Odluka predsjednika Hrvatskog sabora da odbije raspravu o Miloradu Pupovcu na zahtjev dviju braniteljskih udruga, premda i on žali što do te rasprave nije došlo, bila je jedino moguća. Gdje bi nas taj presedan odveo. Tko bi sljedeći bio na redu, na čiji zahtjev, i s kakvim motivima.
I riječi predsjednika Udruge Specijalne policije Zorana Marasa koji je nezadovoljan Jandrokovićevom odbijenicom sarkastično ustvrdio kako branitelji razmišljaju da dogodine Pupovcu daju da podigne hrvatsku zastavu u Kninu, kako bi dokazao da uistinu poštuje Ustav i Domovinski rat, govori kako je u pozadini braniteljske inicijative nezadovoljstvo Pupovčevim hrvatstvom.
Tko je taj čiji bi ukus i kriteriji trebali prevagnuti pri ocjeni koliki je Pupovac, ili bilo tko drugi, politički Hrvat i je li dovoljno velik? Jesu li mali ili veliki Hrvati oni koji ne provode nužne reforme, koji uzimaju od slabijih da bi dali moćnima i onima koji već sasvim dobro žive...?
Pravo je Pupovca zastupati i podržavati politiku koju želi, kao i Plenkovića i bilo koga drugog. Jedno je kritizirati takvu politiku, ali nitko osim birača te eventualno Ustavnog suda kad je riječ o političkim strankama, ne može odlučiti o nečijoj političkoj eliminaciji.
Antidemokratski je na tomu inzistirati, osim kad je riječ o politici koja prelazi okvire hrvatskog Ustava, a Pupovac to sasvim sigurno ne čini. I sam je dobro poentirao kako je šest puta prisegnuo na hrvatski Ustav. Međutim, i Pupovac je upravo zbog toga suodgovoran za političku situaciju u zemlji te se svatko, a i on sam bi se trebao pitati, koliko je svojim djelovanjem pridonio ili odmogao da je stanje upravo ovakvo kakvo jest kad je riječ ne samo o internim i vanjskim hrvatsko-srpskim odnosima već i u pogledu svih onih tema koje su osobito njemu važne.
Tako ni njegova posljednja konferencija za novinare nije donijela ništa novo, koliko god treba imati razumijevanja i za srpski ponos, srpsku bol i srpski osjećaj pravde ne samo u kontekstu izdvojenih događaja već imajući u vidu i povijesni kontinuitet. Ni ovaj put nismo čuli iskorak od politike isticanja srpske žrtve, te “ravnoteže krivnje” kad god treba reći sud o neobranjivom. Mnoga je pitanja kao i obično ostavio neodgovorenima, a u tezama koje su mu vrlo važne ostao je nevjerodostojan kao kad je rekao kako nikad nije niti će podržavati manipulacije.
I to onda ustvrdi na temu “egzodusa i stradanja 250.000 Srba” nakon Oluje, a upravo na tu temu on sam najviše manipulira i time iritira osobito branitelje. Jer ni sam ne poštuje presudu suda u Haagu te povijesne činjenice da su Srbi ponajviše sami krivi za egzodus koji ih je snašao, a u koji su sami otišli u strahu od reakcija na petogodišnju zločinačku politiku na okupiranom teritoriju RH. Jednako je neprimjereno ponavljati ekscese na koje su i institucije i mediji primjereno reagirali, bilo da je riječ o Jasenovcu ili ZDS-u, a sam uporno izbjegavati slične iskorake.
>> Pogledajte što je Milorad Pupovac rekao o "napadima" koji se vode protiv njega od strane braniteljski udruga
Pupovac je ruku na srce, čisti anti hrvatski element.Prlja i omalovažava hrvatsku, a kako neće kad je podanik,simpatizer velikosrpske politike, kojem smeta sve što je hrvatsko, i uvijek se vuče u povijest i izvlači ustaštvo, a u istom trenu zaboravlja rehabilitaciju Draže Mihajlovića, velikog srpskog četnika.