Komadina plutajući LNG u prostornom planu ima od 2013.

Plutajući terminal u Omišlju ekonomski je neisplativ i štetan, a i ekološka je prijetnja, čvrst je stav župana Primorsko-goranske županije Zlatka Komadine.

No istodobno još od 2013. nije promijenio Prostorni plan županije kojim je zapravo predviđena mogućnost gradnje plutajućeg LNG terminala na lokaciji na kojoj ga Vlada planira i graditi. Komadina upozorava da plutajući terminal nije u hrvatskom ni u lokalnom interesu, već u interesu stranih kompanija.

Tri faze izgradnje

Ipak se u članku 219. prostornog plana PGŽ-a predviđa gradnja LNG terminala u proizvodnoj zoni Omišalj u tri faze, dok se u prilogu dokumenta ističe kako u prvoj fazi postoji mogućnost regasifikacije ukapljenog prirodnog plina na privezu, odnosno osiguranje mogućnosti prihvata brodova s ugrađenim sustavom za uplinjavanje te mogućnost prihvata plina s brodova i upuštanje u magistralni plinski sustav. Župan Komadina objašnjava da te odredbe treba znati pročitati pa uvjerava da je mogućnost plutajućeg terminala u prostornim planovima spomenuta isključivo kao interventna mjera, odnosno samo da bi se omogućilo poslovanje tijekom izgradnje kopnenog terminala pa svoj stav dokazuje i činjenicom da je za kopneni terminal izdana lokacijska dozvola što nije slučaj za plutajući terminal. Ipak, činjenica je da prostorni plan nije izmijenjen i da u njemu na više mjesta stoji opcija plutajućeg terminala, a informacija je posebno zanimljiva u kontekstu očekivanja glasovanja o zakonu koji popularno nazivaju lex LNG, a na koji je SDP podnio stotine amandmana.

U bazenima više klora

– Vlada je 2016. godine, upravo u skladu sa županijskim prostornim planom, donijela odluku o faznoj gradnji, stoga su netočne i neistinite informacije da plutajući terminal nije u skladu s prostornim planovima – pojasnila nam je direktorica LNG-a Hrvatske Barbara Dorić te napomenula da se u tim planovima spominje i mogućnost iskorištavanja mora za potrebe rada terminala. Točnije, spominje se “iskorištavanje topline mora za potrebe velikih termoenergetskih objekata kao što je terminal za ukapljeni prirodni plin, u onom dijelu gdje se viškovi rashladne energije ne mogu potpuno iskoristiti od okolnih potrošača”.

Župan Komadina tvrdi pak da bi korištenje mora za uplinjavanje i klora za čišćenje bio ekocid. U LNG-u Hrvatske tvrde da dopuštene količine klora nisu opasne.

– Terminalu je dopuštena koncentracija ostatnog klora za ispusne vode od 0,1 mg po litri ispuštene morske vode, u vodi za piće je dopušteno 0,5 mg klora po litri vode, a u bazenima čak 1,02 mg klora po litri. S našeg terminala, ako radi punim kapacitetom, godišnje će izaći nešto malo više od pet tona ostatnog klora, dok tijekom jedne godine iz kanalizacije općine Omišalj izađe 104 tone biokemijski neobrađene kanalizacijske otpadne vode, u kojoj ima puno više klora i varikine nego na LNG terminalu – pojašnjava Barbara Dorić koja odnedavno vodi cijeli projekt.