Posustaje li hrvatsko zdravstvo pod teretom krize? Prema tvrdnjama liječnika, kako bolničkih tako i obiteljskih, pacijentima je zdravstvena usluga sve teže dostupna, a i kad je dobiju, slabije je kvalitete i opsega. Zbog svega, nezadovoljstvo struke premašuje okvire pojedine ustanove pa Hrvatskoj prijeti velik odljev liječnika – posljednji podaci govore o 400 suglasnosti za odlazak bolničkih liječnika u inozemstvo, od toga stotinjak u zadnja tri tjedna. Školovanje svakog košta 300 tisuća kuna, bez specijalizacije, i ukupna šteta mogla bi premašiti 43 milijuna kuna. Nije bolje ni s obiteljskim liječnicima – uz 2360 ambulanti obiteljske medicine, nedostaju 162 tima, posebice u ruralnim područjima. I oni dobivaju sve više poziva za razgovore za posao – u Švedskoj i Njemačkoj.
TRPIMIR GOLUŽA, BOLNIČKI LIJEČNIK
Zbog smjena pacijenti na intenzivnoj – bez doktora
Smjenski rad koji se uvodi u bolnice ima niz štetnih posljedica za najteže bolesnike, upozorava Hrvatska udruga bolničkih liječnika. Liječnik je bitno manje vremena uz pacijenta nego što je to slučaj kod dosadašnjeg načina rada, naime, prema simulaciji koju su napravili na modelu odjela intenzivne njege KBC Zagreb sa 14 kreveta i sedam liječnika (tri odjelna i četiri vanjska), gubi se čitava mjesečna satnica jednog liječnika.
Indeks tzv. worked hours per patient day pada za više od petine, što predstavlja i toliko smanjenje pružene liječničke skrbi pacijentima. Gubi se kontinuiranost i cjelovitost zdravstvene zaštite jer odjelni liječnici više ne sudjeluju u svakodnevnom liječenju bolesnika. Iz simulacije koju su napravili prema podacima za siječanj i veljaču 2014. godine proizlazi da je svaki odjelni liječnik tijekom 21 radnog dana u mjesecu pola i više vremena između 8 i 16 sati potpuno odsutan s odjela. Skrb nad pacijentima u intenzivnoj praktički u cijelosti prelazi na samo jednog liječnika, naime na intenzivnom se odjelu o pacijentima čak 91,7% vremena brine isključivo jedan liječnik, i to svaki put netko drugi, od kojih većina često i nisu subspecijalisti intenzivne medicine, a samo 8,3% vremena ili samo 60 sati mjesečno za njih skrbe najviše dva liječnika.
– Ovakvim je načinom rada potpuno zanemarena činjenica da, kako bi se zadovoljio neophodan i minimalan kriterij kliničkog i timskog rada na intenzivnom odjelu, te načelo kontinuiranosti zdravstvene zaštite, na odjelu tijekom radnog dana od 8 do 16 moraju biti prisutna minimalno dva liječnika. Smjenski rad nedovoljno je promišljen eksperiment protivan zdravoj logici i osnovama matematike. Podloga za smjenski rad samo je financijska ušteda za državu, a dobra je strana za liječnike što će raditi manje, ali za onog tko je najbitniji, pacijenta, loše je jer on će teže dolaziti do usluge i, kad je dobije, bit će slabija – govori dr. med. Trpimir Goluža, specijalist ginekologije i porodništva iz Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb. Napominje i da je svaki model rada s manje od dva odjelna liječnika na odjelu za intenzivno liječenje tijekom radnog dana od 8 do 16 sati medicinski potpuno neispravan i neposredno ugrožava zdravlje i život te ishod liječenja bolesnika.
MARIO MALNAR, LIJEČNIK OPĆE MEDICINE
Za pregled pet minuta, uključujući i svlačenje
Unatoč zahtjevima struke, u zadnjih nekoliko godina HZZO ne odobrava smanjenje broja upisanih pacijenata po ordinaciji obiteljske medicine na 1500 i otvaranje novih ordinacija, već ih je po 1700 i više, uglavnom u gradskim i slavonskim ambulantama, iznose liječnici iz Koordinacije hrvatske obiteljske medicine.
Svoj rad u pretrpanim ordinacijama uspoređuju s radom u rudniku jer dnevno po dva do tri puta premašuju europski prosjek posjeta pacijenata. To im potpuno onemogućuje dodatne dijagnostičko-terapijske postupke, što je frustrirajuće. Posljednjih nekoliko dana pratili su nekoliko ambulanti i u njima prosječno registrirali dnevno 80 pacijenata, od kojih je 16 bilo na prvom pregledu, 27 na kontrolnom pregledu, 19 konzultacija sa savjetima te 18 “papirnatih” slučajeva i telefonskih konzultacija. Pretvoreno u minutažu, prvi je pregled u prosjeku trajao pet minuta, a kontrolni četiri minute, uključivo svlačenje i oblačenje – dakle kao na traci. Za usporedbu, prema starim normativima HZZO-a (novi su u izradi, ali ne mogu bitno odstupati), za prvi je pregled bilo predviđeno dvadesetak minuta, a za kontrolni 12-ak pa proizlazi da bi obiteljski liječnici za postojeći broj pacijenata trebali, a da svakog prime prema pravilima struke, raditi 19 sati na dan. To su, međutim, prisiljeni znatno ubrzati i “zbiti” u sedam i pol sati.
Dulje ne mogu i da hoće jer brojne ambulante dijele prostor u dvije smjene.
Dr. Mario Malnar iz Koordinacije upozorava i da obiteljski liječnici nisu zainteresirani za dežurstva u hitnoj službi vikendom jer županije nisu opremile predviđena mjesta dežuranja (gotovo nijedno nema defibrilatore koji se postavljaju i na javna mjesta, setove za malu kirurgiju, kateterizaciju itd.), a nema dostupne ni osnovne brze dijagnostike (hitni rendgen i UZV) pa se dežuranje svodi na puku trijažu. HZZO nije predvidio ni uputnice i recepte bez nositelja pa liječnici koriste one svojih pacijenata.
– Timovima obiteljskih liječnika privatnika u unajmljenim prostorima izvan domova zdravlja treba dopustiti manje koncesijske naknade. Za razliku od liječnika, neki gradovi oslobađaju plaćanja koncesije vlasnike privatnih teniskih terena – govori dr. Malnar i dodaje da je potrebno rasteretiti ih administrativnih poslova, npr. pisanja potvrda nevezanih za zdravstvo.
Točno i žalosno. Pacijenti čekaju iznemogli, a liječnici rade do iznemoglosti u neadekvatnim uvjetima. Svaka čast i hvala svim liječnicima koji se i dalje trude.