Koliko je zdravo da prejaki “švicarac” počiva na američkoj ekonomiji

Idući tjedan, u ponedjeljak 5. ožujka, Švicarska narodna banka objavit će da je u prošloj godini poslovala s dobiti od oko 54 milijarde švicarskih franaka (62 mlrd. eura).

To znači da je središnja banka Švicarske, dioničko društvo čije su dionice listane na Švicarskoj burzi, sama lani stvorila nove vrijednosti za oko trećinu više nego cijela Hrvatska u 2016. godini, više nego svi hrvatski građani, sva hrvatska poduzeća i sve hrvatske institucije zajedno. Kako i zašto se to dogodilo sigurno će zanimati stotine tisuća Hrvata i hrvatskih tvrtki koje su inozemni i domaći bankari navukli da se zaduže u švicarskim francima: s tim znanjem možda će moći bolje procijeniti kakva će im biti daljnja ekonomska sudbina. Nakon izbijanja globalne Velike recesije 2007./2008., strahujući od sloma njihovih nacionalnih valuta, stranci su, osobito Rusi, stali masovno kupovati “švicarce” pa im je vrijednost počela rasti.

Od početka 2007. do jeseni 2011. realni efektivni tečaj CHF-a porastao je oko 40 posto. To je ugrozilo izvoznu konkurentnost švicarske industrije i stabilnost cijena u Švicarskoj pa je njezina središnja banka devalvirala i iduće tri godine praktički zamrznula tečaj na razini oko 20 posto višoj nego na početku krize. Ali, to nije zaustavilo potražnju za “švicarcem”. I što je Švicarska narodna banka tada napravila... “Štampala” je, emitirala “ni iz čega” švicarskih franaka koliko god su inozemni kupci tražili i prodavala ih strancima po tečaju koji je sama odredila. Njezina bilanca narasla je na nevjerojatnih 125 posto švicarskog BDP-a (za usporedbu, bilanca Feda je oko četvrtine američkog BDP-a). No tada se švicarska središnja banka suočila s golemim količinama američkih dolara i eura u svojoj lisnici.

Ono što su Švicarci potom učinili jedinstveno je u povijesti financija: za stotinjak milijardi dolara pokupovali su dionice vodećih američkih multinacionalnih tvrtki i tako postali jedan od najvećih na svijetu javnih, odnosno državnih dioničara američkih kompanija. Švicarska centralna banka (podaci su iz sredine 2017.) posjeduje 19 milijuna dionica Applea ili tri posto njegove tržišne vrijednosti, dionice Microsofta vrijedne 1,8 milijardi dolara, po milijardu i pol dolara Johnson&Johnsona, Exxona, Amazona i Facebooka, tek nešto manje AT&T-a i General Electrica... Golemu, nevjerojatnu dobit švicarskoj centralnoj banci tako je proteklih godina donosio i rast burzovne vrijednosti dionica tih poduzeća, za što se svojom ekspanzivnom monetarnom politikom pobrinula američka središnja banka. Nakon svega, švicarski franak, kojeg ulagači cijene poput zlata, kao utočište za vrijednost upravo zbog jake švicarske privrede, danas “u podlozi” zapravo ima američku ekonomiju.

Ono što, međutim, brine analitičare jest što će se događati ako i kad Švicarska narodna banka bude prisiljena prodavati svoje američke dionice. To bi moglo prouzročiti slom švicarskog franka, što bi moglo donijeti olakšanje hrvatskim dužnicima u “švicarcima”, ali i novu globalnu krizu.