Nakon 12 godina, građani Mostara trebali bi na jesen konačno birati lokalnu vlast, istodobno sa svim drugim općinama i gradovima u Bosni i Hercegovini. Rezultat je to dugotrajnih političkih pregovora vodeće hrvatske i vodeće bošnjačke stranke, HDZ-a i SDA, uz snažno posredništvo međunarodne zajednice, odnosno EU i SAD-a.
Čelnici dviju stranaka, Dragan Čović i Bakir Izetbegović, potpisali su u srijedu sporazum koji predviđa izborni model za Mostar koji kroz parlamentarnu proceduru na državnoj razini treba biti uvršten u izborni zakon. Time bi se prevladala pravna praznina koja je nastala nakon što je Ustavni sud BiH 2010. godine prihvatio apelaciju hrvatskih vijećnika i proglasio neustavnim zakonske odredbe po kojima je do tada birano Gradsko vijeće. Hrvatski vijećnici su se žalili, a sud prihvatio, da glas birača u Mostaru ne vrijedi jednako, jer su izborne jedinice davale podjednak broj vijećnika iako imaju znatno različit broj birača.
Sporno pitanje majorizacije
Ta poništena izborna pravila za Mostar, kao i statut toga grada, nametnula je međunarodna zajednica svojim pokušajima da uredi funkcioniranje jedinog većeg višenacionalnoga grada koji je nakon ratnih razaranja ponovno ujedinjen. Za razliku od primjerice Sarajeva gdje su dijelovi grada koji su bili pod srpskom vojnom kontrolom ostali u sastavu Republike Srpske, u ratu podijeljeni Mostar na hrvatski i bošnjački dio, administrativno je ujedinjen. Cijeli proces išao je teško, a eksperimentiralo se s distriktom, podjelom na više općina, međunarodnim upraviteljima…
Hrvati su nastavili Mostar doživljavati svojom nacionalnom i kulturnom prijestolnicom u BiH, a Bošnjaci su činili sve da to ospore i spriječe. Iako su s protokom vremena međunacionalni incidenti bili sve rjeđi, a grad postajao jedinstvena cjelina u svakom pogledu, nametnuto izborno pravilo koje je imalo za cilj da se brojnijim Hrvatima što više ograniči dominantna uloga u upravljanju gradom postalo je predmetom političkih prijepora koji su kulminirali ukidanjem izbornih pravila i osporavanjem gradskog statuta. Neuspješni politički pregovori vođeni su godinama, a u međuvremenu je Mostarom u reduciranom kapacitetu upravljao gradonačelnik Ljubo Bešlić.
Može se reći da je Mostar svih ovih godina vegetirao jer su mnogi kapitalni i komunalni projekti bili zaustavljeni. Mostar je proglašen gradom slučajem, a za zamrznuti konflikt u bilo kojem dijelu i na bilo kojoj razini u BiH, dio političara i medija uveo je pojam “mostarizacija”. Frustrirani takvom situacijom u kojoj im je uskraćeno elementarno demokratsko pravo da biraju i budu birani, neki građani obratili su se i Europskom sudu za ljudska prava, koji je već u jednom slučaju donio presudu, potvrđujući kršenje ljudskih prava.
Bit spora u Mostaru je što bošnjačke nacionalne i građanske stranke ne žele na lokalnoj razini primijeniti ono što zagovaraju na federalnoj i državnoj, a to je princip jedan čovjek – jedan glas. Ne žele političku majorizaciju Bošnjaka u Mostaru, iako isto to onirade Hrvatima na državnoj i federalnoj razini. Koriste brojčanu nadmoć kako bi im birali člana Predsjedništva BiH, a u dva navrata imenovali su i Vladu Federacije bez legitimnih hrvatskih predstavnika.
Ključni međunarodni akteri
Zato je dio novog sporazuma HDZ – SDA i dogovor da se otvori proces izmjena Izbornog zakona BiH u cilju osiguranja legitimnog predstavljanja naroda i građana na svim razinama, uključujući Predsjedništvo BiH i federalni Dom naroda. Te zakonske izmjene bi, prema sporazumu, trebale biti usvojene do kraja iduće godine, kako bi se parlamentarni izbori 2022. godine održali po novom zakonu koji će jamčiti Hrvatima da sami biraju svoje predstavnike na federalnoj (entitetskoj) i državnoj razini.
Za razliku od dijela sporazuma koji se odnosi na izbore u gradu Mostaru, većina bošnjačkih nacionalnih i građanskih stranaka mogla bi osporavati provedbu sporazuma vezano za izbor članova Predsjedništva BiH i Doma naroda. Jasno je da će bez snažnog utjecaja međunarodnih posrednika pozitivan rezultat izostati. No, za hrvatsku stranu u BiH je vrlo važno da su ključni međunarodni sudionici, kao pokrovitelji sporazuma HDZ – SDA, također prihvatili potrebu i obvezu osiguranja legitimnog nacionalnog predstavljanja na svim razinama. Zato su hrvatski predstavnici i inzistirali na tome da rješenje za izbore u Mostaru bude dio paketa koji će obuhvatiti i federalnu i državnu razinu, što je na kraju i prihvaćeno.
Ne žele političku majorizaciju Bošnjaka u Mostaru, iako isto to onirade Hrvatima na državnoj i federalnoj razini. Koriste brojčanu nadmoć kako bi im birali člana Predsjedništva BiH.......stoji u textu gore ...... ono što su Srbi bili nekada ubivšoj Yu to su sada muslimani u BiH ..... vidjet ćemo do kada