Krupniji igrači iz zatvora bježe uz pomoć policajaca!

Bijeg iz zatvora planira se mjesecima, jer ako želiš uspjeti, moraš misliti na sto stvari. Jedino o alatu ne moraš voditi računa zato što u zatvorima u kojima postoji radionica ima svega što ti treba  od igle do lokomotive. Kad sve razradiš, odakle i kada, odnosno u čijoj smjeni izaći, kamo poslije bijega otići, čeka se najbolja prilika. Veći igrači, siguran sam, imaju vezu u murji. A za ovu dvojicu koja su pobjegla iz zatvora na Bilicama vjerujem da su bili u "talu" s pravosudnim policajcima. O zatvorima znam toliko da mogu tako i govoriti  tvrdi bivši stanovnik hrvatskih kaznionica i zatvora kojega ćemo nazvati Miro.

Spreman na rizik
Nakon dogovora među zatvorenicima o prijevremenom izlasku iz zatvora, slijedi međusobno testiranje budućih bjegunaca, kaže Miro.
 Moraš točno znati koliko je tko spreman riskirati, što nakon izlaska može ponuditi, jer jedan neodlučan može ti upropastiti cijelu akciju. Događalo se da među nama bude i drukera, ali to se na vrijeme dozna, sve padne u vodu, no, naravno, nećeš ni pod koju cijenu priznati što si namjeravao. Nakon nekog vremena, kad se to zaboravi, ponovno ćeš početi nove planove za bijeg.
I sam je bio bjegunac iz Kaznenog zavoda u Turopolju, gdje je zbog krađa završio još kao maloljetnik.

 Nas nekoliko dogovorili smo se da ćemo odlepršati. Čovječe, mjesecima smo ih "snimali". Prije nego što preskočiš ogradu, moraš točno znati tko je najneoprezniji i najmanje nas kotrolira, tko dolazi pijan na posao, tko pije na poslu... I to onda pamtiš. Nakon poduljeg promatranja čitaš ih ko knjigu. Točno znaš koji će pravosudni policajac u određeno vrijeme biti na nekom mjestu, po zgužvanim košuljama možeš znati da imaju problema doma i vjerovati da su zbog toga neoprezniji, a onoga koji pije snimiš odmah i znaš da u njegovoj smjeni neće biti nekih problema jer će se on ubrzo "smiriti" i bit će posve dekoncentriran  objašnjava Miro.

Pasji život
Njegovi bjegovi, priznaje, nikada nisu bili dugotrajni. Već nakon nekoliko dana policija bi ga našla i vratila natrag. Vjeruje da je to upravo zbog toga jer je bio "sitniji" igrač i jer osim svog i plana kompanjona nije imao logistiku iznutra i bolju potporu izvana.
No, dok oni koji su smješteni iza rešetaka sanjaju slobodu, bolji poznavatelji svijeta iza zatvorskih zidina kažu da bijeg ipak nije glavna preokupacija zatvorenika. Jer, bijeg je kratkotrajan, a živjeti kao bjegunac više sliči pasjem nego ljudskom životu.

 Većina zatvorenika zna da se ne isplati bježati jer to ionako ne može vječno trajati. Prema mom iskustvu, o bijegu uglavnom razmišljaju zatvorenici s duljim kaznama ili oni koji su dugo u pritvoru. Rizična granica je deset godina zatvora jer je to dugotrajna kazna. Iako se bjegovi iz zatvora mistificiraju, dosad se uvijek pokazalo da se bijeg dogodio jer je zakazao ljudski faktor  kaže mr. Rajko Mlinarić, bivši upravitelj zagrebačkog zatvora.

Iako, kako kaže, sam nikada nije došao do spoznaje da su bjegunci bili s nekim u sprezi, priznaje da se neki bjegovi nisu mogli izvesti bez pomagača. Kao primjer navodi lanjski bijeg iz karlovačkog zatvora kada je zatvorenik pobjegao s krova.

Zatvorske tajne
 Pa svima je jasno da zatvorenik ne može slučajno, bez nečije pomoći, doći do krova. Ako mu netko nije pomogao u tome, onda je riječ o silnom nemaru jer zatvorenik ne može znati da su na krovu zatvora ostala otvorena vrata  objašnjava Mlinarić.

No, iako su posljednja tri bijega iz zatvora, od kojih je onaj u Splitu uistinu bio spektakularan, ponovno otvorila Pandorinu kutiju iz koje izlaze dobro skrivene tajne zatvorskog sustava, Mlinarić smatra da stanje unutar sustava nije alarmantno. Objašnjava da je hrvatski zatvorski sustav dobro ekipiran te da ima dobru i kvalitetnu pravosudnu policiju.

 Ljudi koji rade griješe, a kad pogriješe, za to snose posljedice. No, ne treba zaboraviti da su početkom 90-ih upravo uvjeti života u našim zatvorima bili pod povećalom Vijeća Europe. Ono što je ono tada našlo ugodno je iznenadilo njegove predstavnike jer su smatrali da se ljudska prava, ako se ne krše unutar zatvora, ne krše ni izvan zatvorskih zidina. Naš je zatvorski sustav fokusiran na poštovanje ljudskih prava, individualizaciju krivnje i pripremanje ljudi za ponovni izlazak na slobodu. I to su standardi koji su postavljeni i već godinama se ne ruše  kaže Mlinarić.

Ni prostora ni novca
No, bez obzira na pohvale koje hrvatskim zatvorima dolaze iz Europe, činjenica je da sustav muče mnogi problemi, prije svega nedostatak prostora i novca. Popunjenost zatvora negdje je i 170 posto i jasno je da takvim uvjetima rada i života ne mogu biti zadovoljni ni zatvorenici ni ljudi koji rade u sustavu. Pogotovo ovi drugi, za čije probleme javnost često nema sluha.

 Mislim da stanje unutar zatvorskog sustava nije dramatično jer problemi ne dolaze iz sustava, već izvana. Vani postoje jaki lobiji, svatko navlači na svoju stranu, pa se mi umjesto poslom bavimo nevažnim stvarima. Ljudi koji se postavljaju na vodeće funkcije često dolaze iz mirovine. Oni bi navodno trebali srediti situaciju, a s njihovim eksperimentima na kraju se mi moramo nositi  zaključuje Vlado Dubrović, predsjednik Sindikata pravosudne policije.

Mr. Rajko Mlinarić danas je zagrebački odvjetnik, no početkom 90-ih bio je upravitelj Okružnog zatvora u Remetincu. Tu dužnost obavljao je u vrijeme kad je zagrebački zatvor, uz Okružni zatvor u Varaždinu, te Kaznionicu u Lepoglavi, bio jedan od rijetkih u zemlji koji je normalno funkcionirao. – U to vrijeme u zatvoru smo imali maloljetnike, žene, pa čak duševne bolesnike koje bolnica u Vrapču nije mogla primiti. Bilo je i dosta stranaca jer su svi strani državljani osuđeni za kaznena djela tada upućivani u taj zatvor. Dok sam ja bio upravitelj, bilo je pet bjegova i uvijek se pokazalo da je uzrok tome bio ljudski faktor. No iako su bjegovi iz zatvora medijski zanimljivi, činjenica je da njih u Hrvatskoj nema više nego drugdje u svijetu. To je i rizik posla u zatvoru, bjegovi su nešto na što morate računati, kao što liječnici računaju na mogućnost da im pacijent umre – kaže Mlinarić. Dodaje da stanje u hrvatskom zatvorskom sustavu nije alarmantno, riječ je o sustavu koji je među vodećima u Europi.

2005.
Tijekom 2005. godine iz zatvora i kaznionica pobjegle su dvije osobe.

2006.
Od početka godine pobjegla su tri zatvorenika. Što će biti u idućih pola godine?

101
U 2005. toliko je puta zloupotrijebljena pogodnost, odnosno toliko se zatvorenika nije vratilo s vikenda.

39
U 2006. godini bilo je 39 zloporaba pogodnosti.

3639
Toliko je zatvorenika i pritvorenika bilo sredinom lipnja u zatvorima, a ukupni kapacitet je 3009.