoljnim ljudima lako manipulirati a njihova kreativnost i poduzetnost sve je slabija. Naravno da Americi, s kojom smo u NATO savezu te joj “štitimo leđa” na jugoistoku Europe, nije svejedno što se događa s državom kojoj je poklonila povjerenje puno prije nego Europska unija.
Opterećena svakodnevnim problemima, većina Hrvata ne stigne ni pomisliti što o njima znaju ili misle u svijetu te koliko se prati sve što se kod nas događa na političkom i gospodarskom polju. Vjerojatno misle da smo, kao demografski mala zemlja, nevažni ili nezanimljivi, ali iznenadili bi se kad bi čuli koliko se o Hrvatskoj zaista raspravlja u Americi.
Dok nam je turizam jedina gospodarska grana za koju raste interes (a mi nemamo izravnu zrakoplovnu vezu s Amerikom), u gospodarskim krugovima vlada zatišje, čuđenje ili čak razočaranje jer je s Hrvatima teško dogovoriti posao pa kažu da sve radimo sporo, odgađamo, a često, oprostite na rječniku, i lažemo ili, diplomatski rečeno, dajemo obećanja koja ne možemo ili ne želimo ispuniti.
Praktičnim Amerikancima, kod kojih je rodoljublje još uvijek njegovana disciplina i ne ismijavaju se tome kao neki u našoj zemlji, zaista je teško razumjeti da se bivšeg pripadnika komunističkih tajnih službi ne izručuje Njemačkoj i da cijela zemlja postaje talac tog slučaja. Hrvatska je potpisala pristupne ugovore s EU i mora se toga i držati. “Zar se ne može žrtvovati za svoju zemlju i sam otići u Njemačku i dokazati da nije kriv kako tvrdi medijima?”, pitaju. I što im odgovoriti na to pitanje? Da u Hrvatskoj žrtva za narod nije više popularna i da je zadnji koji je to časno učinio general Ante Gotovina. Nevin je sedam godina proveo u Haagu i nakon toga bez mržnje ili želje za osvetom rekao: “Okrenimo se budućnosti!”.
Puno stariji Perković koji je imao punu profesionalnu karijeru i sve dobio od države, nije bio poduzetnik ili privatnik pa bi mogao državi i vratiti koju uslugu. Barem da se o Hrvatskoj prestane zbog njega negativno govoriti i da on prestane prozivati Njemačku da ima nepouzdano pravosuđe kad se zna da je ono jedno od najkvalitetnijih na svijetu. Žalosno je da nas nazivaju depresivnim narodom i ljudima bez ideja, a širom svijeta imamo uspješne znanstvenike i poduzetnike. Da bismo se okrenuli budućnosti, trebamo završiti s prošlošću pa i onom udbaškom te je prepustiti pravosuđu i bez straha reći – bilo je dosta! Zbog naše djece koja nisu zaslužila da im budućnost kradu bivši udbaši, lopovi državnog proračuna, frustrirani političari i potkupljeni mediji.
U stručnim krugovima Hrvatska se naziva "A fallen state".To nije samo ekonomska ocjena već ocjena toga da se hrvatskim narodom manipulira od strane nekih obavještajnih službi koje su duboko penetrirale u naš policijski i obavještajni aparat i radi se na uništenju Hrvatske nacije (paukova mreža) kroz gomilu suradnika u Hrvatskoj,od pedofilije,homoseksualizma,iskorištavanja Hrvatica,trgovinom ljudima i švercom droge,te cyber ratom na našim internetskim forumima i društvenim mrežama gdje djeluju utrenirani profesionalci.Sve to skupa pomiješano sa korupcijom gigantskih razmjera dovodi ne samo do depresije,već i osjećaja poniženja,pa se bojim da bi to jednog dana moglo puknuti.Hrvatska treba ozbiljne,profesionalne,obrazovane patriote na svim polugama vlasti i represivnog aparata jer ako se ovako nastaviti loše nam se piše.A bojim se da su nam neprijatelji prejaki i da je stvar izmakla našoj kontroli i da će se teško više vratiti.