Ponedjeljak 26. svibnja - Dvije koalicije, Savez za Hrvatsku i koalicija koju je vodio Nacionalni forum, te jedna stranka – Hrvatski laburisti, doživjele su slom na izborima za Europski parlament. Razlog je vrlo jednostavan: za razliku od Mirele Holy, koja je svoj imidž stvarala na razlici prema svima ostalima, Lesar, Kujundžić i Gabrić nastojali su što više sličiti najvećim strankama. Od Mirele Holy smo samo tu i tamo, vrlo rijetko, čuli što misli o SDP-u i HDZ-u, baš se nije pretrgnula dokazujući da je njezin Orah lijep zato što su Karamarko i Milanović ružni. Taj stav da možeš nešto značiti sam po sebi, ne poričući značenje drugima, nije baš običaj u stranačkim rivalstvima u Hrvatskoj.
Nasuprot njoj, gotovo svaka riječ koju su u predizbornoj kampanji izgovorili Lesar, Gabrić i Kujundžić odnosila se ili na SDP ili na HDZ, no retorika im se baš nimalo nije razlikovala od retorike upravo tih stranaka, kakve smo se godinama naslušali u njihovim međusobnim obračunima. Ako su nebrojeno puta HDZ i SDP jedan drugome rekli da su uništili zemlju, da su nesposobni, lopovi i kriminalci, jednako su nebrojeno puta Lesar, Gabrić i Kujundžić isto rekli tim objema strankama. Bit će da u tome birači nisu vidjeli ništa novo, obećavajuće i uvjerljivo, bit će da su im sva ta trojica bila suviše nalik na čelnike najvećih stranaka, bit će da su u njihovim istupima prepoznali već davno viđene obrasce i samo želju za vlašću, pa zašto bi im onda dali glas? Pogotovo su se mesijanstvom i spasiteljstvom isticali Kujundžić i Gabrić, koji su u svom nepojmljivom samoljublju mislili da je sama njihova pojava dovoljno jamstvo za ostvarenje megalomanskih nauma koje su nudili kao jagode i trešnje u proljeće. Mirela Holy radila je posve suprotno, cijelo je vrijeme bila zabavna lutka jedne politike posve rasterećene od gabrićevske i kujundžićevske povijesne odgovornosti, od olovne težine njihova misionarstva. A što je ta politika? Zapravo – ništa. Na njezino simpatično ništa, koje koketira s pankerskom, darkerskom, rokerskom, neobaveznošću, nalijepili su se deseci tisuća ljudi željnih opuštanja u politici, željnih održivog razvoja u kojem će se moći održati ne njihova odgovornost za državu nego oni sami u prepuštanju te odgovornosti nekome drugome. Holy je zapravo opčinila svoje birače nečim iznimno paradoksalnim: boreći se za vlast ponašala se kao da joj do vlasti i nije stalo. Koja suprotnost Gabriću i Kujundžiću, koji su pokupili sve najvlastohlepnije od Tita i Pavelića, od Račana i Sanadera, od Mesića i Josipovića, Kosorice i Milanovića. Tako su se toliko ozloglašenom dvostranačju, tolikoj dominaciji dviju velikih stranaka, usprotivile ili opcije koje su im posve nalik, pa im birači ne nasjedaju, ili opcija koju ne opterećuje sudbina zemlje, pa istinski takmac SDP-u i HDZ-u i ne može biti. Bude li tako i u budućnosti, HDZ i SDP uopće ne trebaju strepiti za svoje vodeće uloge.
Subota 24. svibnja
Od poplave gora je samo poplava nesposobnosti
Možemo zamisliti što su osjećali mještani kad su vidjeli ministra Jakovinu kako izlazi iz Rajeva Sela a oni su iz njega iseljeni i ne smiju natrag iz higijenskih razloga. Srditi, pitali su ga je li im nahranio stoku i kakav je on ministar kad ne zna voditi ni običnu ljekarnu. Vjerojatno ga odavno doživljavaju kao poplavu – poplavu nesposobnosti i nemara za seljake, što im je učinilo više štete od nemilosrdne vode. Kad se čovjek za kojim se od početka vuku afere, sukobi interesa, zapošljavanje po pravilu “ti meni, ja tebi”, koji je kriv za katastrofu u svim poljoprivrednim proizvodnjama i za enorman porast uvoza hrane pojavi u središtu neke nesreće može izazvati srdžbu samo kao još veća nesreća. Tipično za Kukuriku koaliciju – nanijeli su zemlji bezbroj rana, a onda je po tim ranama udaraju.
Nedjelja 25. svibnja
Rođendanska proslava djece komunizma
U ličkom selu Krivi Put, ispred stare, ali dobro uščuvane kuće roditelja Ante Pavelića, skupilo se nekoliko tisuća sljedbenika i obožavatelja poglavnika Nezavisne države Hrvatske na proslavi njegova rođendana. Bili su odjeveni u ustašku odoru ili su nosili ustaško znakovlje, pjevale su se ustaške pjesme, uživalo se u pečenju i piću, a nije nedostajalo ni vatrenih govora u Pavelićevu slavu i čast... Takva je vijest u Hrvatskoj nemoguća, ali je moguća kad je riječ o proslavi Titova rođendana u Kumrovcu. Jer, nad Titovom ostavštinom, nad ostavštinom jednog od najvećih zločinaca i ubojica 20. stoljeća, bdiju premijer Milanović, predsjednik države Josipović, predsjednik Sabora Leko, gradonačelnik Zagreba Bandić, državni tužitelji na čelu s Bajićem i Cvitanom, ministar policije Ostojić, predsjednik Vrhovnog suda Hrvatin i sva druga djeca komunizma na kojima počiva vladajući sustav. Kao i njihovi očevi i djedovi, imaju sva kaznena sredstva u svojim rukama, a kad im zatreba, služe se i najzloglasnijim terorom – prisilnim odvođenjem političkih protivnika u ludnice.
Utorak 27. svibnja
U mafijaškom obračunu se ili gine ili ulazi u EP
Stalno naglašavajući razliku između kukurikavaca i “kriminalnog HDZ-a”, Zoran Milanović je prije izbora i u Varaždinu rekao: “Na našoj su listi moralni ljudi”, te se uslikao s kandidatom Kukuriku koalicije Ivanom Jakovčićem. Kad su ono bili prošli lokalni izbori, Milanovićev favorit za istarskog župana i kompanjon u žestokom obračunu s Jakovčićem bio je Damir Kajin. Tada Jakovčić nije spadao u “moralne ljude” nego je bio “krajnje amoralni šef istarske mafije”, pa sad kad je izabran za zastupnika u Europskom parlamentu Kajin predlaže da to mjesto ustupi Pupovcu. Jer kako zastupnik iz Kukuriku koalicije može biti netko poput Jakovčića koji je Milanovića svojedobno zvao “killerom” i tvrdio da neće s njim u istu prostoriju. Budući da je Kajin godinama bio jako vjeran i jednome i drugome, pa su svi skupa, Kajinovim jezikom rečeno, bili Cosa nostra, evo zaključka: u mafijaškom obračunu se ili gine ili ulazi u Europski parlament.
Srijeda 28. svibnja
Protiv komunista pišem upravo u interesu Srba
Na nekom sam portalu naletio na tezu kako je antikomunistima (u koje sam, hvala Bogu, svrstan i ja) u “borbi protiv komunista” zapravo “u mislima rat protiv Srba”. Po meni, posve je suprotno. Protiv komunista pišem upravo u interesu Srba, jer nitko im kao oni nije učinio toliko zla u Hrvatskoj. Desetljećima su ih u komunizmu s Hrvatima svađali, huškali ih na njih, masovno ih zapošljavali u službama u kojima su učeni da su pendrek i kažnjavanje Hrvata njihov posao i identitet, dok ih napokon nisu navukli na pobunu, okrenuli im leđa, prepustili ih vođama sa zločinačkim strastima, ratnoj sudbini, stradanjima i bijegu. Umjesto da se nakon tako stravičnog iskustva radi na suživotu Srba u Hrvatskoj s većinskim narodom, na isti ih način upotrebljavaju oni koji misle da ih štite kao što su mislili i komunisti dok su ih vodili u propast.
Četvrtak 29. svibnja
Ne budimo nepravedni prema imidžu M. Opačić
Vijest kaže – Ministarstvo socijalne politike i mladih nakon 24 sata natezanja, po odluci glavne tajnice Ministarstva Jasmine Mimice, odbilo je preuzeti vagon sa 20 tona humanitarne pomoći koja je u organizaciji riječkog Kluba mladih skupljena i prevezena do privremenog skladišta Ministarstva u Sladorani u Županji. Razlog – nemogućnost iskrcaja robe. Marljivi Riječani su se ipak snašli. A gdje je bila ministrica Opačić? Ne budimo nepravedni. Milanka Opačić svoj javni imidž gradi na posjetama najluksuznijim buticima u Hrvatskoj u društvu Lynn Montgomery, supruge bivšeg američkog veleposlanika u Hrvatskoj, te drugih osoba iz visokih krugova, zatim narudžbom kod Matije Vujice čipkastih haljina kakve nosi Severina i sličnim demonstracijama svoga statusa. Kažem, budimo pravedni – ne može takva osoba primiti pomoć koja bi se dijelila sirotinji po tjeskobnim prihvatilištima i selima iz kojih se povukla voda ostavivši iza sebe nered, mulj, zadah strvina i očaj ljudi koji su sve izgubili.
Petak 30. svibnja
Linić o svemu, a Vesna Balenović o njemu
Na konferenciji za novinare na kojoj je Linić o premijeru “rekao sve” trebala je sjediti i Vesna Balenović, koja bi objasnila Linićev udio u kriminalu enormnih razmjera u Ini. A i ministrica turizma u Račanovoj vladi, Pave Župan Rusković, koja bi ga upitala zašto je hotel “Excelsior” prodao Štroku za milijun DEM unatoč ponudi drugog kupca, trideset puta većoj, i tako državu oštetio za 120 milijuna kuna. A mogli su sjediti i Dinko Cvitan i Mladen Bajić da ih gđa Balenović po stoti put upita zašto ti slučajevi, kao i rasipanje desetaka milijuna na privatni “Lenac”, nisu procesuirani.
tko je drugarica holy,,,nitko i nista sta je drugarica holy uradila za hrvatsku ,,,,odgovor je absalutno nista ona je samo jedan parazit vise na politickoj sceni koja lijepo zivi na racun gradjana hrvatske i na kraju krajeva koga briga za za nju ona je samo jedna sdp-ovka koja je izbacena pa je osnovala novu stranku naravno da ne mora raditi kao i svi ,,,,