Djevojčica M. B. (15), koja je živjela u egzistencijalno i emocionalno lošim uvjetima u jednom hrvatskom selu i koja je odustala od školovanja nakon završenih osam razreda, bila je idealna žrtva za oglas Miodraga Nikolića kojim je tražio dadilju za unuku. Istim oglasom u Plavom oglasniku Nikolić je namamio i B. B. (19), a onda je žrtve odveo u Zürich, gdje su za njega prosjačile devet dana sve dok ih nije primijetila zaštitarka jedne trgovine i pozvala policiju.
Put u “bolji” život
Bilo je to prije skoro 14 godina, a u međuvremenu je Nikolića, prozvanog u crnim kronikama “kraljem prosjaka”, dohvatila ruka pravde pa služi 11 godina zatvora zbog više kaznenih djela – zadovoljavanja pohote nad djetetom, bludničenja, silovanja jedne djevojke, držanja žrtve u ropstvu. Prošli tjedan Nikolića je zagrebačka sutkinja Rahela Valentić nepravomoćno osudila na dvije i pol godina zatvora zbog držanja u ropskom položaju M. B. i B. B. Ovaj je proces upozorenje mladim djevojkama i njihovim roditeljima da nije svaki oglas za posao prilika za bolji život, nego može biti put u noćnu moru.
Nikolić je 1999. uspio dobiti punomoć od roditelja M. B. da je može odvesti u inozemstvo, gdje je trebala čuvati njegovu unuku, a B. B. je tada bila punoljetna pa punomoć roditelja nije ni trebala. Svoje žrtve je prvo doveo u Zagreb, gdje su nekoliko dana čuvale njegovu unuku i pospremale mu kuću, a onda ih je odveo preko granice. Kako je na put poveo i unuku, B. B. nije ni posumnjala da neće ići u Austriju čuvati djevojčicu, sve dok dijete nije ostavio u Austriji, a njoj je rekao da će ići u Švicarsku raditi za njega. Maloljetna M. B. nije se ni protivila odlasku u Švicarsku uvjerena da je u poslu s Nikolićem čeka neki novi bolji život.
Kupovao odjeću i darove
Kako je svjedočila prije, bio je dobar prema njoj u Zagrebu, davao joj je plaću za čuvanje unuke i džeparac za sladoled, a ona je htjela samo imati svoj život i biti neovisna od roditelja. Stoga se nije ni protivila prosjačenju u Zürichu. Prema presudi mladim je žrtvama krajem lipnja 1999. unajmio sobu u hotelu ST George, a B. B. je dao iskaznicu za prosjačenje na kojoj je pisalo da je gluhonijema i bez roditelja. Tjerao ju je na prosjačenje, pratio ju je na ulici i stalno nadgledao kako ne bi pobjegla. Zaključavao ju je u hotelsku sobu kada bi ostajala sama. Nije smjela telefonirati, a zarađenih 50 franaka dnevno davala je njemu. I tako je bilo sve do 8. srpnja 1999. kad je nju i M. B. u prosjačenju zatekla zaštitarka jedne trgovine te je sve prijavila policiji pa su predane Uredu za strance u Zürichu. Za razliku od B. B., M. B. je na sudu kazala da je Nikolić ni na što nije silio, da je bio korektan prema njoj, kupovao joj je odjeću i darove.
– Ja sam ga jako zavoljela jer je prema meni bio dobar – svjedočila je. Zbog loših životnih okolnosti u kojima je odrasla nije vidjela ništa nezakonito, nastrano i bolesno u tome što ju je tada 56-godišnji Nikolić seksualno iskorištavao. Dragovoljno je pristala na seksualne odnose s njim. A Nikolić je na sudu za sve okrivio B. B.
Ne shvaća što je napravio
– Ona je bila jedna tempirana bomba spremna osvajati muškarce, konkretno mene, sve pod krinkom da je došla čuvati dijete, a zapravo je htjela biti sa mnom. Ja sam njoj rekao da se to neće nikad dogoditi jer sam tada bio s M.B. B. B. je bacila oko na mene još kad je došla na prvi razgovor za posao i krenula je s tim svojim planom da me osvoji, ali nije u tome uspjela. Poveo sam je u Švicarsku kako bi M. B. imala društvo. B. B. laže i ovdje se zapravo radi o njezinoj osveti – branio se. Težinu svoga nedjela nije shvatio ni u zatvoru, ni u dobi od 70 godina, koliko ima sada.
>> Mladi Riječanin glumio invalida da bi isprosio što više novca