Kibernetički kriminal: Zašto nam treba web-policija

Državno odvjetništvo žurno je i snažno reagiralo na “čestitku” Ivana Đakića, koji je na svom profilu na Facebooku na pravoslavni Božić objavio fotografiju osobe u ustaškoj uniformi koja u ruci drži glavu osobe s četničkim obilježjima. Za mladog Đakića zatražen je tridesetodnevni istražni zatvor, no s obzirom na zadnje podatke o broju zabilježenih kaznenih djela javnog poticanja na nasilje i mržnju, postavlja se pitanje bi li reakcija doista bila tako snažna da se ne radi o sinu HDZ-ova zastupnika, zbog čega je cijeli slučaj pod dodatnim povećalom javnosti.

Ne odgovaraju na preporuke

MUP je, primjerice, u 2017. godini zabilježio samo 18 takvih kaznenih djela, od čega samo šest na Facebooku, iako i letimičan pogled na društvene mreže i druge internetske forume kazuje da su proporcije nedopuštenog ponašanja, pa i poticanja na mržnju, neusporedivo veće.

Video: Vjeran Zganec Rogulja/Robert Anic/PIXSELL

Na mlako djelovanje nadležnih institucija kada je riječ o ovoj vrsti kaznenog djela u zadnjem je izvješću upozorila i pučka pravobraniteljica Lora Vidović, koja iz takvih podataka zaključuje da “još uvijek ne postoji ni svijest nadležnih tijela da imaju legitimitet i obvezu postupati u ovakvim slučajevima”. Pa je MUP-u preporučila da dodatno radi na edukaciji policajaca o toj vrsti kaznenih djela.

Porast nasilja preko interneta nije specifičnost Hrvatske. S tim se trendom muče i druge europske zemlje, pa je 2016. pri Europskoj komisiji osnovana Skupina visoke razine za borbu protiv rasizma, ksenofobije i drugih oblika nesnošljivosti. Toj skupini cilj je razviti konkretne mehanizme za suzbijanje i prevenciju zločina iz mržnje i govora mržnje, a pojedine zemlje protiv nasilja na internetu bore se i vlastitim alatima. Italija i Estonija su tako odlučile takvo ponašanje dodatno prevenirati pomoću posebno obučenih web-policajaca. Mala Estonija je uz neznatna ulaganja za to educirala tri web-policajca, koji imaju vlastite profile na društvenim mrežama, na kojima svakodnevno komuniciraju s građanima i preveniraju neprimjereno ponašanje. Ti se policajci bave izdvajanjem nezakonitih materijala s mrežnih stranica koji se kasnije koriste u sudskim postupcima, ali i pronalaze potencijalne prekršitelje, koje online porukama obavještavaju o nedopuštenosti njihovih djela prije nego što prijeđu granicu protupravnosti.

Ovo jeftino, ali efikasno rješenje MUP-u predlaže i pučka pravobraniteljica, no zasad nije jasno hoće li je MUP poslušati. U MUP-u kažu da redovito educiraju policijske službenike o pojavnim oblicima govora mržnje, prepoznavanju i istraživanju tih pojavnosti, što uključuje i pojavne oblike govora mržnje na društvenim mrežama. Kažu i da su, s obzirom na dostupnost i raširenost društvenih mreža koje su pogodne za raznovrsna kaznena djela, kao i brojni korisnici društvenih mreža, prepoznali potrebu jačanja kapaciteta u području kibernetičke sigurnosti, za što je ustrojena i posebna služba.

U MUP-u ističu i da Ravnateljstvo policije u svrhu prevencije godinama provodi nacionalni preventivni projekt „Zajedno protiv govora mržnje“, cilj kojega je promicanje kulture tolerancije i nenasilja te prevencije svih oblika govora mržnje kao društveno neprihvatljivog oblika ponašanja te u konačnici prevenciju kriminaliteta koji motiviraju različiti oblici mržnje. Radi se o kampanji u kojoj istaknuti sportaši, pjevači i dr. mladima objašnjavaju da uvredljive i zatrašujuće poruke nisu prihvatljive, što je pohvalno, ali sudeći po navedenim brojkama, daleko od dovoljnog za efikasno suzbijanje takvih poruka. Na pitanje hoće li poslušati preporuke pravobraniteljice i specijalizirati neke policijske službenike za govor mržnje na društvenim mrežama, MUP nam nije odgovorio.

Navijači bez kazne

Govor mržnje na društvenim mrežama novi je izazov za sve države, no Hrvatskoj je, čini se, on prevelik izazov i u realnom svijetu, opet zbog mlakih reakcija policije i pravosuđa. A one se najbolje vide na masovnim okupljanjima, pogotovo na nogometnim utakmicama, na kojima se redovito čuju uznemirujuće parole i pjesme tipa “Mi Hrvati ne pijemo vina, nego krvi Srbina iz Knina”.

Za takvo ponašanje kažnjavaju se nogometni klubovi (u 2017. za to su plaćali kazne između pet i 80 tisuća kuna), no izravni prekršitelji, navijači koji su ih uzvikivali, prošli su bez ikakvih posljedica. Navijače se u pravilu štiti sve dok nekoga fizički ne ugroze pa su tako prijeteće poruke Zdravku Mamiću i Janici Kostelić potpuno zanemarene sve dok Mamića nisu fizički napali, a Janicu Kostelić okružili u automobilu. Zato se postavlja pitanje zbog čega bi bilo tko od navijača uopće mijenjao ponašanje i prestao s uznemirujućim porukama ako se nikomu od njih ništa nije dogodilo.