Prije točno 20 godina, 26. prosinca 2004. godine, svijet je bio pogođen jednom od najrazornijih prirodnih katastrofa u modernoj povijesti. Tsunami izazvan potresom magnitude 9,1 po Richteru, koji je pogodio područje u blizini indonezijskog otoka Sumatre, odnio je 226.408 života u 14 zemalja uz Indijski ocean. Valovi visoki više od 30 metara uništili su obalu Indonezije, Šri Lanke, Indije, Tajlanda i drugih zemalja. Katastrofa je ostavila iza sebe razorene gradove, milijune raseljenih i stotine tisuća mrtvih. Potres koji je bio jedan od najsnažnijih ikad zabilježenih, trajao je gotovo deset minuta, a razmjeri štete bili su nepregledni.
Među poginulima bila je i trogodišnja Vivien Slot iz Hrvatske koja se u trenutku udara tsunamija s obitelji nalazila na brodu nedaleko od obale Tajlanda. Njezina majka, Helena Mencer-Slot, bila je teško ozlijeđena, a njezin otac Stephan Slot i dvojica braće zadobili su lakše ozljede.
Kako se prisjeća novinarka BBC-a, Geeta Pandey, koja je također bila na terenu, snaga prirode bila je nepojmljiva. Pandey je svjedočila neposredno nakon potresa i tsunamija dok je bila na trajektu na putu prema Havelocku, otoku u arhipelagu Andaman i Nikobar. Na brodu nije bila svjesna razmjera katastrofe, a kada je plovilo izašlo iz luke, brod je iznenada zatresao, a dok je gledala, pristanište u Phoenix Bayu srušilo se u more. To je bio samo početak užasa.
Tsunami je pogodio obalu Andamana i Nikobara svega 15 minuta nakon potresa, a visoki valovi su uništili pristanište i mnoge objekte u okolici. "Tada nismo znali razmjere, ali kasnije smo saznali da je val bio visok 15 metara i odnio tisuće života", svjedoči Pandey. No, tek kad su se vratili u Port Blair, shvatili su pravu razmjernost tragedije.
Obalu su preplavili brodovi puni preživjelih, a šteta je bila nepregledna. Stanovnici su gubili sve, a mnogi su čekali na pomoć u razrušenim skloništima. Pandey je također izvještavala o brutalnoj stvarnosti otoka Car Nicobar, gdje je zabilježena velika šteta, a mnogi su izgubili sve – domove, obitelj, a neki i život. Taj dan, 26. prosinca 2004., zauvijek će ostati u kolektivnoj svijesti kao dan kada je priroda pokazala svoju neizmjernu snagu, uzimajući više od 226 tisuća života i zauvijek promijenivši sudbine preživjelih.
Zašto nema snimke ni jednog vala od 30 metara?