Kolumna

Kojim pravom netko sebe uzima kao mjeru za život?

Foto: Sanjin Strukic/Pixsell
Zagreb: Policijski očevid nakon noćašnjeg napada suzavcem na LGBT partyju u Super Super klubu
Foto: Sanjin Strukic/Pixsell
Zagreb: Policijski očevid nakon noćašnjeg napada suzavcem na LGBT partyju u Super Super klubu
Foto: Sanjin Strukic/Pixsell
Zagreb: Policijski očevid nakon noćašnjeg napada suzavcem na LGBT partyju u Super Super klubu
Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
lgbt
14.02.2017.
u 12:00
Svi moramo reagirati - kada se drugome nanose patnja i bol, nema okretanja glave
Pogledaj originalni članak

Kada su ljudi – Ljudi, u svakom čovjeku vide – Čovjeka. S njim se vrlo brzo razumiju i pronalaze u sličnostima, a s dobrohotnom znatiželjom, mudrom zrelošću i tankoćutnim divljenjem prihvaćaju njegove različitosti.

Takvim Ljudima različitosti drugih nisu nepremostivi zidovi, opasne oštrice ni prijeteći ubodi, već su to mostovi koji pozivaju da ih se prijeđe ne bi li se upoznalo i razumjelo karaktere, osjećaje, ambicije, iskustva, strahove, brige, ljubavi, nade, želje, snove, živote... – drugih, možda i drugačijih.

Tko tako gleda i vidi ljude oko sebe, zna da je mjera za život – Čovjek, svaki čovjek, a ne neki određeni pojedinac ili uskogrudna grupa kojoj su dometi razmišljanja omeđeni kalupi.

U vremenima u kojima živimo moglo bi se očekivati da nas povezuju solidarnost, razumijevanje, empatija, uvažavanje i brižnost jednih za druge pa da nitko zato što je u bilo čemu drugačiji ne mora strahovati da će samo to što je drugačiji nekome biti povod za mržnju i nasilje.

Jadno je, ako se na to spalo. Jer to znači da smo ljudsko dostojanstvo i svačije pravo na život srozali i ponizili do besmisla, da iz pogrešaka tijekom povijesti nismo ništa naučili, da bez savjesti i nepromišljeno grabimo kroz sadašnjost ne razmišljajući kakve tragove i ožiljke ostavljamo iza sebe.

A ovih dana je tih kobnih tragova i ožiljaka sve više. Na svojim ih tijelima i dušama nose oni koji su k nama pristigli iz trenutačno najopasnijih dijelova svijeta spašavajući goli izbjeglički život u nadi da su pronašli siguran kutak u kojem će barem malo odahnuti i smoći snage da nasilno iskorijenjeni iz vlastita tla nastave mirno disati.

Peče i svježina ožiljaka od suzavaca bačenih u jedan zagrebački klub samo zato što je ondje LGBT zajednica održavala tematsku večer, a neki su se – oni iz čijih je gnjevnih ruku taj suzavac i poletio – drznuli uzeti sebe kao mjeru za život.

Kojim pravom?! Baš zato što ga nemaju i baš zato što to ne shvaćaju vrlo jasno trebamo reagirati svi. Kada se drugome nanose patnja i bol nema okretanja glave. 

>> Održan prosvjed Zagreb Pridea: 'Ne dopustimo da nam ekstremisti preotmu domovinu'

>> Zagreb Pride: Podignut ćemo 11 kaznenih prijava. Predsjednica Grabar-Kitarović: Osuđujem svaki oblik nasilja i nesnošljivosti

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 10

ZA
zamjena
14:09 14.02.2017.

Ja bih ipak malo sacekao da policija pokusa naci onoga koji je uradio to jer velika mogucnost postoji da je to neko od njih uradio da bi se vratili u medije jer nije ih bilo dugo.

PU
Pukovnik10
13:06 14.02.2017.

Neka oni slobodno žive svoj život,nitko ih neće ni primijetiti.Ali to baš i hoće jer konstantno pokušavaju uvjeriti ljude oko sebe da je to normalno što rade.Bolestan čovjek otiđe u bolnicu i liječi se,ne ide ulicom i govori svima o tome,,,,ali oni baš to rade,,,,,

DU
Deleted user
14:27 14.02.2017.

Norme su nešto što čine svako društvo stabilnim. Kazneni zakon kojeg autorica zaziva je također norma. Po njenoj logici ni ta norma ne bi smjela biti mjera za život. LGBTQ zajednica je jedno, a pojedinac drugo. Isto tako možda je i taj koji je bacio suzavac u biti dobra osoba koja se iz nekog razloga odlučila na to nasilje. Sve možemo relativizirati, ali činjenice stoje, a one kažu da je spomenuta zajednica izrazito nametljiva i po svom djelovanju u biti agresivna svoji stalnim napadnim ukazivanjem na sebe. Agresija vrlo često izaziva agresiju i to se dogodilo. Jasno da treba sankcionirati počintelja, a pripadnici LGBTQ bi trebali razmisliti da drugim načinom nastoje doprinjeti toleranciji u društvu, a ne stalnim nametanjem svoje različtosti (hajmo to tako politički korektno nazvati) pod normalno. To jednostavno nije normalno i ne može biti normalno jer je svakom tko je i malo učio biologiju zna čemu služe spolovi. To ne znači da nemaju prava na dostojanstven i jednakopravan život, ali moraju se uklopiti u društvo i sredinu u kojoj žive.