Da im je netko prije godinu i pol rekao kako na fakultet ne moraju ni kročiti te da će predavanja slušati iz svoje sobe, većina bi studenata mislila da je to dobra šala. No pandemija je promijenila našu stvarnost, život u cijelosti, a i utjecala na mnoge druge sfere života, na znanost i obrazovanje, kako kod nas tako i u Europi i svijetu.
Koliko ih je promijenila i kako su se studenti prilagodili, usporedile su Iva Buljubašić, docentica s Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, te javnosti dobro poznata dr. sc. Ivana Nobilo, koja je danas dekanica u Swiss School of Business and Management u Ženevi.
Ubrzano obrazovanje
– Pandemija je promijenila edukaciju zauvijek. Ubrzala je proces nevjerojatno. Neke stvari koje su se činile 10, 15 pa čak i 20 godina dalekim sada su ovdje. Koliko god je situacija teška, donijela je i dobrih stvari. Kada ljudi izađu iz zone komfora, a učitelji, profesori i predavači to su morali učiniti doslovno preko noći jer nisu imali drugog izbora, događaju se pomaci i razvoj. Ljudi postaju inovativniji i prilagodljiviji. Naravno, ostaje puno prostora za poboljšanje jer sada, nakon što je većina naučila osnove korištenja tehnologije, treba raditi na modelima i metodama prijenosa znanja. Isto ponašanje u predavaonici ili pred kamerom ne donosi iste rezultate. Ista je stvar s provjerom znanja – započinje dr. sc. Ivana Nobilo.
Slično je i u Osijeku.
– Prvotno smo se osjećali pomalo zbunjeno, ali davali smo sve od sebe da se proaktivno ponesemo prema promjeni. I u nastavku mi je čak taj način rada postao sve zanimljivi i opušteniji. Na početku online nastave nedostajao mi je kontakt sa studentima jer, prema njihovu govoru tijela, pogledima, energiji i vidljivom raspoloženju ja određujem svoj ritam predavanja i same nastave. No sada je već prošlo godinu dana od prvoga lockdowna i mogu reći da nas je pandemija maknula iz zone komfora, shvatili smo da nam i online način komunikacije može biti kvalitetan, ne samo u pitanju nastave nego i u pitanju sastanaka s kolegama i konzultacija za studente – kaže dr. sc. Iva Buljubašić, docentica na Odsjeku za kulturu, medije i menadžment na osječkoj Akademiji.
Usto, ona je i vanjska suradnica na Ekonomskom fakultetu u Osijeku i Katoličko-bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Fokus njezina rada je u znanstvenom istraživanju o utjecaju marketinških aktivnosti na institucije kulture, mala i velika poduzeća, na generacije kao što su Y i Z te razvoju društvenih mreža.
Dr. sc. Ivana Nobilo dekanica je u Swiss School of Business and Management Geneva (SSBM), predavačica te voditeljica odjela za poslovnu edukaciju i treninge.
Sve do doktorata studirala je tržišne komunikacije s naglaskom na marketing pa je logično, kaže, da je kao predavač ostala u tim vodama. Predaje kolegij Smarketing, što je zapravo ime modela koji predstavlja integraciju prodaje i marketinga. Osnovni dio njezine karijere vezan je posljednjih 20 godina uz biznis, savjetovanje i poslovne treninge. Šira je javnost u Hrvatskoj pak najviše zna iz doba dok je vodila marketinšku agenciju koja se, među ostalim, bavila i menadžmentom pjevača. No i tada je radila kao konzultantica za područje krizne i interne komunikacije te organizacije poslovanja u srednjim i velikim poduzećima.
Na upit o prilagodbi na online nastavu, iz svog ženevskog iskustva dr. sc. Ivana Nobilo reći će kako su “studenti različiti, predavači su različiti, kao i programi”.
– I sama online nastava može biti asinkrona, s unaprijed snimljenim materijalima poput videa, i sinkrona, odnosno uživo, kao i kombinacija oba pristupa. Ako uspijete spojiti vrhunsku online platformu, up-to-date program i relevantne predavače, studenti to prepoznaju i odgovore na najbolji mogući način – interakcijom.
SSBM Geneva uspjela je upravo to učiniti i zato je naš online program prepoznat kao jedan od najkvalitetnijih i najpoželjnijih pa imamo studente iz više od 70 zemalja svijeta, a gotovo svakodnevno zovu nas edukacijske ustanove i agenti koji žele ostvariti partnerstvo s nama. Naravno, dio studenata želi iskustvo studiranja u kampusu, ali ipak najveći dio njih nema vremena za to jer žele ili moraju raditi pa hibridni programi, prema mojem mišljenju, imaju šansu postati prevladavajući model studiranja u skorijoj budućnosti. To znači da dio odslušate online, a dio koji izaberete u kampusu, i to u vremenskom postotku koji izaberete sami. SSBM Geneva omogućava sve opcije, jer smo fleksibilni i studenti su nam doista u fokusu. Imamo i kampus u Zagrebu, kao i nekoliko partnerskih, kao, na primjer, u Moskvi i Pekingu – navodi dr. sc. Ivana Nobilo.
Osječki studenti pak svakako najviše vole nastavu uživo jer se, ocjenjuje Iva, tada osjećaju najopuštenije i najlakše shvaćaju gradivo.
– Tada su u sigurnoj okolini, gdje se svi međusobno znaju i gdje mogu lakše podijeliti mišljenje, stav i emociju. Većina profesora na elitnim inozemnim visokoobrazovnim institucijama predviđaju da će se većinom implementirati hibridni način nastave, koja je za mene osobno najnezahvalnija. Najviše volim kada predajem u potpunosti u jednom obliku, ili online ili uživo – stava je sveučilišna profesorica iz Osijeka.
Sve ima svoje dobre i loše strane, spremno su se složile obje naše sugovornice.
Iva će, tako, kao pozitivne pomake istaknuti porast empatije i emocionalne inteligencije u međuljudskim odnosima, i među profesorima i studentima, tijekom pandemije koronavirusa. No, s druge strane, na površinu su isplivali i problemi s kojima se mladi ljudi susreću, a koji im otežavaju obrazovanje.
– Iako živimo u 21. stoljeću i u doba komunikacije, neki studenti ipak i dalje u svojim domovima nemaju priključak za internet, kao ni laptop, stolno računalo ili pametni telefon… Prije nego li je došla pandemija, ti isti studenti koristili su računalo ili internet u knjižnici kako bi napisali seminar ili zadaću. Na sreću, ipak sam dobila “zeleno svijetlo” od svoje uprave na matičnoj instituciji da se može implementirati maksimalna fleksibilnost prema tim studentima da izvrše svoje obveze kako bi položili kolegij. Također, još jedan izvrstan potez Akademije bio je projekt “Danovnik”, gdje su svi studenti i zaposlenici mogli slati na zadani mail svoja dnevna iskustva iz koronakarantene u obliku kratkog videa, fotografije ili sličnog priloga, a sve kako se ne bi osjećali usamljeno i kako bi što je više moguće filtrirali svoje negativne emocije – opisuje Iva.
Zaklada za studente
Prostor za poboljšanje online oblika nastave Iva Buljubašić vidi u ulaganju u što bolju informacijsko-komunikacijsku tehnologiju za što kvalitetniju online nastavu (pa, koliko god ona još dugo trajala). Ivina je želja u sljedećih nekoliko godina osnovati svoju zakladu za financijsko podupiranje mladih u obrazovanju. Koliko su i dalje potrebne ovakve zaklade, ističe, pokazala je baš pandemija, kada se vidjelo kako ima studenata koji nemaju uređaje za online nastavu.
A što je ono što bi se iz švicarskog modela moglo primijeniti u Hrvatskoj? Ivana Nobilo upoznata je dobro i s našim sustavom.
– Edukaciju muče isti problemi kao i sve vezano za biznis, ekonomiju, industriju u Hrvatskoj. Nedostaje nam novih znanja, konkurentnosti i inovativnosti. Ne cijenimo svoje ljude, plaće su male, pa najbolji ili odlaze ili su nemotivirani, nemaju prilika za ulaganje u svoj konstantni razvoj, nema inovacija. Nove generacije studenata i pogotovo ovih koji to tek trebaju postati toliko se razlikuju od sadašnjeg edukacijskog sustava da će ga ili izbjeći ili reda radi završiti i baš ništa iz toga izvući. Programi su zastarjeli, ne prate nikoga i ništa, put do profesure izuzetno je težak i bolan, imamo puno docenata koji doslovno čekaju da neki profesor ode u mirovinu ili umre da bi dobili to mjesto. Ne privlačimo talente ni renomirane predavače kao ni strane studente.
Nemojte me krivo shvatiti, nije ni Švicarska savršena, daleko od toga, ali prosjek je visok, procesi su transparentni, prilika ima puno. Uostalom, pogledajte svjetska rangiranja, bilo koje od tri-četiri relevantna, i vidjet ćete da hrvatskih fakulteta nema ni u prvih 500, a tri ili četiri švicarska našla su se u prvih sto, odnosno čak njih pet ili šest u prvih 150 sveučilišta cijelog svijeta, ovisno o tome koju rang-listu gledate. Svašta možemo primijeniti odmah, ali treba vremena za punu integraciju i vidljivost rezultata – zaključuje dr. sc. Ivana Nobilo