PONEDJELJAK
2. LIPNJA
Premda je uvijek bila čvrsto i odano u HDZ-u, Kolinda Grabar Kitarović je na svoj način bila i izvan njega. Bila je i izvan Hrvatske, točnije, izvan njezinih kompromitiranih političkih hijerarhija, muteža, afera, sumnjičenja, prljavih rivalstava, bitaka za vlast, spletki, smicanja i smicalica, riječju – izvan političkih crnih kronika. Pri tome je obavljala vrlo respektabilne poslove, bila je ministrica vanjskih poslova, veleposlanica u Americi, pomoćnica tajnika NATO-a.
U prvoj ozbiljnijoj, danas objavljenoj anketi o predsjedničkim izborima, gotovo šokantnoj, još prije nego što ju je HDZ službeno imenovao za predsjedničkog kandidata, ima potporu više od 30 posto ispitanika, dok Josipović ima 10 posto prednosti. Takav brz uspon i prije nego što je zakoračila nije zabilježen u povijesti predizbornih rejtinga u samostalnoj Hrvatskoj. Možda nije presudan, ali je vrlo važan razlog takve popularnosti činjenica da je riječ o ženi. Hrvatski politički milje zasićen je pokvarenim i neuspješnim muškarcima, na koje su i žene u njemu bile nalik. Kolinda se pojavljuje kao razlika, razlika i po spolu i po renomeu. Ima nešto uzorno u zgodnoj, pristaloj, vedroj, nenametljivoj majci troje djece koja je svoj besprijekoran obiteljski život ujedinila sa sjajnom karijerom i međunarodnim ugledom. Kao trenutačno nitko u Hrvatskoj ona je utjelovljenje političke nevinosti i osobne sposobnosti i po nacionalnim i po internacionalnim kriterijima. Takvoj, takmac joj je već svima pomalo dosadni Josipović, koji pet godina nastoji svoje lijepe riječi pomiriti s ružnim i sve ružnijim stanjem u zemlji. I koji baš ničim nije pokazao da ne pripada lijevoj političkoj eliti koja je isposvađana kao nikad, aferaška kao nikad, nesposobna kao nikad, i koja je zemlju dovela u stanje koje je teže nego ikad. Trideset i više posto Kolinde Grabar Kitarović, među kojima je i podosta birača sklonih lijevoj opciji, znak je da bi ona mogla trijumfirati ne samo kao HDZ-ov kandidat nego kao najbolji izbor bez obzira na ideologije, na ljevicu i desnicu. Upravo je takav predsjednik poželjan. A njezin međunarodni ugled bio bi dragocjen.
Na primjer, ne bi trebala ići u Ameriku kao Josipović samo zato da se slika s Obamom i tu sliku pokazuje u Hrvatskoj, nego bi i u Americi i u svijetu u kojem se i s kojim se odavno slikala mogla promicati hrvatske interese, u prvom redu gospodarske. A u Hrvatskoj pak kao osoba stranački ne osobito obilježena, svoja pa makar bila u nečijoj nemilosti, kao što je bila u Sanaderovoj, mogla bi biti objektivni korektiv, za što Josipović nije imao ni muške odlučnosti ni ženske mudrosti. Suverena u ponašanju i bez servilnosti u pravljenju karijere, mogla bi tu suverenost prenijeti i na Hrvatsku, koju su i sadašnja i prethodne vlasti vrlo uspješno pretvorile u koloniju i poslušnika uvijek spremnog služiti međunarodnim gazdama a nikad vlastitom narodu.
SUBOTA
31. SVIBNJA
Tko ga takvog opet ne bi izabrao!
Predsjednik Josipović sa svojom mi se svirkom na humanitarnom koncertu utrpao protiv moje volje, kaže pjevač Goran Bare. Ne bi li se dokopali kojeg glasa više na izborima, hrvatski su političari spremni pogaziti vlastito dostojanstvo, dakle, upravo ono čime bi birače trebali pridobivati. Unatoč silnim nastojanjima da se za nedavna posjeta Americi slika s Obamom, nije uspio. Američkog predsjednika je malo teže zaskočiti i poslužiti se njegovim autoritetom za jačanje vlastite respektabilnosti u Hrvatskoj. S Hrvatima je to mnogo lakše, pogotovo čovjeku koji u pet godina svoga mandata za njih ništa nije učinio nego ih je samo upotrebljavao hinjenom brigom za njihovo dobro dok im se život neprekidno pogoršavao. Budući da će im se i dalje pogoršavati, tko ga takvog opet ne bi izabrao!
NEDJELJA
1. LIPNJA
Prvi policajac zna kako očistiti svaku mrlju s vođe
Ranko Ostojić zna sve. Dakle, kaže na HTV-u, nije bilo zloporabe policije u praćenju bivšeg ministra financija Slavka Linića, on “dosad ničim nije dokazao svoje navode da je bio praćen i prisluškivan”, a Zoran Milanović je u cijeloj priči nevin. A što ako je suprotno? Kako to da Ranko Ostojić zna ono što još nitko ne zna, ni saborska tijela, ni tužitelji, ni sudovi? Dan nakon tih Ostojićevih izjava i zahtjeva da se Linića izbaci iz SDP-a, Uskok je zatražio istragu o Linićevim tvrdnjama. Što ako su one istinite, koga bi onda trebalo izbaciti iz SDP-a? Ili ne smiju biti istinite jer je tako naredio pendrek-ministar? Možemo zamisliti kako će se ponašati svi drugi, i većina u Saboru, i članovi vodstva SDP-a, i istražitelji, i tužitelji, i suci... kad im je prvi policajac u državi, Ranković Ostojić, s HTV-a, jednog od službenih glasila SDP-a, i to u emisiji prvaka udbaškog novinarstva Aleksandra Stankovića, prijeteći izdiktirao što trebaju raditi. Po starom komunističkom načelu: s vođe treba očistiti svaku mrlju, a njegova protivnika valjati u blatu.
UTORAK
3. LIPNJA
Eto napokon Srbina kojeg bi se moglo i voljeti!
Netko mi je elektronskom poštom poslao intervju što ga je beogradskoj “Politici” dao poznati srpski pisac Dragoslav Mihailović, golootočki uznik, autor romana “Kad su cvjetale tikve”, po kojem je 1969. pripremljena drama u jednom beogradskom kazalištu, ali je na Titovu intervenciju zabranjena. Mihailović je jedan od rjeđih srpskih književnika i intelektualaca koji ne žale za Jugoslavijom i jugoslavenstvom, pa se tako u SANU usprotivio i nastavku izdavanja srpsko-hrvatskog rječnika. Na pitanje o tome “zašto srpski intelektualci i dobar dio građana stalno čeznu za jugoslavenstvom”, odgovorio je: “Ne mogu točno odgovoriti, ali znam da će nas to jugoslavenstvo odvesti u potpunu propast, jer ta stalna čežnja da budemo nešto što nismo, da nas voli netko tko nas nikada neće voljeti nas je i dovela do toga da u našoj politici nema nikakve realističnosti”. Eto napokon Srbina kojeg bi se moglo i voljeti!
SRIJEDA
4. LIPNJA
Raspaljivanje mašte s ukradenih 20 mlrd. $
Odavno nešto slično nismo čuli, valjda od odlaska Stjepana Mesića s Pantovčaka. Dakle, kaže predsjednik Josipović: “Neka zemlje u kojima se skriva kapital ukraden iz Hrvatske kažu gdje je novac.” Tako se, a pri tome se misli uglavnom na “HDZ-ove lopove”, obnavlja mit o ukradenih dvadeset milijardi dolara iznesenih iz zemlje, a da nitko nikad u petnaest i više godina koliko ljevičari o tome trube nije ušao u trag niti jednoj kuni. Josipović je ozbiljan čovjek, pa ako o tom novcu govori, ne bi govorio da ne zna tko ga je i gdje ukrao i u koju zemlju odnio, pa neka nam kaže. A ako ne zna, onda govori napamet, obmanjuje i bez ikakva dokaza raspaljuje maštu nezadovoljnika, slikovito rečeno, travom hrani lava njihova bijesa. Istina, ima kapitala koji se iznosi iz Hrvatske, i to pred predsjednikovim očima, a to su milijarde eura profita iz banaka i nekad strateških državnih tvrtki koje su prodali ponajviše Josipovićevi ljevičari, od Račana do Milanovića.
ČETVRTAK
5. LIPNJA
Koja sirotinja plaća premijerov put u Brazil?
Na poziv brazilske predsjednice Dilme Rousseff premijer Zoran Milanović ide na otvorenje Svjetskog prvenstva u nogometu, to jest na utakmicu Brazil-Hrvatska. Tko mu taj luksuz plaća? Ako se plaća iz brazilskog proračuna, onda doista brazilska sirotinja ima pravo prosvjedovati zbog skupog SP-a. Ako se plaća iz hrvatskog proračuna, onda je to još jedan dokaz Milanovićeva prezira prema stanju u zemlji i neimaštini koja pogađa većinu stanovništva. Osim toga, kao motivacija hrvatskoj reprezentaciji posve je neprikladna nazočnost na utakmici predsjednika Vlade koji Hrvatskoj donosi same poraze.
PETAK
6. LIPNJA
Šefica laburista poriče moć opozicije i naroda
Laburisti, stranka koja je naglo bljesnula pa onda jednako tako naglo prilično potamnjela, izgubila je staroga predsjednika, Lesara, i dobila novu predsjednicu, Nansi Tireli. Prošli tjedan sam pisao o tome kako su neke stranke i koalicije propale na proteklim izborima jer su previše sličile na SDP i HDZ. U svojim prvim istupima gospođa Tireli tu sličnost još više naglašava. Na primjer, u osudi Linića oštrija je od Milanovića i njegovih stranačkih poslušnika, pa bi ga strpala u zatvor. Što se tiče čvrstine Kukuriku koalicije, veći je optimist od samih kukurikavaca, predviđa im siguran ostanak na vlasti do kraja mandata te poriče svaku moć opozicije i naroda: “Ništa se bitno neće promijeniti zbog pritiska oporbe i građana”. Solidarnost na ljevici: Nansi Tireli nokautirane Laburiste želi uspraviti pridržavajući nokautiranu vlast.
Kolinda će biti naša nova predsjednica Hr....Bravo...Bravo...