Europski parlamentarci, koji primaju plaću od oko 8000 tisuća eura mjesečno (bruto), uzimaju po 300 eura dnevnica, imaju pravo letjeti na posao u biznis-klasi zrakoplova, a kad idu u Strasbourg osobnim automobilom, samo na kilometraži zarade veći iznos od prosječne plaće u Hrvatskoj, sjetili su se da im treba – još novca. Svaki zastupnik u EP-u, naime, uza sve navedeno ima i pravo na 21.379 eura mjesečno koje raspodjeljuje svojim asistentima i na troškove ureda. Od 1. siječnja 2016. taj iznos bi trebao biti uvećan za još 1500 eura mjesečno.
To je loša ideja. Jer, novac koji europarlamentarci imaju na raspolaganju za troškove ureda vrlo često služi za – čistu političku propagandu. Zastupnici u EP-u tim novcem plaćaju razne propagandne akcije koje imaju za cilj uvjeriti javnost i birače da su ti zastupnici osobno zaslužni za ovaj ili onaj europski propis. Pritom mogu slobodno i nekažnjeno izvrtati činjenice, umanjivati tuđe zasluge, prekomjerno uveličavati svoje i račun za takvo ponašanje ispostaviti poreznim obveznicima.
EP ima i svoju televiziju, na koju potroši desetak milijuna eura godišnje, a koju je u 2012. u prosjeku gledalo 1612 gledatelja dnevno. Velik skok u odnosu prosječnih 967 gledatelja godinu prije!
Milijuni eura uloženi su uoči prošlogodišnjih izbora za EP u propagandu koja je građane uvjeravala da je "ovaj put drukčije", da treba izaći na birališta, a kad su u izbornoj noći preliminarni podaci naslućivali da je odaziv birača 0,01% bolji nego 2009., to je proglašeno povijesnim trijumfom iako je više odavalo koliko očajno Europski parlament treba bilo kakav uspjeh u izlaznosti birača. Podaci o izlaznosti su, međutim, krajem srpnja revidirani i pokazalo se da je odaziv 2014. zapravo bio najmanji od 1979., otkad se održavaju izbori za EP. Milijuni eura za motiviranje birača bačeni su u vjetar.
Europski parlament najmanje je važna od triju vodećih institucija EU. Važnije je Vijeće EU, kroz koje su predstavljene suverene države, njihove vlade, a kroz vlade i njihovi parlamenti. I važnija je Europska komisija, europska administracija. Ali EP svoj osjećaj manje važnosti nastoji nadomjestiti milijunima eura izvučenim iz džepa vas, građana EU, i korištenih da vas uvjeri u neobičnu važnost Europskog parlamenta.
Da, za demokraciju i osjećaj demokratičnosti Europske unije važno je da postoji Europski parlament, koji se, ruku na srce, tijekom desetljeća razvija iz običnog debatnog kluba prema punokrvnom parlamentu (premda i dalje nema ovlasti sam predlagati zakone, nego usvajati zakone koje predloži Komisija, iako ni to usvajanje ne odrađuje samostalno, već paralelno s Vijećem EU).
No problem nastaje onda kad pojedini europarlamentarci vašim novcem nastoje o sebi izgraditi sliku koja nema veze sa stvarnošću. Nitko nema ništa protiv toga da političari idu okolo i govore (ili šalju priopćenja) kako su najgenijalniji, najbolji i najljepši. Ali neka rade to svojim novcem. Ne kroz javni sustav u kojemu u pet godina mandata na raspolaganju imaju 1,3 milijuna eura za troškove ureda. Taj ured neki zastupnici u EP-u doživljavaju zapravo kao "agitprop odjeljenje".
Realno, na sadržaj nekog novog europskog zakona puno veći utjecaj ima neki direktor odjela u Europskoj komisiji, gdje se prvi prijedlog zakona piše, nego jedan europarlamentarac koji, zajedno sa 750 drugih europarlamentaraca, odlučuje hoće li prihvatiti taj zakon, pa i tada odlučuje paralelno s Vijećem EU, gdje vlada potpuno drukčija dinamika odlučivanja. Zato pametne države članice koje rade na ostvarivanju što većeg utjecaja u EU "guraju" svoje stručnjake na pozicije u Komisiji, jer jedan šef odjela ili stručnjak u tom odjelu koji piše prvi prijedlog neke direktive napiše sigurno barem 70 posto onoga što će na kraju biti usvojeno. Možda je tek 30 posto podložno promjenama u proceduri usvajanja, ako i toliko.
Ali ni stručnjaci koji rade stvaran posao u Komisiji, ni diplomati u Vijeću EU koji sudjeluju u često važnijem procesu odlučivanja nego što je onaj u EP-u (jer EU je zajednica suverenih država, a suverene države rade kroz Vijeće), nemaju svoj osobni proračunčić od milijun eura za komunikacijsku strategiju kojom će hvaliti sami sebe i svoj rad.
Ne bih htio zvučati kao netko tko djeci otkriva da Djed Mraz zapravo ne postoji i da je sve to samo gluma, no europski parlamentarci vrlo su često samo to – glumci koji novcem poreznih obveznika održavaju dojam paneuropske demokracije.
>> Kako zastupnici HDZ-a i HSS-a u Europarlamentu izbijaju adute Hrvatskoj
...svojedobno su tijekom predizborne campagne SDP-ovci pricali da budu veci dio svoje placi darovali u dobrotvorne svrhe. Hmmm, nista nisao citao o ispunjenu tog predizbornog obecanja. Novinari, mozda tema za vas?