S očekivanim životnim vijekom od 73,9 godina za muškarce te 80,6 za žene Hrvatska je, prema posljednjim podacima Eurostata, na neslavnom 20. mjestu Europske unije. Svjetskoj “kremi” u starenju poput Monaka (gdje žene u prosjeku žive i 90 godina, a muškarci 83), Japana, Singapura, Hong Konga ili Kanade najviše se približila Švedska s očekivanim trajanjem života žena od 83,6 godina te muškaraca od 79,9. Slijede Italija, Španjolska, Nizozemska, Luksemburg, Velika Britanija, Cipar... No živjeti dugo ne znači živjeti i zdravo pa na iscrpnim istraživanjima o starosti u EU već 12 godina planiraju i mirovinske, zdravstvene i druge reforme, dok o Hrvatskoj zasad govori samo zbir podataka o umrlima prema spolu i starosti iz 2012. Državnog zavoda za statistiku.
Slijedi veliko istraživanje
– Statistički je još samo potkrijepljeno da je očekivani životni vijek visokoobrazovanih osoba dulji nego osoba nižeg obrazovanja, što je, u nedostatku drugih pokazatelja, dobar indikator socioekonomskih nejednakosti u zdravlju i može imati negativne posljedice na zdravstveni, socijalni i ekonomski razvoj Hrvatske – ističe doc. dr. sc. Ivan Čipin s Katedre za demografiju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Najavljuje da će prvo veliko istraživanje u suradnji s Ministarstvom rada i mirovinskog sustava i Institutom za medicinska istraživanja na uzorku od 6000 građana u nas zaživjeti početkom iduće godine, a s blagoslovom Vlade, odnosno državnog proračuna, stajalo bi oko 300.000 eura. Obuhvatilo bi čak i zdravstvena testiranja uz pomoć uzoraka kapljica “suhe” krvi, zna li se da se u EU već pokazalo kako očekivano trajanje života varira i prema specifičnim bolestima. Kardiovaskularne bolesti, primjerice, češće su među siromašnijim nego u bogatijim slojevima stanovništva, dok ih maligne bolesti muče podjednako. Kad je o obrazovanju pak riječ, kod žena nema prevelike razlike, svega nekoliko godina između visoko i niskoobrazovanih, dok kod muškaraca te dobne razlike iznose i sedam godina s obzirom na duljinu života.
Naravno da prehrana igra veliku ulogu, debljina, mršavost, kao i način života, prevencija... Ljudi u određenim podnebljima žive dulje jer imaju više vremena baviti se sobom, fizičkim aktivnostima i objeduju redovito, obično u isto vrijeme, sezonsku hranu, dok manjak vremena, izbjegavanje redovitih obroka... čine suprotno
Gledano prema županijama pak, Zadarska županija s očekivanim trajanjem života od 76,2 kod muškaraca i 82,7 godina kod žena za 10 godina vodi ispred hrvatskog prosjeka, s obzirom na to da se svakog desetljeća život Hrvata produlji za dvije godine. Virovitičko-podravska županija, gdje muškarci u prosjeku žive kraće šest, a žene 4,2 godine – i na začelju je hrvatske ljestvice – Zadrane bi tim tempom dostigla za 25 do 30 godina, pod uvjetom da oni “ostanu u mjestu”, objašnjava Čipin.
Sustavna empirijska istraživanja, koja u EU podrazumijevaju čak i psihosocijalno ponašanje ljudi nakon odlaska u mirovinu, učestalost obolijevanja i slično, sigurno bi, uvjeren je, pomogla i u kreiranju društveno-političkih odluka umjesto da se one, kad dosad, prepisuju od drugih zemalja EU ili donose ad hoc. Dalmaciji i Istri po životnom se vijeku približio Zagreb sa 81 godinom u žena i 75,4 godine u muškaraca, što Čipin objašnjava najvećom koncentracijom visokoobrazovanih, najboljom ili najdostupnijom zdravstvenom skrbi i zbog najviše imućnih ljudi u Hrvatskoj, čega uglavnom nedostaje u županijama na dnu ljestvice gdje su ljudi slabijeg imovinskog statusa, daleko od bolje zdravstvene skrbi. Po doživljenju 100 godina i više na 100.000 stanovnika u Hrvatskoj pak prednjače Dubrovačko-neretvanska i Šibensko-kninska županija, dok Požeško-slavonska nema nijednog stogodišnjaka, tvrdi Čipin. Stoga izreka da smo “stari” drži vodu samo zbog niskog nataliteta i starenja odozdo, za razliku od najbogatijih u EU koji stare odozgo.
– Da nas ne spašavaju dalmatinske županije, bilo bi još gore – tvrdi Čipin ističući kako je neosporna činjenica da će životni vijek Hrvata i u idućem desetljeću porasti. Pitanje je samo hoće li te godine biti godine dobrog ili lošeg zdravlja?
– Zbog trenutačne socioekonomske situacije bojim se više ovog drugog, što mi zovemo ekspanzijom morbiditeta – napominje Čipin.
Pročelnik Katedre za demografiju prof. dr. sc. Anđelko Akrap slično misli. Objašnjava da su u Hrvatskoj zdrave godine iznad 65. već sada 2-3 godine kraće u odnosu na zapadne zemlje. Čini se da je riječ o malim razlikama, no i te kako je uočljivo da uz relativno dobru zdravstvenu zaštitu, važnu ulogu u duljini životne dobi imaju i usporeniji način života i struktura prehrane, dok je život u Krapinsko-zagorskoj, Virovitičko-podravskoj, Koprivničko-križevačkoj... županiji očekivano kraći i zbog težih uvjeta života i rada.
– Naravno da prehrana igra veliku ulogu, debljina, mršavost, kao i način života, prevencija... Ljudi u određenim podnebljima žive dulje jer imaju više vremena baviti se sobom, fizičkim aktivnostima i objeduju redovito, obično u isto vrijeme, sezonsku hranu, dok manjak vremena, izbjegavanje redovitih obroka... čine suprotno – kaže Mirela Marić, magistra nutricionizma i voditeljica Centra za regulaciju tjelesne težine Poliklinike Aviva.
Preporuka je, naime, da ljudi piju barem 6 do 8 čaša vode i jedu 4 do 5 puta dnevno u manjim količinama. No to se danas uglavnom svodi na obrok ili dva. Mediteranska prehrana zlatni je standard, objašnjava ona, čega se mlađa generacija, koja je osvještenija i više se brine o zdravlju, danas sve više pridržava. No Dalmatinci ni u Dalmaciji danas ne jedu ribu svaki dan jer je skupa. Možda ni na otocima. No tamo im u prilog idu i redovita prehrana, vrt, fizička aktivnost, ne tako redovite veze s obalom... i sve to pomaže u očuvanju kvalitete života iako se trendovi i u Dalmaciji mijenjaju i više ni Dalmatinci nisu tako mršavi kao što su bili, tvrdi ona.
Usporeniji život je kvalitetniji
– Točno je da maslinovo ulje i riba čine osnovu zdrave mediteranske prehrane, ali u Dalmaciji to više nisu riba ili blitva na lešo. Uz škampe na buzaru pojedete i pola kilograma kruha, a decilitar maslinova ulja ima 900 kalorija – objašnjava ona. Ne može se reći ni da u Slavoniji, Baranji ili Lici prije nisu zdravo živjeli gdje su podneblje i teži rad zahtijevali masniju ili težu hranu. No sir, jaja, iznutrice, crveno meso, više suncokretova ili bučina ulja umjesto krtog mesa, peradi, ribe čine svoje. Pritom na umu treba imati i njihovu zastupljenost. U Slavonskom je Brodu, primjerice, lakše doći do šarana. Crna vina teža su od dalmatinskih, a i sol se u tim područjima više veže za masniju hranu poput svinjetine. S obzirom na to da su namirnice iz toga podneblja, ne štedi se ni na brašnu, jajima... A na koncu dolazi problem s kardiovaskularnim bolestima, dijabetesom i kraćim životnim vijekom, doznajemo od magistre Marić. Švedska je, naravno, kudikamo ispred nas jer ima razvijenu svijest o zdravoj prehrani i tamošnji standard dopušta da si mogu priuštiti bolje, dodaje ona.
– Naši otočani u pravilu žive najdulje i imaju nižu stopu smrtnosti od stanovništva u unutrašnjosti, što se pripisuje načinu života, genetici, ali i prehrani koja je bogata voćem i povrćem te jednostruko nezasićenim masnim kiselinama podrijetlom iz maslinova ulja – tvrdi i doc. dr. sc. Darija Vranešić Bender, nutricionistica iz Centra za kliničku prehranu KBC-a Zagreb. Novija istraživanja pokazuju da mediteranska prehrana polako nestaje s područja Mediterana što istodobno prati porast stope kardiovaskularnih bolesti, debljine i metaboličkog sindroma.
Stoga je prakticiranje mediteranske prehrane, bogate voćem, povrćem, ribom, maslinovim uljem i mahunarkama dobar ulog u dobro zdravlje i dugovječnost, tvrdi ona. Iako nisu na Mediteranu, slično žive i na japanskom otoku Okinawi, gdje je čak 900 stogodišnjaka na milijun stanovnika. Umjesto alkohola i kave piju zeleni čaj, triput tjedno jedu ribu, jako puno soje i žitarica te voća i povrća u puno manjih obroka – i gotovo su svi zdravi do kraja života.
Sva sreća da nismo na vrhu liste...svi bi bili u mirovini.