Kukurikavci kupuju aute našim novcem, uzimanje tuđega njima je u krvi

ponedjeljak, 17. veljače

Zašto vlast u tolikoj neimaštini troši desetke milijuna kuna za skupe automobile? Socijaldemokrati, demokršćani, liberali, narodnjaci, seljaci, ljevičari, desničari... što god bili političari na vlasti u Hrvatskoj, jedno im je zajedničko – luksuz. Kadšto i gdješto veći nego u mnogo bogatijim zemljama. Dolazi iz povijesti, iz navike moćnika da žive u raskoši i iz navike sirotinje na njihov despotizam, razmetljivost i bogatstvo. Pri tome je posve nevažan društveni sustav, može biti feudalizam, kapitalizam, socijalizam, vlast može biti i “narodna” i “nenarodna”, ali će uvijek biti ista, jer se osjeća kao da je Bogom dana. A u svojoj umišljenosti ne bi se odrekla ni naslijeđa povlastica koje su moćnici u davnini izvodili iz svoga božanskog podrijetla.

Kad gledate i slušate aroganciju i bahatost Zorana Milanovića, kad vidite kako vrijeđa, omalovažava, krivotvori povijest, kako sudi svemu i svakome, naravno, ne možete zamisliti da ima obzira i prema kome, on je više biće i svoju posebnost smatra nadnaravnom. I svi ministri su takvi, u manjoj ili većoj mjeri. Taj prezir prema bližnjemu mora imati i materijalnu potvrdu, ne možete prezirati puk ako mu sličite po podstanarskoj skučenosti, po skromnim stanovima, autima ili biciklima, po čekanju u redovima u trgovačkim centrima, ispred šaltera ili vrata državnih činovnika, u bolničkim hodnicima i drugdje. A ljevičari su u tome specifični.

Oni su u povijesti podizali sirotinju na bune i huškali protiv sistema upravo zato da bi se dokopali vlasti i izbjegli sudbinu te iste sirotinje, a danas to čine obmanama u predizbornim obećanjima i bijegom od odgovornosti na vlasti. Ako se socijaldemokratski premijer Milanović gosti kod tajkuna Tedeschija, ministar Linić kod tajkuna Kalema, Ranko Ostojić kod bogatuna Radića..., oni time izražavaju želju za bogatstvom svojih domaćina.

Pa je prirodno da se voze u automobilima skupljim od pola milijuna kuna. Kad su partizani poslije “oslobođenja” oteli ljudima zemlju, kuće, tvornice i druga bogatstva, mnoge od njih strpavši u zatvor kao “narodne neprijatelje” ili “suradnike okupatora”, učinili su to da oni što više imaju, da komunistička elita kraljevski živi. Milanović i društvo danas otimaju iz proračuna, bešćutno i bezobzirno kao i njihovi ideološki i biološki preci. I ne samo da se kraj tolike sirotinje ne srame nego uživaju u tome što se u skupim automobilima od te sirotinje razlikuju i štite dok ih obuzima osjećaj nadmoći, nedodirljivosti i nezamjenjivosti. U skupom automobilu oni su daleko od bijede koju sami proizvode, nagrađuju se za nesposobnost s kojom vode zemlju.

Gdje je rastrošnost, nema ni savjesti ni odgovornosti. Stoga je ova vlast ovisna o luksuzu, on je utočište njezina nemorala i jedini dokaz da nešto vrijedi kad drugih dokaza nema. Te automobile kupuju našim novcem - hrvatski su ljevičari od partizana i jugokomunista pravo na tuđe naslijedili kao svoje prirodno pravo.

subota, 15. veljače - Za ustajala hrvatska sramoćenja kupaca nema

I Doris Dragović se klela se da nikad neće u Beograd. Ali je zov novca bio neodoljiv. U beogradskoj javnosti bilo je žestokih protivljenja gostovanju negdašnje kraljice Torcide ali i izraza dobrodošlice, pa se činilo da će i ta nadglasavanja pridonijeti veliku posjetu. Ali u dvoranu u koju stane 20 tisuća ljudi došlo ih je samo 1500! Nije više privlačna kao nekada, kao prije 15-ak godina, kad su se s agresorskog istoka tražili estradni hrvatski kapitalci koji će odanost domovini zamijeniti odanosti Judinim škudama. Tada je Doris Dragović tako reći s Tuđmanova sprovoda za velike novce otišla zabavljati crnogorski politički i mafijaški vrh. Ali kao što i druga roba na tržnici nema istu cijenu u osam ujutro i u dva popodne, nema je ni obraz pjevačice, koji je nekad prodavala za pozamašne svote. Sada su se pak i s beogradske tržnice na kojoj se nude ustajala hrvatska sramoćenja kupci uglavnom razišli.

nedjelja, 16. veljače - Lesaru je lakše mučiti kokicu nego kukurikavca

Zašto Josip Leko dva mjeseca drži potpise za referendum o ćirilici i ne šalje ih nadležnom saborskom odboru? - pita Dragutin Lesar. Milanović je nekoliko puta rekao da referenduma o ćirilici neće biti, tako je demokraciji zavrnuo vratom. Lesar je rješenje spora oko referenduma (na Ustavnom sudu) postavio kao uvjet za sudjelovanje laburista u ustavnim promjenama. Bilo bi normalno da radi zaštite demokracije poslije premijerovih diktatorskih izjava od toga sudjelovanja odustane, ali lakše je pitanjima mučiti kokicu Leku nego se usprotiviti nakostriješenom kukurikavcu Milanoviću.

utorak, 18. veljače - Laži o Tuđmanu izgovor za unitarizam u BiH

Tuđman je “unesrećio Bosnu i Hercegovinu, Bošnjake i Hrvate u njoj”, kaže u intervjuu za naš list bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović. Izetbegovića treba razumjeti, da bi opravdala sadašnju obespravljenost Hrvata u BiH, apsolutnu bošnjačku prevlast i unitarizam, bošnjačka politička elita često poseže za (krivotvorenom) prošlošću. Tuđman je “unesrećio” BiH tako što ju je sačuvao kao državu kad je 1992. nagovorio Hrvate da iziđu na referendum i glasuju za njezinu nezavisnost, tako što je primio i zbrinuo u Hrvatskoj nekoliko stotina tisuća izbjeglica iz te zemlje, tako što je odigrao presudnu ulogu u sprečavanju novih srpskih pokolja i oslobođenju Bosne i Hercegovine... Još samo da podsjetim: poslije svih događaja u kojima je Tuđman mogao učiniti zlo Bosni i Hercegovini, u kolovozu 1995. godine, iz ruku hrvatskog predsjednika odlikovanje, Velered kraljice Jelene, s lentom, prima nitko drugi nego Bakirov biološki i politički otac – Alija Izetbegović.

srijeda, 19. veljače - Kako se za stražnjicu elite izdaju nacionalni interesi

U blistavoj knjizi “Strah i nada” Nadežde Mandeljštam, Nadežda i muž joj Osip, poznati pjesnik, koje sovjetske vlasti progone pa lutaju od nemila do nedraga, sanjaju o tome da imaju kravu. Jer, krava je spas, daje sve - mlijeko, sir, vrhnje, maslac, tele, gnojivo... I u cijeloj Hrvatskoj je stoljećima krava značila opstanak. Stoga šokantno djeluje podatak da se od ulaska u EU uvoz mlijeka iz Europe u Hrvatsku povećao 270 posto. I dok nam EU uništava poljoprivredu uz svesrdnu pomoć ministra Jakovine, neke koristi ipak imamo: njegova supruga ima sedam, osam tisuća eura plaće kao zastupnica u Europskom parlamentu. Vrlo ilustrativan primjer kako se za stražnjicu političke elite izdaju nacionalni interesi. Još malo pa će Hrvatska, koja bi po mogućnostima, kako su izračunali stručnjaci, mogla hraniti 25 milijuna ljudi, sanjati da ima kravu.

četvrtak, 20. veljače - U evoluciju vjeruje samo 48 posto Amerikanaca

Teorija evolucije za mnoge je ljude nedodirljiv autoritet kao što je poglavica za članove plemena, kao što su bili Staljin za sovjetske komuniste, Hitler za naciste, Tito za zadrte Jugoslavene... Ona je zapovijed, ideologija, religija. U nju vjeruje uglavnom cijeli znanstveni svijet, neupitna je u obrazovanju, u školama i na sveučilištima, među profesorima, učenicima, studentima. Pa ipak, ima autora koji tvrde da za evoluciju, izmišljenu “iz pakosti prema Bogu”, nema niti jednog jedinog dokaza. Zna se da joj je autor Darwin, uz to što je kao teški rasist zagovarao istrebljenje “nižih ljudskih vrsta”, bio i bešćutni protivnik brige o bolesnima. Prema jednom istraživanju, u evoluciju vjeruje manje od polovice Amerikanaca, samo 48 posto. Eto podatka koji može oživjeti misao o vodećoj zemlji “slobodnog svijeta”.

petak, 21. veljače - “Ugledni odvjetnik” i JNA iz iste agresorske priče

Odvjetnik Anto Nobilo tvrdi u intervjuu u jednom beogradskom listu da su i hrvatska tužba za genocid i srbijanska protutužba pravno neosnovane, jer nije bilo genocida ni nad Hrvatima ni nad Srbima. Prije pet, šest godina govorio je nešto drukčije, Oluja mu je bila bliže genocidu nego zločini u Vukovaru. Tada sam napisao da je to normalno, jer je Vukovar razarala vojska države u kojoj je on bio javni tužitelj i koju je branio do posljednjeg daha. I najblaža lustracija otpuhala bi Nobila u zaborav, ali on želi i danas biti javni kriterij. A tom izdanku i baštiniku zločinačke Jugoslavije kojoj je revno služio mediji tepaju zovući ga “uglednim odvjetnikom”, čak i pošto se doznalo da je ženu i kćer mlatio do krvi.

Zašto je, dakle, hrvatska tužba za genocid neosnovana? Zato što su agresorski Nobilo i agresorska JNA iz iste priče, a njegove riječi gode uhu tamo gdje su tenkovi što su išli na pokolj u Hrvatsku zasipani cvijećem.