Nakon izbora za novog rektora Sveučilišta u Zagrebu prof. Damir Boras pred novinare je izišao svladan emocijama. Iako je, kaže, pobjedu očekivao, priznaje da nije bila tako laka kako se nadao. Emocije, koje su ga obuzele i zbog kojih se rasplakao nakon izbora na Senatu, odraz su poštovanja prema dužnosti koju će obnašati od 1. listopada i časti koja mu je iskazana, a koje, ističe, nisu dane svakom. Dirnula su ga i sjećanja na članove uže obitelji.
Ponosan na romski jezik
– Moram reći da sam se sjetio i svog pokojnog oca prof. Borasa s rimskog prava na Pravnom fakultetu koji bi moj izbor, da je živ, primio s velikom radošću. Sjetio sam se i svoje pokojne sestre blizanke koja mi je pomagala da postanem dekan Filozofskog fakulteta, ali je neposredno prije toga poginula u prometnoj nesreći. Zato su me obuzele emocije.
Vaša prva izjava o biblijskim vrijednostima koje treba vratiti na Zagrebačko sveučilište izazvala je brojne polemike. Na što ste točno mislili?
Na vrijednosti koje su u temeljima Europe, a koje neki zovu kršćanskim vrijednostima. Želio sam naglasiti da te vrijednosti nisu samo kršćanske nego i židovske, i islamske i općeljudske. Kao što vidite, imamo našeg predsjednika Josipovića koji je agnostik, a kojemu su sve te biblijske vrijednosti na srcu, bez iznimke. A to su vrijednosti morala, etike, izvrsnosti, rada i zasluga prema radu, ljubavi prema bližnjem te pomaganje drugima. Ljubav prema bližnjem, recimo u građanskom društvu, iskazuje se i kao građanska hrabrost, a znači da imate hrabrosti reći: ovo ne valja, a ne reći: to nije moj posao...
Kakav je vaš odnos prema manjinama, bilo nacionalnim, bilo spolnim?
Kao vjernik mogu reći da su spolne manjine Božja djeca kao i svi mi. Toga sam se naročito držao u svom dosadašnjem radu dekana. Manjine kod nas na fakultetu uživaju jednak status kao i svi drugi, omogućujem njihovim udrugama da se sastaju, da stave plakate protiv homofobije po zidovima... Dakle, ne može se govoriti o biblijskim vrijednostima u negativnom smislu i kontekstu pa onaj tko biblijske vrijednosti stavlja u negativan kontekst na njih ne gleda na ispravan način. Kao dekan na Filozofskom fakultetu osigurao sam da se prvi put u hrvatskom školstvu na visokoškolskoj razini uvede romski jezik i romska kultura. I strašno sam na to ponosan, a najveće priznanje bilo mi je kad me romsko Nacionalno vijeće imenovalo u svoj savjet.
Kemičar Močilac uputio vam je otvoreno pismo u kojem ironizira biblijske vrijednosti vezujući uz njih genocid i diskriminaciju. Kako ste to doživjeli?
Mislim da je to doveo do apsurda. Svima koji me poznaju i koji prate moj nastup, ali i svakom čovjeku jasno je da nisam mislio ništa negativno.
Je li vam na izboru čestitao ministar Jovanović?
Dobio sam petsto poruka, morat ću sve pregledati, možda i jest, ali ne znam...
U kakvim ste odnosima?
Susrećemo se na saborskom Odboru za znanost, ponekad na Senatu Sveučilišta, mislim da smo u korektnim odnosima i da postoji respekt jednoga prema drugome. Postoji komunikacija i ja ću je i dalje nastojati održati.
Kakvu suradnju očekujete?
Partnerstvo. Zagrebačko sveučilište najveće je industrijsko, znanstveno i obrazovno poduzeće i u Hrvatskoj predstavlja više od 50 posto hrvatske znanosti i obrazovanja te još više kulture. Ministar i rektor imaju obvezu međusobno razgovarati.
Zalažete se za jaču ulogu dekana. Zašto? Mnogi u tome vide dodatnu dezintegraciju Sveučilišta.
Dekani imaju pun mandat, znanje, povjerenje i rade na konkretnim ustanovama. Ne može se Zagrebačko sveučilište, koje ima 33 sastavnice i 65 tisuća studenata te oko 12 tisuća zaposlenika, voditi kao malo sveučilište. Pa Filozofski fakultet je veći nego sva tri najmanja hrvatska sveučilišta zajedno. Dakle, mora se supsidijarno upravljati, dati povjerenje dekanima. Ja ne mislim Sveučilištem upravljati centralistički.
Tko će vam biti najbliži suradnici?
Razmišljao sam o područjima, ali o imenima još nisam.
Zašto namjeravate povećati kvote za izvanredne studente?
Danas imamo zanimanja koja prije deset godina ne samo da nisu postojala nego nismo znali da će se pojaviti. A te poslove danas rade ljudi koji su tada ili prije diplomirali. Mnogi od njih žele steći znanja i vještine koje se danas traže. I zašto im ne omogućiti da se dodatno obrazuju? U cjeloživotno se obrazovanje ubraja i izvanredni studij.
Otvorena vrata za sve
Što znači da ćete imati “otvorena vrata za sve”?
Doslovno otvorena. Ja dođem na fakultet i meni studenti stalno dolaze. Na Sveučilištu će biti malo drugačije, tamo će dekani i zaposlenici moći doći kad god žele, ali i studenti kad im zatreba. Jedno je hijerarhija i odnos između starosti i mladosti, ali to ne znači da ne može postojati dobra ljudska komunikacija sa željom da se čovjeku pomogne, a ne odmogne i da ga se ne kažnjava za pogreške iz mladosti koje smo svi činili.
Zagrebačko sveučilište na raznim je rang listama 500. ili 600. u svijetu. Gdje ga vidite na kraju svog mandata?
Ne možemo se mjeriti po kriterijima koji se koriste za te liste jer je tu riječ, recimo za šangajsku listu, isključivo o znanstvenim projektima... Ne mjeri se kvaliteta nastave, a humanističke znanosti kao da ne postoje. Prednost je nastava na engleskom jeziku, a bilježi se i imate li zaposlenog nobelovca. Kako ćemo si mi to priuštiti? U okviru tih mjerila mi se moramo prilagoditi i uspoređivati se sa sveučilištima u susjedstvu. To su Europa i regija. U regiji smo daleko najbolji.
Beogradsko sveučilište ipak je bolje plasirano.
Zato što su se prije prilagodili, a u sveučilište su uključili sve institute pa se svi rezultati vode pod sveučilišnim. Kad bi smo i mi to učinili, bili bismo bolji.
>> Damir Boras: Biblijske vrijednosti su zanemarene, moramo im se vratiti
Napokon glas razuma...