Kome koristi priča o reviziji vatikanskih ugovora?

Nakon što je u Saboru izglasana ratifikacija Istanbulske konvencije, oporba je pronašla novu temu – želi reviziju Vatikanskih ugovora. Stranke Glas i HSU jučer su šefu Sabora poslale svoj prijedlog da se pokrenu pregovori o izmjenama ugovora između Svete Stolice i Hrvatske, a kad je o tome riječ počeli su nešto “prtljati” i u SDP-u. Međutim, Partija svoju ideju još nije konkretizirala jer se, po dobrom starom običaju, u vodstvu te stranke ne mogu dogovoriti kada bi se s tom temom točno trebalo izići u javnost.

Pola ih je za čekanje do jeseni, polovica drži da se više nema što čekati. Zapravo i ne čudi da je upravo nakon cijele gungule oko Istanbulske konvencije oporba odabrala upravo tu temu. Jer mnoge je građane, više nego ikada, iživciralo ponašanje dobrog dijela biskupa i njihovo direktno miješanje u politiku. Isto tako, nema sumnje da je tema legitimna i da je zvonka radost za većinu birača i Glasa i SDP-a. Pogotovo kada čuju podatak da Hrvatsku Vatikanski ugovori koštaju 900 milijuna kuna godišnje, više nego godišnji proračuni Ministarstva vanjskih poslova i Ministarstva turizma. Međutim, upitno je kakve će i hoće li uopće oporba, pogotovo SDP imati koristi od ove ideje i jesu li pogodili tajming da krenu s tom pričom. Ići s revizijom Vatikanskih ugovora u trenutku kada su rane između HDZ-a i Crkve nakon Istanbulske konvencije još uvijek svježe nema neke logike.

Upravo će ta oporbena bitka protiv Crkve samo ubrzati njihovo ponovno zbližavanje. Ali i ojačati HDZ koji bi ovu temu mogao iskoristiti za svoju homogenizaciju i protunapad. Nešto slično već je viđeno 2007. godine kada je u kampanji za parlamentarne izbore Marija Lugarić obznanila da je SDP za izbacivanje vjeronauka iz škola. Rezultat tih izbora danas je svima poznat.

I upravo iz tih razloga dobar dio vodstva SDP-a i nije da se s ovom temom izlazi sada. Navodno ni Bernardić nije oduševljen što je informacija da će i SDP tražiti reviziju izišla u javnost.

Ali, mlijeko je proliveno i nema nazad.