Nekad se novac prao ulaganjem u nekretnine, a danas se pere na internetu

Živimo u globaliziranom svijetu, pa je takav postao i svijet kriminala koji, na trgovini drogom, oružjem i ljudima, svojim primarnim djelatnostima, godišnje zarađuje milijarde dolara.

Taj krvavo i prljavo zarađeni ilegalni novac treba legalizirati ulaganjem u legalne poslove. Operacija je to koju pravni i policijski udžbenici zovu pranjem novca, dok stručnjaci upozoravaju da je posljednjih godina pranje novca postalo ključ i pokretač mnogih kriminalnih aktivnosti.

Sumnjive transakcije

U globaliziranom i digitaliziranom svijetu, koji tehnološki svakim danom sve više napreduje, borba protiv takvih oblika kriminala izuzetno je teška i komplicirana jer su kriminalci gotovo uvijek korak ispred snaga zakona i reda. Opasnosti koje se kriju iza legaliziranja prljavo stečenog novca svjestan je i Europol, pa je nedavno objavio izvješće u kojem se pozabavio problematikom pranja novca. Prema Europolu, najvažniji korak u toj borbi jest pravovremeno prepoznavanje sumnjivih novčanih transakcija te njihovo brzo istraživanje i još brže procesuiranje onih koji su za takve rabote odgovorni. No da je to težak posao vidljivo je iz brojki objavljenih u izvješću Europola, iz kojih proizlazi da se godišnje na području EU prijavi i do milijun sumnjivih novčanih transakcija, no od te brojke dalje ih se istraži svega 10%. Još poraznije zvuči procjena Europola da se, čak i kad se sumnjive novčane transakcije i istraže, u njih samo jedan posto oduzme ilegalno stečeni novac ili imovina. Među zemljama EU rekorderi su u prijavljivanju sumnjivih novčanih transakcija Velika Britanija i Nizozemska, na koje otpada 65% prijava. Velika Britanija je od 2006. do 2014. prijavila 2,3 milijuna sumnjivih novčanih transakcija, dok je Nizozemska u istom periodu prijavila oko dva milijuna sumnjivih transakcija. S obzirom na to da obje zemlje imaju jaka financijska tržišta, velik broj prijava ne čudi, pogotovo jer je riječ o periodu od osam godina. No zato je čudno da je prva sljedeća zemlja s Europolove ljestvice, Italija, u razdoblju od osam godina prijavila samo 310.228 sumnjivih transakcija, dok ih je Francuska u istom periodu prijavila 188.570.

Što se tiče Hrvatske, ona je pri samom dnu Europolove ljestvice jer je u osam godina prijavila samo 11.332 sumnjive novčane transakcije, vjerojatno zato što naša policija i tužiteljstvo nisu dovoljno dobro ekipirani, pa ni stručno potkovani za istraživanje ovakvih vrsta kriminala.

Porazno je, što se Hrvatske tiče, i što broj prijava sumnjivih novčanih transakcija s godinama opada, pa ih je tako, prema Europolu, najviše bilo 2006., kada je prijavljena 2891 takva transakcija, dok ih je najmanje bilo 2011., kada su prijavljene samo 334. Te brojke vjerojatno idu i u prilog svima onima koji tvrde da je borba protiv korupcije, koja je bila jedan od zlatnih ciljeva Hrvatske prije ulaska u EU, naprosto zamrla.

Da pranje novca u ekonomskom smislu nije nimalo zanemariv problem, može se iščitati iz Europolove procjene da je između 0,7 i 1,28% ukupnog godišnjeg BDP-a EU detektirano kao sumnjiva financijska aktivnost. Europol procjenjuje i da će se te brojke povećavati pogotovo kako se bude povećavalo trgovanje virtualnim valutama, jer je riječ o nečemu što još nije dovoljno zakonski regulirano.

Operacija Kockanje

Novac stečen kriminalnim aktivnostima u konvencionalnom svijetu prao se ulaganjem u nekretnine, a u današnjem tehnološki naprednom svijetu, raj za kriminalce postao je internet. Primjer za to je akcija talijanske policije, nazvana operacija Kockanje, u kojoj su Talijani nedavno uhitili 41 osobu te zaplijenili imovinu vrijednu dvije milijarde eura, zarađenu i opranu preko online kockanja. U tom slučaju talijanska policija uspjela je razbiti dobro organiziranu online kockarsku mrežu čije je središte bilo na Malti, a kontrolirala ju je ‘Ndrangetha, zloglasna kalabrijska mafija. Otkriveno je i da je u cijeli posao bilo uključeno šest tvrtki koje su služile jedino i isključivo za pranje novca. Da bi se otkrila operacija ovakvih razmjera, potrebno je puno strpljenja i specijaliziranog znanja, pogotovo ako se oprani novac, što je danas sve češće, koristi i za financiranje terorizma. Kako to funkcionira, postalo je vidljivo u siječnju 2016. tijekom operacije Cedar kada su policije više zemalja razbile kriminalnu organizaciju koja je kupovala drogu u Južnoj Americi, prodavala je u Europi te tim novcem zatim kupovala skupocjene automobile, satove i nakit. Ti bi predmeti potom bili izvezeni u Libanon i prodani. Dio tako opranog novca, a procjenjuje se da je grupa prije uhićenja tjedno prala milijun eura, uplaćivao se na račune južnoameričkih kartela, dok je ostatak išao za financiranje vojnog krila libanonskog Hezbollaha, koje EU smatra terorističkom organizacijom.