Njemački nogometaš turskog porijekla Mesut Özil još je jednom prije desetak dana uspio zapaliti javnost objavom na društvenim mrežama. Dao je podršku narodu s kojim dijeli vjeru, Ujgurima u kineskoj provinciji Xinjiang za koje je naveo da su pod pritiskom kineskih vlasti pa mu je nevjerojatno da islamski svijet ne reagira. Naravno, izazvalo je to bijes Kine koju najvažnija sporedna stvar na svijetu sve više zanima, a pretvaranje Kine u nogometnu zemlju osobna je želja predsjednika Xi Jinpinga. Normalno da je to izazvalo bijes najprije navijača Arsenala u Kini koji su spaljivali dresove kluba za koji navijaju. Pa je onda reagirao i Konami, proizvođač igara, izbacivši Özila iz svojeg megapopularnog Pro Evolution Soccera. A zatim je reagirala i službena Kina uklonivši prijenos Arsenalove utakmice s Manchester Cityjem s državne televizije. Peking je i pozvao nogometaša da posjeti tu zemlju i pokrajinu za koju tvrdi da je poprište kršenja ljudskih prava Ujgura. Postupci kineskih vlasti sve češće pokazuju trend nametanja ekonomskih sankcija i ograničavanja pristupa na kinesko tržište kako bi se ušutkale kritike koje se protiv vlade te zemlje mogu čuti u međunarodnoj areni.
Arsenal se ogradio od svog veznjaka
Özil je plasirao objavu motiviran neovisnim izvješćima prema kojima kineske vlasti u logorima drže oko milijun Ujgura te ih zlostavljaju. Službena Kina naziva te poteze “edukacijom” u svrhu borbe protiv ekstremizma i terorizma. Sve to Özil je napravio u vrlo nezgodnom trenutku za njegov klub, jer Arsenalu ne ide najbolje, dolazi novi trener Mikel Arteta, ponajmanje im treba neki skandal svjetskih razmjera koji bi im dao negativnu reputaciju. Arsenal je pak objavio službeno priopćenje ogradivši se od rečenica svoje zvijezde, tvrdeći da se radi o njegovu osobnom mišljenju.
To se nije dopalo Gordonu Tayloru, predsjedniku PFA, udruge profesionalnih nogometaša, koji smatra kako bi klub morao bezrezervno stati iza svojeg nogometaša u ovoj situaciji. I nije jedini koji tako misli. Jasno je da su brojni mediji iskoristili situaciju za dodatni pritisak na Kinu koju se učestalo optužuje za kršenje ljudskih prava, ponajprije prema pojedinim etničkim skupinama i manjinama.
Sličan se skandal dogodio nedavno i u košarci. Daryl Morey, generalni direktor Houston Rocketsa, također je samo jednim tweetom gotovo uništio odnose NBA lige i Kine. Sjedeći u svojoj hotelskoj sobi u Tokiju, sredinom listopada izrazio je podršku stanovnicima Hong Konga koji su u tom trenutku bili u četvrtom mjesecu prosvjeda protiv kineskih vlasti. I to je izazvalo gotovo trenutačni gnjev Kineza koji temu Hong Konga smatraju unutrašnjom stvari te ne gledaju nimalo naklono kada se netko izvana u to miješa. Pa čak i jednim tweetom. Nije pomoglo ni brisanje ni slabašni Moreyevi pokušaji isprike pa ni objave Tilmana Ferrite, vlasnika Houston Rocketsa, kojima je pokušao ublažiti stvar.
– Financijske su posljedice tu i postaju prilično dramatične – rekao je Adam Silver, komesar NBA lige. Jer, nakon Moreyeva tweeta kineske su tvrtke počele otkazivati sponzorstva a državna televizija CCTV te Tencent Holdings koji ima prava na “streamanje” utakmica NBA lige objavile su da neće više prikazivati utakmice kluba iz Houstona. Rocketsima je suradnju otkazala i kineska košarkaška liga, kao i Li-Ning, tamošnji proizvođač sportskih odjevnih predmeta, a onda i sponzor kluba na kineskom tržištu, Shanghai Pudong Development Bank.
– Gubici su već sada vrlo veliki. Naše utakmice ne prenose se sada u Kini a vidjet ćemo što će se sljedeće dogoditi – komentirao je Silver tjedan dana nakon spornog tweeta. Odakle takva zabrinutost i tvrdnje o teškim štetama vidljivo je iz već letimičnog pogleda na osnovne brojke.
GALERIJA Scene koje su vas najviše iznenadile: Najveći hit bila je djevojka na parkiralištu
NBA liga u Kini ima oko 800 milijuna fanova koji omogućuju prihode koji se mjere u milijardama dolara zarađenih na različite načine. Zašto takav bijes prema Rocketsima pitanje je koje ima vrlo jednostavan odgovor. Tamo je, naime, igrao Yao Ming, najbolji kineski košarkaš svih vremena koji je dospio do čak osam imenovanja u All-Star momčad. Zbog toga Rocketsi u Kini imaju tako puno navijača pa je tweet njihova generalnog menadžera doživljen kao posebno ozbiljna uvreda. Pogotovo kada su navijači pročitali riječi “Fight For Freedom. Stand With Hong Kong” (“Borite se za slobodu. Stanite uz Hong Kong”). Tvrtka NBA China koja vodi poslove NBA lige u Kini, drugoj ekonomiji svijeta, od 2008. do danas vrijedna je čak četiri milijarde dolara. Ali za razliku od Arsenala, Silver i NBA liga stali su iza Moreya, za kojega je kineska vlada tražila čak i da ga se otpusti.
– Od nas je kineska vlada tražila da ga se otpusti, kao i partneri s kojima ondje radimo, ali smo rekli da nema šanse da se to dogodi. Nećemo ga čak ni disciplinirati. Vrijednosti NBA lige, američke vrijednosti jer smo mi američki biznis, s nama idu kamo god idemo. A jedna od tih vrijednosti je i sloboda govora – rezolutan je bio Silver. Međutim, na pitanja zašto onda NBA liga jednostavno ne iziđe iz Kine, odgovorio je kako je ipak “konstruktivni angažman, pogotovo u sportu, vrlo pozitivan”.
NBA zvijezda hrvatskih korijena Andrija Bogut okinuo je ne prema ligi, nego prema igračima koji su uredno prešutjeli cijelu situaciju. Ili još gore, poput LeBrona Jamesa koji je Moreya nazvao nedovoljno informiranim. A onda je Bogut na to objavio tweet u kojem je stajalo da su svi za važnu stvar sve dok se ne umiješa novac. I to je otprilike suma summarum cijele situacije u odnosu na Kinu. Koja je licemjerna. I ne prolazi bez posljedica što se vidi po najsvježijem slučaju u odnosu Švedske i Kine.
Švedska na meti nacionalizma
Ta je zemlja nagradila kineskog disidenta Gui Minhaija koji je i švedski državljanin. Dobio je nagradu Tucholsky koja se daje upravo disidentima. I to unatoč otvorenim prijetnjama Pekinga. Minhai je imao knjižaru u Hong Kongu iz koje je plasirao skandalozne knjige o kineskom vodstvu. Nestao je 2015. pa se pojavio, ali samo kako bi priznao krivnju u fatalnoj nesreći koju je, navodno, skrivio pijan. Pa je odslužio dvije godine, pušten je 2017. pa je opet nestao. Rezultat švedske nagrade jest da su dvije jake kineske gospodarske delegacije otkazale posjet Stockholmu. Nije beznačajno, Kina je osmi po veličini švedski trgovinski partner.
S druge strane, svoj je problem s Arsenalom, koji nije samo politički, Özil riješio na jednostavan način. Posljednje vijesti govore o tome da je njegov prelazak u novi klub praktično gotova stvar. A taj je klub – turski Fenerbahçe. Özilova naklonost turskom predsjedniku Erdoganu poznata je, a kulminirala je kada je on bio Özilu kum na vjenčanju. I taj je odnos bio visoko publiciran u Europi kao i ovaj novi slučaj s podrškom Ujgurima. Međutim, kineski Ujguri ne mogu promijeniti klub, teško da bi mogli promijeniti i zemlju. Broje više od deset milijuna, većinom žive upravo u kineskoj pokrajini Xinjiang, druga po veličini njihova skupina u Kini živi u pokrajini Hunan. Ima ih još u Kazahstanu, Kirgistanu i Uzbekistanu, nešto manje u Afganistanu, Pakistanu i Turskoj. Imaju svoj jezik i većinom su sunitski muslimani. Brojni zapadni mediji javljaju kako udar na tu etničku manjinu od strane Kineske oslobodilačke armije traje već godinama.
U tim se akcijama razdvajaju obitelji, i to na takav način da je to zastrašujuće čak i u kontekstu cjelokupne kineske povijesti. Navodi se kako je cilj Pekinga vrlo jasan – islam u provinciji Xinjiang (Sinkiang) treba svesti na najmanju moguću mjeru, ako je moguće dovesti ga čak i do nestanka. Tako ispada da je pojam “edukacije” zapravo odgovaranje Ujgura od njihove religije. Prije nego što se radi o borbi protiv terorizma i ekstremizma, kako navodi službena Kina. Nekako bismo i posumnjali da sedam milijuna ljudi, koji mahom žive u jednoj provinciji, može odjednom razviti takav buntovnički potencijal u najmnogoljudnijoj zemlji koja je uz to i jednopartijskog sustava.
Ipak, džamije u najvećim gradovima Kashgaru i Urumqiju su prazne, njihovi su vjernici u logorima u kojima sada obitava barem svaki deseti Ujgur. A tamo im, navode izvješća koja se oslanjaju na dokumente koji su ipak iscurili, govore da se odreknu Boga i prigrle novu religiju – komunističku partiju. Brane im i molitvu, vjersko učenje pa čak i ramazan. I nije tako samo u pokrajini Xinjiang, rastuća islamofobiju suptilno potiču vladajuće strukture. No, unatoč svemu tome, mnogi kritiziraju mlake reakcije islamskog svijeta. Čini se da je sve bogatije i prosperitetnije kinesko tržište čak i Arapima važnije od patnji jednog naroda bez obzira na to što s njim dijele religiju.
VIDEO Izrada dijelova za Pelješki most u Kini:
Zato mi nedamo slobodu u našoj demokraskoj Rvacki