Početak siječnja obilježen je obilaskom svećenika po kućama i stanovima radi prikupljanja milodara, što nije ništa nesvakidašnje. Međutim, nesvakidašnje je ponašanje svećenika crkve Svete Marije Magdalene u Čazmi glede potraživanja visine milodara. On potražuje najmanje stotinu kuna za sebe i stotinu kuna za Crkvu. Dajkle, bez obzira na financijsko stanje, svako domaćinstvo je dužno dati najmanje dvije stotine kuna milodara. Ako netko ne može, svećenik ga "upozorava" da je tijekom godine navedenu obvezu dužan ispuniti, jer u suprotnom to domaćinstvo ostaje "dužno" svećeniku i Crkvi.
Problemi sa sakramentima
Osim spomenutog milodara, svako domaćinstvo u čazmanskoj župi dužno je bilo, a veći dio domaćinstava je još uvijek, predati Crkvi novčani iznos od stotinu eura za adaptaciju starog, tj. gradnju novog, župnog ureda, na kojima se bliži kraj građevinskih radova. Visinu tog novčanog izdatka odredio je najvjerojatnije sam svećenik, a na spomenuti izdatak pučanstvo je bilo upozoravano i pisanom obavijesti koja je dostavljena preko maloljetnih "kurira" na kućne adrese. Domaćinstva koja spomenuti iznos od stotinu eura plus navedeni minimalni iznos milodara nisu uplatila ostaju "dužna" svećeniku i Crkvi te bivaju "opomenuta" prilikom posjeta svećenika, koji umjesto da kući u koju je ušao i članovima domaćinstva u toj kući preda Božji blagoslov i lijepe želje, provodi pritisak i upozorava na dug, praktički u svojstvu nekakva inkasatora.
Domaćinstva koja svoju obvezu nisu ispunila, a njihovi članovi trebaju u idućem razdoblju primiti svete sakramente, bivaju opomenuta da će "biti problema". Zbog toga velik dio ljudi uplaćuje ili, bolje rečeno, prisiljen je predati novac svećeniku. Naravno, nitko za predani novac nikada ne dobiva pisanu potvrdu ili nešto slično, jer to "nije potrebno".
Sofisticirani feudalizam
Za pokop svećenik traži 600-800 kuna, s tim da se misa zadušnica plaća dodatnih 50 kuna. Potvrde nema.
Kao običan čovjek, vjernik, pitam je li ovo ponašanje reprezentativno za današnje svećenstvo u Hrvatskoj ili nije? Gledajući takvo ponašanje, čini mi se kao da živim u doba feudalizma kada je svećenstvo s plemstvom i vojskom uzimalo od siromašnih stoku, žito i slično. Danas to čini po istome obrascu, ali na sofisticiranije načine tražeći novac. Završi li taj novac u rukama Crkve ili odlazi za kupnju automobila, primjerice, BMW-a, i sličnih blagodati koje uživa samo svećenik osobno?
Sve manje duhovnoga
Ovo nije obrazac ponašanja po kojem bi se čovjek blizak Bogu trebao ponašati. Vjernik sam i dio primanja izdvojim za razne humanitarne akcije te ovakvo ponašanje izaziva kod mene prezir i vrijeđa moja moralna načela te potvrđuje činjenicu da je svećenstvo, pa tako i Crkva, sve više okrenuto politici, materijalnome i drugim za njih nebitnim stvarima, a sve manje duhovnome.
Čitatelj, Čazma