Ante Jelavić nije svetac, a niti je Bosna i Hercegovina Divlji zapad, gdje bi na osnovi nečijih indicija, potreba, želja, volje i moći morao na robiji provesti punih deset godina! To je zaparavo sažetak odluke Prizivnog vijeća Suda BiH, koje je u ponedjeljak poništilo prošlogodišnju presudu Sudskog vijeća čije su glavne perjanice bili tužitelj i sudac koje je postavila međunarodna zajednica.
Oni koji su donijeli tu odluku na osnovi dokumenata sa suđenja koje su imali pred sobom ustanovili su kako je u tome sudskom procesu desetljeća napravljen niz pogrešaka, zbog čega su naložili njegovu obnovu. Kakav će biti ishod novog suđenja, ako do njega dođe, za ovu priču nije ni bitno. Vjerujemo da će biti puno pravednija odluka nego na prvom suđenju, čija je presuda poništena.
Činjenica je da tim poništenjem Ante nije oslobođen optužbi koje mu se stavljaju na teret, ali je isto tako činjenica da će ih nakon te odluke moći lakše dokazati pred sudom koji će voditi obnovljeni postupak. Međutim, to poništenje prvostupanjske presude pokazuje kako su se mnoge stvari, posebice prema Hrvatima u BiH, lomile, kako naš narod kaže, preko koljena, i odluke donosile na osnovi nečijih procjena, a ne konkretnih dokaza. U atmosferi linča i opće hajke, koja je bila stvorena prije početka suđenja, Ante je bio krivac, samo se čekala odluka koliko će mu godina sudac odrezati.
Na svu sreću, Prizivno vijeće Suda BiH svojom hrabrom odlukom pokazalo je da su ta vremena u BiH iza nas i da svatko ima pravo na pravedno suđenje. Ta će odluka na neki način i međunarodnoj zajednici, koja još vodi glavnu riječ u BiH, podrezati krila i dati do znanja da se odluke ne mogu više donositi po nečijim željama i očekivanjima, nego po dokazima. Slučaj Jelavić samo je jedan u nizu takvih, prisjetimo se optužbe za Leotarovo ubojstvo, tenkovskog upada u Hercegovačku banku, oduzimanja građanskog prava pojedinim zastupnicima i službenicima itd., a dobro bi bilo da bude i posljednji.