U četvrtak se očekuju nove konzultacije oko imenovanja mandatara za sastavljanje libanonske vlade. Nakon ostavke premijera Haririja u listopadu, nastupila je politička kriza i otad zemlju potresaju prosvjedi. Nasilje je pojačano kada je libanonski predsjednik Michel Aoun odgodio konzultacije s vođama parlamentarnih blokova o imenovanju novog premijera i Libanon je ušao u opasnu fazu koja bi ponovno mogla dovesti do građanskog rata, odnosno, sektaških i vjerskih sukoba. U središtu Beiruta već su izbili nasilni sukobi između interventne policije i sljedbenika šijitskog pokreta Hezbollaha i pokreta Amal koji su pokušavali spriječiti sukobe i obračun između pristaša šijitskih pokreta i s prosvjednicima većinski sunitima, nakon što su se na društvenim mrežama pojavile kritike šijitske zajednice i vodstva.
Revolucija u Libanonu počela jer je zemlju cedrova pritisnula najgora gospodarska i financijska kriza u posljednja tri desetljeća zbog čega Libanon ima veliki javni dug, masovna su otpuštanja,a svaki je peti građanin izbjeglica.
Korupcija, nepotizam, nerazvijenost, siromaštvo i visok vanjski dug, razlozi su za zabrinutost u svakoj zemlji, pa i za prosvjede. Libanon je duboko podijeljena zemlja između šijita, sunita i kršćana te malobrojnih elita i siromašnog naroda. Zbog toga su Libanonci izašli na ulice većih gradova, iskazujući nezadovoljstvo te tražeći odlazak cjelokupne političke elite koja zemljom vlada još od početka 15-godišnjeg građanskog rata 1975. godine. Svoje nezadovoljstvo iskazivali su još od kraja rujna sporadičnim blokiranjem cesta i paljenjem guma. Sve to rezultiralo je ostavkom vlade Saada Haririja.
Međutim, Libanon danas, s tehničkom vladom, kontroliraju ulice i lokalni šerifi koji sprječavaju bilo kakvo političko rješenje. Danas nitko ne priča o reformi i napretku zemlje. A ti prosvjednici, čiji vođa nije poznat, ne žele niti jednu osobu koja se ponudi kao rješenje i kao mandatar. Revolucija koju je narod pokrenuo kao do sada u svim scenarijima arapskom proljeća je oteta od strane svjetskih i regionalnih sila. Tako je danas Libanon ponovno postao poprište sukoba između SAD-a, Irana, Saudijske Arabije i Izraela.
Revolucija za bolji život danas je jednim dijelom pretvorila u anti iransku i anti Hezbollahovu kampanju što bi moglo odvesti do još dodatnog zaoštravanja situacije. Naime, jedan dio prosvjednika više ne mari za bolji život u Libanonu već traži razoružanje libanonskog Hezbollaha kao što to već duže vrijeme traže SAD, Izrael i Saudijska Arabija, zbog čega je glavni tajnik Hezbollaha pozvao svoje pristaše da ne sudjeluju u prosvjedima koji više ne traže bolji život za sve Libanonce te je optužio Izrael i SAD te Saudijsku Arabiju za destabilizaciju zemlje. Ono što je opasno za Libanon, da svaka kuća ima oružje i gotovo sve političke stranke i lideri imaju svoju paravojnu formaciju.
Dovoljna je jedna iskra da zapali Libanon. Međutim, najviše od čega Libanonci strahuju, dođe li do rata, on će biti daleko krvaviji od onih 70-tih godina i biti će pravi bratoubilački rat. Kršćani su podijeljeni između libanonskog predsjednika Michela Aouna koji je u savezu s Hezbollahom i lidera stranke Libanonske snage Samira Jaja . Isto to vrijedi i za Druze i muslimanske sunite. Libanoncu su ponovno u iskušenju, hoće li biti sretan taj četvrtak ili će biti koban. Tenzije rastu svaki dan, etničke i vjerske netrpeljivosti na visokom su nivou i svi scenariji su mogući. Libanonci su uvijek znali reći da Bog čuva Libanon, hoće li to tako biti i ovog puta, vrlo brzo ćemo znati odgovor. Ono što je izvjesno da Libanon vode ne gospodari već bogovi rata koji su gotovo svi bili lideri naoružanih skupina u građanskom ratu i svi su okrvavili ruke. Danas toj političkoj eliti koja dominira Libanonom, umjesto u vladi i parlamentu, zasigurno je mjesto u zatvorima.
50 godina traje ta kriza