Ante Kotromanović, vojni analitičar Večernjeg lista, gostovao je u studiju Večernji TV-a gdje je komentirao eskalaciju sukoba na Bliskom istoku, ali i stanje u ratu između Ukrajine i Rusije. Emisiju je vodila novinarka Lana Kovačević.
– To je malo ozbiljnija priča. Svi znamo da je Iran sponzor Hezbollaha. Iran je napravio jedan polumjesec, prvu crtu obrane od Izraela, od pripadnika Hezbollaha u Libanonu, raznih šijitskih milicija u Iraku, Huta u Jemenu i šijita u Siriji. To su formacije različitog tipa, različitog sastava. Najjača od njih je Hezbollah, dugogodišnja moćna organizacija, a kojoj je glavni sponzor sam Iran preko svoje republikanske garde. U zadnje vrijeme vidjeli smo eskalaciju sukoba, sve je počelo s Hamasom. U jednom trenutku čak smo posumnjali u vojno-obavještajne sposobnosti Izraela nakon upada Hamasa. Sad smo vidjeli da Izrael itekako ima sposobnosti izvesti operacije koje su zbilja fenomenalne kada gledamo s vojnog aspekta. Organizacija presretanja pejdžera, radiostanica, likvidacija vojnog političkog vrha Hezbollaha, sve to pokazalo je da je i dalje Izrael sposoban, aktivan, da su imali dobre informacije o vojno-političkom vodstvu, no pitanje je samo jesu li to znali sada ili prije.
Ne očekuje da će se Iran direktno uključiti u sukob. – On sponzorira određene formacije koje se aktivno bore protiv Izraelske vojske i Iran će nastaviti dalje na takav način djelovati. Njemu ne odgovara direktan sukob s Izraelom. No Izraelu odgovara da se Iran uključi u direktan sukob. Procjena Izraela jest da bi to motiviralo SAD da uđe u sukob na njihovoj strani, a to bi dovelo do šire eskalacije sukoba koja nije potrebna. Očekujem da će Iran dalje nastaviti sa sponzorstvima prema različitim organizacijama i da će voditi dvostruku politiku. Novi predsjednik Irana na summitu UN-a poslao je poruku da bi htio početi pregovore o normalizaciji odnosa sa Zapadom – kaže Kotromanović.
Izraelci se pravdaju da su ovi svi napadi njima važni za opstanak države...
– Njima je biti ili ne biti. Ako gledaju to kroz povijest, oni su zbilja okruženi s neprijateljima. Njima su sve muslimanske zemlje potencijalni neprijatelji, vodili su ratove tijekom povijesti. Cijela filozofija Izraela jest jačati vojnu strukturu, držati pod nadzorom susjedstvo i ne dopustiti da većinski muslimanski narod pregazi Izrael i izbaci ga s tog teritorija. Oni to shvaćaju jako ozbiljno. Po svim tim izjavama vidjeli smo da su spremni uzvratiti ili udarati bilo koje mjesto u toj regiji ako misle da se s tog prostora može ugroziti izraelsko društvo.
U našim emisijama jako mnogo smo razgovarali o sukobu Ukrajine i Rusije. Kako danas ocjenjujete plan pobjede Zelenskog koji je nedavno predstavio u Americi?
To je njegova vizija i plan kako bi on volio to riješiti. On hoće dobiti potporu sa Zapada, hoće dobiti potporu SAD-a, a i drugih zapadnih zemalja za budućnost, za kontinuitet eventualnog ratovanja. Prije svega želi osnažiti svoju vojnu strukturu tako da dobije modernu zapadnu tehnologiju. Njega jako interesira ulazak u NATO, to je isto nešto o čemu će se govoriti u doglednoj budućnosti, ali mi moramo znati da su za mir potrebne dvije strane. Kada analiziramo što Rusi kažu, oni kažu da je to samo želja ukrajinskog predsjednika i da se to neće dogoditi. Naravno, to uključuje i povlačenje ruskih postrojbi s cjelokupnog teritorija Ukrajine, uključujući Krim. Mislim da se to jednostavno neće dogoditi. Da da su se mislili povući, Rusi ne bi napadali. Izgubili su previše ljudi. Previše su uložili truda da bi sada na temelju nekakvog mirovnog plana dopustili povratak na staro. Sukob će se dalje nastaviti. Jedino Putin može definitivno prekinuti taj rat i reći da je dosta – zadovoljni smo s ovim što smo sada uzeli, sad ćemo braniti tu poziciju u osobnoj obrani. Smatram da će se sukob dalje voditi i dalje, jedna i druga strana imaju dovoljno kapaciteta za nastavak ratovanja. S obzirom na to da imamo kontinuitet pomoći Zapada upućenoj Ukrajini. S druge strane, Rusi su puno autonomniji, oni su više samoodrživi s obzirom na to da imaju vlastitu proizvodnju na vlastitom teritoriju, tako da mogu voditi dugotrajne ratove, a i veća su zemlja. Sukob možemo očekivati dalje, on će negdje eskalirati više, negdje manje, ovisi o crti bojišnice. Možemo očekivati opet iznenađenja kao što smo imali od Ukrajine kada je upala na ruski teritorij, ali i iznenađenja od Rusije.
Mnogi američki stručnjaci kažu kako je plan Zelenskog plan za pravedan mir. Što bi u ovoj cijeloj situaciji, uzevši u obzir trajanje tog sukoba i načina kako se odvijao, bio taj pravedan mir?
Znamo što bi bio pravedan mir za Ukrajince, a to je oslobađanje i povlačenje ruskih vojnika s cjelokupnog teritorija Ukrajine. To bi bio, naravno, pravedan mir za većinu zemalja sa zapada koje u kontinuitetu godinama već podupiru Ukrajinu u ovom ratu Ukrajine i Rusije. Znamo da je Rusija izvela agresiju i povrijedila neovisne granice Ukrajine. Teško to možemo očekivati. Teško možemo očekivati taj povratak na staro. Teško možemo očekivati da će se ruska vojska povući i da će jednostavno vratiti taj teritorij koji su agresijom uzeli. To se ne može dogoditi – kaže Kotromanović.
Na pitanje ima li Ukrajina snage vratiti bar jedinu petinu zauzetog teritorija kaže da nije siguran.
– Vidjeli smo protekle godine, Ukrajinci su najavljivali tu protuofenzivu. Pokrenuli su nekih 40-50 tisuća vojnika u protunapad na ruske položaje. Sada, gledajući i analizirajući, to je bila pogreška u tom trenutku. Jednostavno nisu bili dovoljno spremni, nisu imali dovoljno vojnika niti dovoljno tehnike, niti su bili dovoljno obučeni i jednostavno su trebali čekati povoljniji trenutak, a ne žuriti s tom odlukom. Krenuli su u protunapad, stali su. Male dijelove su povratili, govori se o kilometrima. S druge stane, dali su Rusima mogućnost da krenu u protunapad, što traje do dandanas, Ukrajinci su u defenzivi. To je veliko i dobro pitanje za budućnost, ali ne može se očekivati da Rusi neće nastaviti sa svojim djelovanjem, da neće težiti i pokušati doći do tih svojih ciljeva koje su proklamirali već dvije godine.
GALERIJA Trenuci užasa u Bejrutu. Izraelsko bombardiranje uhvaćeno na dramatičnoj snimci: 'Ovo je kaos'
U povijesti ratova skoro svaki agresor nije pomišljao na povlačenje, no ipak se morao povući.