Domaći su poslodavci svih boja i veličina preko državne burze zaposlili oko 21 tisuću sezonskih radnika u prvih pet mjeseci, većinom u turizmu, a u toj branši planule su i povećane radne dozvole. Sezonu tako odrađuje četrdesetak tisuća što domaćih što stranih sezonskih radnika, čime je ispunjen prvi val potražnje za radnom snagom s kojom smo ušli u udarni turistički mjesec.
Veliki se snašli
– Najgori dio je prošao i sad čekamo drugi val, kada ljudi koji su već počeli raditi odustanu i poslodavci panično krenu tražiti zamjene, kaže Renato Jerončić, stručnjak u područnom uredu Zavoda za zapošljavanje Splitsko-dalmatinske županije. To je jedna od županija koja je krajem svibnja u svojoj evidenciji imala najveći broj osoba u zanimanja za koja postoji uvjerenje da ih nema dovoljno. Primjerice, na svakom koraku su traženi trgovci, a na evidenciji burze ih je 31. svibnja bilo oko 7500 i to ne u skupini 50 plus nego među mladim skupinama nezaposlenih. Iznenađenje je i oko 2500 kuhara i oko 1700 konobara razbacanih po cijeloj zemlji, no najviše u Slavoniji, okolici Splita, ali i glavnom gradu Zagrebu. Jednako tako u Splitu je i najviše nezaposlenih medicinskih sestara.
– Trgovci se traže, ali na određeno i na lokacijama koje možda nisu pri ruci nezaposlenima – kaže Jerončić. Kako obrazovanje za trgovce traje tri godine, nezaposlenih u tom zanimanju uvijek je puno. Primjerice, Splitsko-dalmatinska županija imala je oko 1500 nezaposlenih trgovaca, a Osječko-baranjska oko 1200. Na splitskom Zavodu za zapošljavanje procjenjuju da se od kraja svibnja do početka srpnja zaposlilo iz njihove evidencije po dvjestotinjak kuhara i konobara te se broj nezaposlenih u toj traženoj niši spustio na stotinjak.
– Ne moraju se uvijek poklopiti interesi nezaposlenih i poslodavaca. Neki su dugo bez posla, ne mogu odgovoriti zahtjevu – kaže Jerončić.
Panična potraga za drugom turom radnika koji će odraditi sezonu do kraja obično kreće potkraj srpnja kada se ljudi koji su počeli raditi ranijih mjeseci premore, ne mogu pratiti tempo ili je posao koji im se nudi ispod onoga što su sami očekivali i dogovorili.
– U velikim hotelskim kućama i uređenim sustavima problema s radnicima nema, oni se za sezonu pripremaju i godinu dana prije, nude smještaj, hranu, plaćene prekovremene sate. Problem su mali poslodavci – kaže Maja Mirt iz Sindikata ugostiteljstva i turizma.
– Zovu nas ljudi kad je već kasno, dogovore nešto telefonom, nađu ponude u oglasnicima, ali kad dođu shvate da su prevareni. Niti ih prijave niti ih plate – kaže Mirt i prepričava da ju je i ovih dana zvala uplakana žena koja je s torbama stajala na cesti, a nema novca za kartu da se vrati kući.
PDV uzima višak
– Tražila je da joj poslodavac pokaže prijavu i on ju je istjerao – kaže Maja Mirt. Sve se to događa u jeku sveopće kuknjave kako nema ljudi.
– Živimo kako živimo, ljudi nemaju posla i često prihvaćaju ‘daj što daš’ varijante i stradaju – ističe sindikalistica.
Riječki poduzetnik Vedran Jakominić kaže da 99 posto poduzetnika radi pošteno te poziva državu da kažnjava one koji krše zakona.
– Kvote za strance su planule, zovemo na burzu, ali se nitko ne javlja. Sve skupa je jedan veliki cirkus. Moramo raditi na tome da naše ljude dobro platimo. Kvote su vatrogasna mjera, to je kao kad gasite požar u višekatnici. Ugasili ste ga, ali ste vodom natopili sve oko sebe – slikovit je Jakominić te opet pokreće pitanje poreznog opterećenja u turizmu, zbog kojega je kaže, država uzela sav višak pa poslodavci nemaju prostora za veće plaće. Urbana središta još se i snalaze, no lokali koji su otvoreni nekoliko mjeseci moraju računati samo na obiteljsku radnu snagu.
Dario Marković (32) iz Županje već je gotovo dvije godine na Zavodu za zapošljavanje.
– Teško je naći posao u struci iako u Županji i okolici ima pogona u kojima bih mogao raditi. Radio sam svašta, ali nikada ne to za što sam se školovao. I inače je ponuda posla na istoku Hrvatske izuzetno mala, a da se ne govori o onim boljim i bolje plaćenim radnim mjestima – kaže Marković i dodaje da traži posao te da bi radio bilo što samo da to može uskladiti s lokalnim tamburaškim sastavom u kojem već nekoliko godina svira. Upravo radi toga ne bi ni išao daleko od Županje u potrazi za radnim mjestom. – Volio bih nešto raditi i imati stalni posao jer to otvara niz drugih mogućnosti. Nikad nisam rekao da bih isključivo radio posao elektromehaničara. Nažalost, kod nas se vrlo često ugovori sklapaju na mjesec dana i onda stalno produljuju što nije u redu – rekao je Marković. (Branimir Bradarić)Elektromehaničar: Posao bi mi otvorio mnoge mogućnosti
Uvozne kvote za strane radnike nisu ništa novo, samo kopiramo Austriju, Njemačku i razvijenije zemlje. Jednostavno, ljudi iz siromašnijih država idu trbuhom za kruhom i to je kao neki krug. Naši bi ugostitelji i hotelijeri morali povećati plaće, a to bi mogli da se smanji PDV. Deset godina radio sam u Poreču, u Sloveniji dvije godine, a za nekoliko dana idem u Austriju, gdje sam također već radio, jer ovdje nisam našao zadovoljavajuće radno mjesto. Ondje je minimalac 1250 eura.
Prema uvjetima koje nude, Austrija je broj jedan. Tamo nema sat ili dva duljeg rada od onog što je dogovoreno. Radite osam i pol sati na dan i to je to. Kod nas rijetki daju slobodan dan jer nema tko radnika taj dan zamijeniti. I uvjeti smještaja za sezonce su vani bolji. Kod nas, uz premale plaće i lošije radne uvjete, problem je i to što možda samo pet posto restorana nudi stalni posao. Nekima je lakše svake godine tražiti radnike. (Ivica Beti)Konobar specijalist: Idem u Austriju, bolji su uvjeti rada
Sanja Mićić (42) iz Mohova, sela nedaleko od Iloka, završila je srednju ekonomsku školu, ali ni ona nikada nije radila u struci. Dosad je radila kao konobarica, čuvala djecu, radila u domu starijih kao njegovateljica, javnim radovima..., a sada je u evidenciji Zavoda za zapošljavanje.
– U potrazi sam za poslom, šaljem molbe, ali posla na istoku Hrvatske nema. Uvijek ne ispunjavam neki uvjet – kaže Mićić. Majka je troje djece radi kojih, kaže, nije spremna otići na Jadran raditi sezonski. Tvrdi da radi posla jednostavno nije spremna toliko se žrtvovati i da je djeci sada potrebnija. – Činjenica je da je na Zavodu dosta nezaposlenih osoba, ali vjerujem da mnogi od njih ne mogu a neki i ne žele raditi. Ljudi iz drugih država koji dolaze raditi u Hrvatsku očigledno su spremni ostaviti sve i krenuti ispočetka. Vjerujem da ih naše plaće zadovoljavaju – rekla je Sanja Mićić. (Branimir Bradarić)Ekonomistica: Šaljem molbe, ali posla nema...
VIDEO Evo kolike su zapravo plaće po zanimanjima u Njemačkoj:
Glavni naš problem je previše sezonskih ugostitelja. Onih koji bi u 3 mjeseca željeli zaraditi za cijelu godinu, a da sami ništa ne rade, a kako vidimo iz teksta i prijave su nekim poslodavcima neprihvatljive. Tržište će to izregulirati. Već je krenulo lagano. Na kraju će ostati veliki igrači i mali obiteljski objekti gdje će morati zapeti cijela obitelj uz eventualno ponekog sezonskog radnika.