Večernjakov analitičar Tonči Tadić u emisiji Večernjeg lista komentirao je situaciju u Siriji nakon pada predsjednika Bashara al-Assada koji je s obitelji dobio azil u Rusiji. S njim je razgovarala Petra Balija. Na početku se odmah osvrnuo na informaciju da je svrgnuti sirijski predsjednik u Moskvi.
– To se očekivalo jer su zapravo praktično od 2016. predsjednik Assad i njegova ekipa bili ruska kolonijalna uprava u Siriji. Ja mislim da ne trebamo imati nikakve iluzije o tome da se taj režim održavao uz pomoć ruske i iranske vojne pomoći. Dakle, 2013. na 2014. u građanskom ratu taj bi režim vjerojatno bio pao, no u tom trenutku intervenirao je i Iran s Hezbollahom. Drugi put je režim trebao skoro sigurno pasti 2015. Međutim, 2015. na 2016. interveniraju Rusi i od tog trenutka koristeći silnu rusku zračnu premoć i uz pomoć Hezbollaha na terenu Assad je uspio pobijediti u tom građanskom ratu. Dakle, od tog trenutka njegova sudbina ovisila je o dobroj volji i mogućnostima Rusije i Irana. U trenutku kad je bilo jasno da mu Rusija zbog svog angažmana u Ukrajini ne može pomoći i kad je bilo jasno da mu ne može pomoći ni Hezbollah jer ga je uništio Izrael, Assadu je bilo jasno da, što bi rekli u Dalmaciji, mora ''početi kupiti tunju'', tj. dizati sidro i polako se micati iz cijele priče. Naravno, sve to vrijeme slušali smo njegove spektakularne izjave kako će svi biti zgaženi, kako će osveta biti strašna prema onima koji su se digli, ali zapravo – to je to. Dakle, Assadov režim jednom za svagda nestao je i ja moram reći da ga meni uopće nije žao – kazao nam je Tonči Tadić. Komentirao je izjavu jednog visokog sirijskog časnika koji je za Večernji list rekao kako je Assadov postupak veleizdaja.
– Nije riječ o nekakvoj veleizdaji, nego je jednostavno riječ o tome da 17 posto alavita ne može vladati Sirijom. Mi smo u Jugoslaviji imali pokušaj Slobodana Miloševića da 33 posto Srba vlada Jugoslavijom. To nije išlo, osim vojnom silom. Ovdje je 17 posto alavita željelo vladati Sirijom. Može kroz vojnu diktaturu, dok se ostalih 83 posto ne dignu. Naravno da sad svi govore da ih je potukla islamistička ekipa. Dajte da i tu budemo jasni. Bilo je idealno, posebno nakon napada na blizance u New Yorku, uz dizanje al-Kaide, govoriti: "Svi koji me napadaju, svi koji me ruše su islamisti." U tom trenutku sve prestaje. Dakle, ideš na etiketiranje da su svi protiv tebe islamisti i automatski imaš simpatije i od strane Rusije, a naravno, pogotovo od strane Zapada koji ratuje sa islamistima u Afganistanu. No, Assada nije srušio samo Hayat Tahrir al-Sham. Dajte da budemo tu iskreni i precizni, Assada je srušila višestruka ekipa. Dakle, tu je bio Hayat Tahrir al-Sham koji se najviše spominje, Ali, ali tu je i Sirijska nacionalna armija iza koje stoje Turci, tu su sirijske demokratske snage, tu su Kurdi uz potporu SAD-a, tu je slobodna sirijska vojska iza koje stoji SAD i tu je jedan miš-maš ekipe koja se zove South Group, dakle Južna skupina ili Južni front gdje su isto svakakvi likovi. Ne možemo sve to svesti pod Al-Qa’idu. Kakav je to režim kojem je islamistička ekipa prihvatljiva alternativa? Zapitajmo se malo. Nema narodnog ustanka protiv te nove ekipe koja dolazi. Nema narodnih barikada, nema nikakvog otpora ni pasivnog ni aktivnog. Dakle, režim je bio prazna ljuska i održavao se zahvaljujući stranoj vojnoj pomoći i to moramo priznati. Dakle, 2015. i 2016., zahvaljujući mahnitom ruskom zračnom bombardiranju Alepu je sravnjen krov. Korištenjem, uz ostalo, i bojnih otrova, Assad je pobio 400 tisuća svojih stanovnika, za što postoji golema dokumentacija. Kad je to sve bilo gotovo, svima su rekli njegovi ljubitelji u Hrvatskoj da treba prihvatiti činjenično stanje. E, pa sad ja njih molim da prihvate ovo činjenično stanje. Režim je pao jer se nije mogao održati. Da su ga ljudi voljeli, onda bi se za njega borili. Ali iz nekog razloga im je svega bilo dosta i to je jednostavno istina – kaže Tadić. Upitan je i što misli tko će sada vladati Sirijom.
– Ova ekipa koja ga je srušila najprije se mora dogovoriti kako će sve to izvesti. Dakle, Kurdi imaju jedan jedini cilj, a to je Rožava, kurdska država. I drugo ih ništa ne zanima. Da je Assad imao imalo mozga, u ovih 13 godina on bi se bio dogovorio s Kurdima, dao im široku autonomiju, obećao im polovicu vlasti i barem pola problema ne bi bilo. Usred ovog prodora koji je pokrenula ekipa sa sjevera, dakle Sirijska nacionalna armija i HTS, on je na istoku imao prodor Kurda, sirijskih demokratskih snaga, prema postrojbama kojima je pomagao Iran. Barem tog fronta ne bi bilo. Međutim, on je morao imati sve. Svaki idiot napravi dva koraka previše pa se samo uništi. To je pravilo u politici. Ova ekipa također će napraviti fatalnu grešku ako se ne dogovori s Kurdima. Dakle, Kurdima je jasno da je ovo sad jedini trenutak kad mogu nešto ozbiljno odigrati. Erdogan pak ima vlastite planove. Erdogan želi u prvom redu napraviti golemu tampon-zonu južno od granice s Turskom u kojem bi glavnu ulogu imala Sirijska nacionalna armija koju on financira i organizira. Svi ostali već će se negdje u tome naći kao i Slobodna sirijska armija koju podržava SAD. Dakle, njima predstoji proces pregovora o tome kako se konsolidirati. Kod svake revolucije jedno je srušiti režim, a drugo je napraviti poslije toga vlast koja je moguća. Ja sam među dvadeset autora referentne studije o Arapskom proljeću koju je europska mreža think tankova radila za Europsku komisiju i znam jako dobro kako su išle priče po zemljama koje su bile u procesu Arapskog proljeća – kaže Tadić. Ne smatra da je Assadova budućnost dobra.
– Pad kroz prozor s dvanaestog kata nebodera ili čaj s polonijem. Nešto od toga. Rusima je nepotreban. Bio im je potreban dok je bio na vlasti. Sada će ga držati dok ne budu vidjeli može li se na neki način stvar u Siriji preokrenuti u korist Rusa. Nemojmo zaboraviti, ovo je strateški udarac za Rusiju. Putin je 2017. posjetio Assada ponašajući se prema njemu kao kolonijalni gospodar jer je dobro znao zašto je lik opstao na vlasti. U Rusiji to neće izazvati nikakve posebne potrese niti će promijeniti tijek rata u Ukrajini jer je to njima ipak periferno bojište. Međutim, zbog rata u Ukrajini Siriji se nije mogla pružiti odgovarajuća pomoć. S druge strane, bez ruske zračne baze u Siriji, bez ruske pomorske baze na Mediteranu, nije moguća projekcija ruske vojne moći na Mediteranu. Jednako tako teško je, ako ne i nemoguće, prebacivati wagnerovce u Afriku jer je ipak baza u Siriji bila dobra odskočna daska za sve ruske operacije u Africi. Tako da zapravo ne znam kakva će biti sudbina Assada, ali on definitivno Rusiji više nije potreban. Meni je puno zanimljivije na koji način će se prema toj priči postaviti Iran jer je on sa svojim režimom bio kanal za projekciju iranske vojne moći u tom prostoru i za dostavu oružja Hezbollahu. Hezbollaha praktično više nema, ostaje iranski utjecaj u Iraku i ostaje mogućnost da se preko toga nekako utječe na Siriju. Ali u ovoj situaciji kada se sve urušava, jako je teško bilo što reći jer više nema čvrste uporišne točke u samoj Siriji – rekao je Tadić, a odgovorio je i na pitanje kojim zemljama ovakva situacija najviše ide u korist.
– To u prvom redu ide u korist Turskoj. Turska je davno bila u lošim odnosima s Assadovom režimom, posebno nakon što je Erdogan bio zgrožen lošim stanjem ljudi koje je podržavao, a to je ova ekipa sa sjevera jer su gubili u ratu s udruženim Assadom, Rusima, Irancima i Hezbollahom. S druge strane, Erdoganu nikako nije odgovarao status Kurda koji su uspjeli zauzeti sjeveroistok Sirije. Erdogan će sada u novim okolnostima svakako biti glavni igrač na sceni. Ipak su njegovi dečki ti koji su pokrenuli rušenje režima i vjerojatno će pokušati na sve načine utjecati da Turska i u novoj vlasti koja će se formirati ima presudnu ulogu, odnosno da osigura s novom vlašću nekakav koridor, tampon-zonu na sjeveru Sirije? S druge strane, dobitnik osim njih nije nitko. Izrael je u dilemi što će s tom novom ekipom ako budu radikalniji nego što je bio Assadov režim i oni već preventivno bombardiraju Siriju, razvaljuju i postrojenja za proizvodnju raketa ili bojnih otrova koje je tamo ostavio Iran. Gubitnik je definitivno Iran. Oni su izgubili svoju vjernu marionetu u Siriji. Gubitnik je Rusija. A što se tiče nas u Europskoj uniji, odnosno Sjedinjenih Država, tu su podijeljena stajališta. Što se Sjedinjenih Država tiče, Trump je rekao da ga to sve skupa ne zanima i da ih ne treba zanimati. Ja bih podsjetio da Obama nije reagirao kad je Assad počeo koristiti bojne otrove. Obama je povukao nekakve ultra debele crvene crte, rekao da će ih napasti ako koriste bojne otrove, no ništa se nije dogodilo. Jedini koji je napao Siriju zbog korištenja bojnih otrova jest Donald Trump. Dakle, Assadov režim je napao jedino Donald Trump. I sada kad je Assad otišao, Trumpa cijela priča ne zanima. Dakle Sirija, ovakva kakva jest – u kaosu, ne može biti vojna prijetnja Izraelu i to je jedino što je bitno. Tamo više nema ruskih zračnih snaga, nema više ruskih protuzračnih sustava, nema apsolutno nikakve kontrole zračnog prostora, nad Sirijom se može slobodno letjeti. Dakle, i Jordanci i Turci i Izraelci i Sjedinjene Države, tko god hoće taj može iznad Sirije letjeti i lupati kako god hoće. Tamo nitko živ više neće predstavljati nikakvu vojnu prijetnju što se tiče raketnih ili zračnih napada na Izrael ili, ne daj Bože, na Jordan ili na Tursku – smatra Tadić. Kazao je da ovako izgleda uspješna trodnevna specijalna operacija.
– Ovako izgleda uspješna trodnevna specijalna vojna operacija. Da bi uspjela, morate imati režim koji ne podržava narod. Onda vaše snage mogu za tri dana dovesti do pada režima. Ako imate vladu iza koje čvrsto stoji narod koji je spreman boriti se do posljednjeg, onda rat traje tisuće dana – smatra Tadić.
FOTO Sirijci slave na ulicama, ruše kipove dinastije Assad: 'Ovo je naš pad Berlinskog zida'
do sad sam vjerovao da su slobodne države one u kojima možeš bez problema se školovati, i dječaci i djevojčice, da i muškarci i žene mogu voziti automobile, školovati se, raditi na fakultetima, otvarati firme, proizvoditi. da su to one zemlje u kojima neće nikog smetati ako sam ja recimo kršćanin, pa slavim javno božić, uskrse, i slične folklorne događaje. da je slobodna država ona u kojoj neki vjerski vođe ne određuju kako ću ja živjeti, jer to odmah znači da nisam slobodan, niti je država slobodna. sad je ispalo da je problem čovjek koji je pružao tu slobodu, svim vjerskim zajednicama u siriji, naravno da svugdje ima kriminala i nešto lošega, pa su neki ljudi po zatvorima, ali zapadni zatvori su prepuni ljudi koje su zatvorili jer su radili protiv države, pa sad ne kužim gdje je razlika. pomognite mi, molim vas. jedva čekam naslov da je saudijska arabija dozvolila ženama da sjednu u autobus gdje žele, a u tom se autobuse voze i muški i ženski putnici. ajoj, pa sponzori ovog puča su do prije 50 godina zabranjivali da se crnci voze u autobusu i sjede gdje žele... a da je neka jako civilizirana i bogata zemlja u europi prije 50 godina imala u zoološkom vrtu poseban dio gdje su prikazivali život crnaca iz konga, čitavo selo, 400 ljudi. znate, sjedište je to naše unije sad.. hura, uspjeli smo, neće više assad slati protivnike u zatvor.