Kulterer: Nikada se sa Sanaderom nisam susreo u Klagenfurtu

Nakon jednog dana stanke Ivo Sanader vratio se na Županijski sud u Zagrebu gdje je nastavljeno suđenje u aferama Hypo i Ina – MOL. Na klupu za svjedoke danas je ponovno sjeo Wolfgang Kulterer, nekadašnji šef uprave Hypo banke koja je kreditirala kupnju zgrada hrvatskih veleposlanstava sredinom 90-ih, a tom je prilikom Sanader, prema USKOK-ovoj optužnici, primio 3,6 milijuna kuna provizije.

Iako je većina njegovih odgovora ostala izgubljena u prijevodu s njemačkog jezika, a zbog čega su se bunili i optuženi Ivo Sanader i sudac Turudić, Kulterer je ostao pri svome. Tvrdi da je proviziju dogovorio s Eugenom Laxom i da je nazočio isplati tog novca. Također je objasnio da obećanje kako će se Hypo banci osigurati povoljniji položaj u RH zapravo znači osiguranje da će biti informirani o poslovima koji se nude i kako je to značilo očekivanje da će Hypo dobiti posao u slučaju da ima istu ponudu i uvjete kao i ostali.

Što se tiče sastanka na parkingu ispred Hypo leasinga u Klagenfurtu, a o kojem je svjedočio Drago Vidaković, pred istim sudom kazavši da je vidio kako Kulterer Sanaderu predaju žutu kuvertu nepoznata sadržaja, Kulterer je danas kazao da to jednostavno nije moguće, iako se čini zanimljivim. Kazao je i da se sa Sanaderom nikada nije sreo u Klagenfurtu.

Također, u unakrsnom ispitivanju obrane, Kulterer je pobio iskaz svjedoka Hasslingera koji ga je prozvao da je pred NO Hypa tražio da se Sanaderu isplati osam posto provizije za povlašten položaj austrijske banke. Kazao je da ne zna odakle Hasslingeru takva ideja i da nije mogao biti prisutan ni na jednom službenom tijelu banke na kojem se raspravljalo o proviziji. Priznao je da je o proviziji bilo govora, ali da se nisu spominjali ni postoci ni imena. Također, decidirano tvrdi da I. Sanadera nikad nije spominjao kao primatelja provizije.

Tijek suđenja možete vidjeti ovdje:

9.30 sati Počinje suđenje. Kulterer se na početku ispričao zbog izostanka s prijašnjeg ročišta.

9.35 sati Tužiteljica Tamara Laptoš: Ponudu za kredit dostavili ste u kolovozu, a u studenom postavili pitanje za vraćanje kredita, je li ponuda sadržavala garancije? Ako nije, zašto?

WK: Pitanje bi trebalo konkretizirati. Ne mogu se točno sjetiti kako je izgledala ponuda. Ponuda iz kolovoza 1994., mislim da je u njoj bilo sadržano da će Privredna banka Zagreb dati garanciju u iznosu od 50 posto kredita, ali nisam više siguran. Znam da PBZ garanciju nije dao, nego je problem riješen preko depozita Hrvatske narodne banke.

TL: Ako sam dobro shvatila, sadržavala je odredbe o garanciji?

WK: Ne mogu se sjetiti od riječi do riječi, mislim da ta garancija kao takva nije realizirana nego smo kasnije pronašli rješenje.

TL: Rekli ste da ste Sanadera upoznali u rujnu ili početkom listopada slučajno, a da je u prosincu bilo službeno upoznavanje, je li bio na još kojem sastanku?

WK: Samo se mogu sjetiti ta dva važna termina. Krajem studenog i u prosincu.

Ivo Sanader ispravlja prevoditeljicu nakon sučeve opaske je li prevela pitanje onako kako je postavljeno.

Prevoditeljica: Točno sam prevela pitanje.

Sudac Turudić: U čemu je problem?

Nakon ponovljenog pitanja Kulterer odgovara:  

– Bilo je sigurno poslije još službenih sastanaka, ali se ne mogu sjetiti točno kada.

Sanader: Imam prigovor na prijevod.

Sudac: Sad ja stvarno više ne znam, a pitanje je bilo stvarno jasno. U kolovozu sam se službeno upoznao s Granićem, u jesen sam se upoznao službeno sa Sanaderom. A sad nakon toliko godina mislim da je bilo još tih službenih sastanaka, ali ne mogu se sjetiti. Prevedite svjedoku da se maknemo od osmog mjeseca 1994.

9.49 sati Tužiteljica: Možete li reći, ova dva sastanka jeste li bili sami ispred Hypo banke i je li još netko bio sa strane I. Sanadera?

WK: Bio je Striedinger, sigurno, i možda Hasslinger ili još netko, a sa strane Hrvatske bio je Ivo Sanader, ne sjećam se je li netko drugi bio.

9.55 sati Na pitanje jesu li se vodili zapisnici, Kulterer je kazao da, koliko se sjeća, jesu u studenom i prosincu, a i vidio je u spisu.

TL:  Jesu li protokoli sastavljeni samo na ova dva sastanka ili i na ranijima o kojima ste govorili?

WK: Ne mogu se točno sjetiti. Znam da su na ova dva službena sastanka vođeni zapisnici, ali ne mogu se sjetiti na ostalima, iako, pretpostavljam da jesu. Na sastancima su vođeni protokoli. Znam to iz činjenice da mi je to predočio državni odvjetnik iz Klagenfurta. Pokazao mi je dva protokola iz 11. i 12. mjeseca 1994. godine.

Na pitanje jesu li se vodili protokoli o ostalim sastancima u MVP, Kulterer je kazao da pretpostavlja da su se vodili protokoli i sa sastanaka na kojima je bio Granić i ostali. Opet spominje kako je od tada prošlo 16 godina.

10.00 sati Tužiteljica Laptoš: Jeste li osobno sačinili kakav protokol sa sastanaka?

WK: Ne, nisam, uvijek je bio netko tko je zapisivao.

TL: Ali rekli ste da ste na prvi sastanak kod Granića išli sami, kad ste helikopterom došli, postoji li zapisnik o tom susretu, tko je mogao zapisati ako ste bili sami?

WK: To je bio prvi sastanak, nisam vodio zapisnik, a nisam ništa ni potpisivao.

10.10 sati Tužiteljica predočava Kultereru bilješke koje su mu predočene u Klagenfurtu, a koje je sačinio Striedinger.

TL: Na koji način su sačinjene, jeste li ih dobili prije ili ste ih prvi put vidjeli u Klagenfurtu?.

Bilješku je sastavio Striedinger, a u njoj piše da Sanader u razgovoru u četiri oka obećava Kultereru da će Hypo banka u daljnjim financiranjima za Hrvatsku imati povlašten položaj i to posebno kad su u pitanju novi angažmani.

WK: To se mora povezati s prvom rečenicom koja počinje:

"Ukoliko bi Hypo banka inzistirala na plaćanju 200 tisuća šilinga za konzorcij, ne bi bilo ništa u poslu..."
Ne sjećam se da je razgovor sa Sanaderom bio u četiri oka, koliko se sjećam, Striedinger je cijelo vrijeme bio prisutan. Neuobičajeno mi je da bih Striedingera poslao da izađe za vrijeme pregovora.

TL:  Objasnite o kakvom je obećanju riječ?

WK: Mi smo izašli u susret u pogledu pristojbe, ja sam zato tražio da RH nama izađe u susret. Ako smo konkretni i ako naši uvjeti odgovaraju, da imamo povlašteni položaj.

Sudac: U čemu je povlaštenost položaja?

WK: Kad država financira neki posao, bitno je da vas se obavijesti da možete podnijeti ponudu. A kada date ponudu, ako ste konkurentni, imate dodatnu šansu da postanete još konkurentniji. To je trebala biti protuusluga u vezi konzorcijske naknade za 250.000 šilinga.
 
Sanader: Prigovaram prijevodu, svjedok ni u jednom trenutku nije rekao da bi ponuda Hypo banke bila prihvaćena u slučaju iste ponude drugih konkurenata.

Sudac Turudić: Gospodine Kulterer, jeste li vi rekli da će ponuda biti prihvaćena unatoč istim ponudama drugih konkurenata?

WK: Da. Očekivali smo da ćemo mi dobiti posao u slučaju iste ponude.

10.20 sati TL: Možete li nam reći kakve su naravi bili vaši kontakti s Ivom Sanaderom u idućih 15 godina?

WK: Kontaktirali smo službeno, pogotovo kad je Sanader bio premijer. Kad je otišao iz MVP-a, nismo imali nikakvih kontakata. Bio sam samo jednom u predsjedničkoj palači kod predsjednika Tuđmana dok je Sanader bio predstojnik Ureda predsjednika.

Sudac: Recite nešto o tim sastancima?

WK: Pa kad je bio premijer, sigurno su bila barem tri sastanka godišnje službeno. Ne mogu se baš nakon 15 godina svega sjetiti. Krajem 90-ih, ne znam koje godine, bilo je službenih sastanaka s Matom Granićem i predsjednikom pokrajine Koruške. Ti su sastanci bili u Koruškoj. U vrijeme dok je Sanader bio premijer, sastajali smo se kako bi razgovarali o gospodarskom razvoju, ulasku u EU. S moje strane uvijek je bila želja razgovarati o mjerama koje priprema HNB, o toj temi se često raspravljalo.

10.30 sati Sudac: Je li to uobičajeni mod da razgovarate o tome s hrvatskim premijerom?

WK: Razgovarao sam tako sa srbijanskim premijerom, s Janezom Janšom iz Slovenije. Uvijek sam imao kontakte i razgovore s političarima. Morao sam znati što se događa i kakva je politička situacija u zemljama u kojima smo poslovali. To je bilo bitno za razvoj moje banke. Uopće ne želim ni znati koliko puta je bio šef  RBA banke u RH o istom pitanju. To je posve normalno.

TL: Je li i tada vrijedilo obećanje iz bilješke o povlaštenom položaju Hypo banke?

WK: Ne mogu se sjetiti. Ja sam tijekom 15 do 20 godina s raznim ministrima u RH kontaktirao.Uvijek sam upoznavao ljude. O detaljima se ne mogu sjetiti.

Sudac prevoditeljici: Preveli ste samo zadnji dio kako se ne sjeća detalja, to je nesrazmjerno duljini odgovora svjedoka.

10.35 sati Nakon što tužiteljica Laptoš htjela da u zapisnik uđe kako svjedok nije odgovorio na pitanje, sudac ponovno ponavlja pitanje i upozorava Sanadera da ne upada u riječ i da ne korigira tumača jer time ometa rad.

WK: Ne.

Sanader širi ruke.

Sudac Turudić: Što sad širite ruke, koja je emocija ako je svjedok rekao ne?

10.40 sati Tužiteljica: Kada je prestalo vrijediti obećanje o povlaštenom položaju?

Sanader prigovara.

Turudić: Ustanite kad se obraćate sudu.

Sanader: Predlažem da se zabrani odgovor na pitanje tužiteljice Laptoš jer svjedok nikada nije rekao da bi mu Sanader obećao povlašteni položaj nego da je on očekivao povlastice.

Sudac: Dopuštam odgovor.

WK: Ja to ne shvaćam kao obećanje nego kao osiguranje da ćemo biti pozvani na sve javne natječaje. Od političara ne očekujem obećanja jer nisu vječni.

10.46 sati: Sudac kaže da je riječ obećanje snažnija nego osiguranje.

WK: Obvezali su se da će se angažirati da nekoga obavijeste o nekom poslu. Mi moramo uvijek sudjelovati u konkurenciji na natječaju. Ja mogu samo svojim riječima tumačiti što je ovdje Striedinger napisao u svom protokolu.

Sudac: Kad je to osiguranje, kad je to prestalo?

WK: Težište je na namjeri, a ne na obećanju. Nije to kao da vam netko kaže da ste odmah dobili posao ili da ste posao spremili u džep. Oni daju mogućnost da sudjelujete u poslu. Npr. pozvali su nas da financiramo projekte u Rijeci ili Splitu. Nama to nije bilo zanimljivo, npr. poslovi s brodogradilištima.

10.53 sati Kako je Kulterer cijeli taj "aranžman" opisao kao pozitivnu klimu, sudac Turudić pita: Taj pozitivan vjetar, kada je on prestao puhati u leđa Hypo banke, ili još uvijek puše?

WK: Sve do 2006. godine do kada sam ja bio u banci, a mislim da i danas, vladala je pozitivna klima.

Sudac: Koja je uzročna veza između pozitivne klime, 250 tisuća šilinga i bilješke?

WK: Ne vidim izravnu vezu.

11.01 sati TL: U nastavku bilješke je dio u kojem piše:  U odnosu na proviziju, Kulterer je dogovorio sa Sanaderom da se 50 posto plaća pri prihvaćanju ugovora, a nakon potpisivanja ostatak. Objasnite to.

WK: Koliko se sjećam, proviziju smo dogovarali uvijek Eugen Laxa i ja. O tome sam obavijestio dr. Sanadera.

TL:  Zašto piše da je Kulterer proviziju dogovarao sa Sanaderom?

WK: Već sam objasnio, taj je zapisnik sastavio Striedinger, ne znam zašto je tako zapisano. Ponavljam da sam dogovorio proviziju s Laxom.

TL: Gdje ste ugovorili te detalje s E. Laxom?

WK: U kafiću.

11.06 sati TL: Na tom sastanku ste dogovorili da će se 50 posto isplatiti u dva navrata, tako ste rekli, a u kolovozu još niste ni bili dobili odgovor s hrvatske strane, pa malo objasnite?

WK: U zapisniku krajem prosinca 1994. piše da će provizija biti isplaćena.

TL: Čiji je prijedlog bio način isplate.

WK: Ne mogu se sjetiti, ali to je bilo uobičajeno.

TL: Piše da će E. Laxa fungirati kao primatelj, možete li to objasniti što to znači i jeste li to s Laxom dogovorili još u kolovozu ili je to bilo kasnije?

WK: Već sam zadnji put rekao da se sastanak dogodio u kolovozu, a tada je zatražena provizija. Laxa je bio posrednik i lobist. Ja sam fungirao kao šef uprave banke, a on je fungirao kao posrednik, tako bih to objasnio jednostavno

11.12 sati TL: Jeste li se s Laxom susreli samo u kolovozu?

WK: Ne sjećam se je li osim tog susreta u kolovozu pa sve do isplate provizije bio još koji naš susret.

TL: Koliko je iznosila uobičajena provizija?

WK: Između dva i pet posto, ovisno o važnosti posla.

TL:  Piše da provizija treba biti isplaćena u gotovini, je li i to bilo uobičajeno?

WK: U to vrijeme, to su bile prve godine samostalnosti i RH i Slovenije pa sve tamo do sredine 90-ih, većina provizija isplaćivala se u gotovini.

TL: Kako je na kraju isplaćena provizija? Kome i na koji način?

WK: O tome postoji potvrda, potvrda o isplati. U spisu u Klagenfurtu vidio sam da postoji i točan datum isplate.

Sudac: To nije bilo pitanje.

WK: Ne sjećam se datuma.

Sudac: Pa ne očekujemo da vi znate datum.

WK: Jednom u banci, a jednom u Grazu. I to osobi Eugenu Laxi. Kod predaje novca moraju biti dva čovjeka iz banke. Ne sjećam se koliko je isplata bilo.

Sudac: Na koliko se isplata sjećate da ste bili?

WK: Bio sam u Grazu, to se sjećam, i još jednom u Hypo banci.

Sudac: Tko je primio proviziju kad ste vi bili prisutni?

WK: To može biti samo Laxa.

11.20 sati TL: To je bila ista osoba s kojom ste se sreli 1994. Isti Laxa?

WK: Da to nije bila ta osoba, ne bi mu mogli isplatiti proviziju.

TL: U nastavku spisa sporne su isplatnice, četiri isplatnice. Na svakoj piše da je Kulterer bio nazočan, možete li to potvrditi?

WK: Da, to je moj potpis na isplatnicama.

11.29 sati TL: Što se tiče isplate u Grazu. Tko je išao, gdje ste bili... malo mi opišite.

WK: Novac je isplaćen u hotelu u Grazu. Koliko se sjećam bili smo Kurt Makula i ja. Mislim da sam ja predao novac.

TL: Kako to da je isplata bila u hotelu, a ne u banci?

WK: Ne sjećam se, bilo je to davno.

TL:  Je li bilo uobičajeno da vi kao predsjednik uprave isplaćujete provizije u gotovini?

WK:  Znam da to može zvučati neuobičajeno. No, s obzirom na veličinu i važnost tog posla, isplatu smo digli na razinu uprave pa je pored mene potpisan još jedan član.

TL:  Razumijem, ali iz iskaza proizlazi da ste sve dogovorili s osobom koju ste prvi put sreli u kolovozu, a kasnije se niste sretali sve do isplate provizije. Nama je to malo neobično.

WK: Kad radite posao, a određeno je da će biti neki lobist, a nama je on predložen s hrvatske strane, prirodno je da se to sve unaprijed dogovori. Meni je jasno da moram to sve unaprijed izdogovarati.

11.38 sati Sudac Turudić: Sad ćemo se iscrpljeni povući na pauzu i vratiti se u 12.45

12.50 sati U nastavku suđenja tužiteljica Tamara Laptoš i dalje ispituje svjedoka.

TL: Rekli ste da vam je Laxu u kolovozu predstavila hrvatska strana, prošli put ste govorili o tom sastanku, niste spominjali da vam ga je netko predstavio, već samo da je Laxa bio na tom sastanku u kolovozu i da ste otišli u kafić poslije sastanka. Je li vam netko tamo predstavio Laxu, tko i kako?

WK: Rekao sam da se ne sjećam je li on bio na sastanku u MVP-u ili u HNB-u, niti gdje su mi ga predstavili. Ne sjećam se ni tko mi ga je predstavio.

12.57 sati TL: U vezi bilješke o proviziji, jeste li Sanaderu pobliže govorili tko je Laxa, kako je tekao taj razgovor?

WK: Ne sjećam se.

TL: Je li vas Sanader pitao tko je Laxa i za koje bi mu poslove trebalo platiti proviziju?

WK: Ne sjećam se, ali u svakom slučaju Sanader je primio na znanje da će u tom poslu biti posrednika.

TL:  Znači, do tog sastanka nije znao za Laxu?

WK: To ja ne znam.

TL: Kada ste u banci imali posrednike, jesu li vam podnosili izvješća nakon realizacije posla?

WK: To je neuobičajeno. Obično se kad se dogovori posredništvo, posao se odvije i nakon toga su ispunjeni svi uvjeti za isplatu provizije.

13.00 sati Tužiteljica ponovno predočava isplatnice. Je li novac preuzimala uvijek ista osoba?

WK: Mislim da sam vidio u spisu da su bile dvije isplate u banci, jedna u Grazu i koliko se sjećam uvijek je bila ista osoba.

TL: Možete li pogledati potpis primatelja Laxe na tim isplatnicama i reći jesu li to potpisi iste osobe?

Čedo Prodanović:  Protivim se tome.

Sudac: Postoji grafološko vještačenje i dopuštam odgovor jer se to mora dovesti u vezu s njegovom tvrdnjom da je to bila ista osoba.

WK: Da, vidim da su to potpisi iste osobe.

13.02 sati TL: Je li 2 do 5 posto provizije isto vrijedilo i u Austriji?

WK: To se ne može usporediti. U Austriji se provizije puno manje isplaćuju. Ovdje je bila riječ o dolasku u novu zemlju i strukture su bile dosta nepouzdane. Trebalo se osigurati da će se poslovi odvijati kako je dogovoreno. Možda se može usporediti sa Slovenijom i Srbijom gdje su provizije isto bile dva do pet posto.

13.13 sati TL: Na čiji je trošak išlo plaćanje provizije, banke ili klijenta?

WK:  Na kraju je uvijek banka plaćala proviziju. Hypo banka je platila proviziju.

Sudac: Neki vaši prethodnici izrijekom su rekli da ide na teret klijenta.

WK: Postoje razne metode, to je barem jednostavno, Moguće je da i klijent plaća proviziju, ako se klijent složi. Konkretno, to nije bilo tako. Da je RH platila proviziju, od kredita bi se isplatilo samo 95 posto, a ne 100 posto.

TL: Koliko ste puta sudjelovali u ovakvom isplaćivanju provizije?

WK: U puno slučajeva.

TL: Da ste osobno isplaćivali novac?

WK:  U nekoliko slučajeva. Takva se provizija mogla isplatiti jedino ako je posao bio realiziran i ako je postojala odluka NO i uprave.

13.18 sati  TL: Kako ste dolazili na druge sastanke, je li vas netko dočekivao?

WK:  Dolazio sam avionom ili autom. U to vrijeme smo imali svoje ljude pa se znalo dogoditi da me netko dočeka i odveze s aerodroma do MVP-a.

13.24 sati Prelazi se na unakrsno ispitivanje.

Jadranka Sloković: Je li Franz Hasslinger dolazio na NO Hypa?

WK: On je u to doba bio zaposlen kao referent u odjelu za poslove s inozemstvom, kojem je na čelu bio Striedinger. Taj je odbor pripremao materijale koje su odnosili odboru za kreditno poslovanje. Članovi uprave bili su voditelji odbora i diskutirali su o tome i zatim ih uputili na NO gdje bi ih NO-u prezentirali članovi uprave. Tamo je bio Striedinger, ali ni u kojem slučaju Hasslinger.

JS. Je li moguće da se o proviziji razgovaralo na kreditnom odboru?

WK: Moglo se razmatrati, ako su u pitanju bili manji krediti.  U ovom slučaju radilo se o velikom kreditu i na njemu se nije razgovaralo o tom kreditu i proviziji.

JS: Ima li saznanja da se pred Hasslingerom u bilo kojem trenutku raspravljalo o davanju provizije?

WK: Ne mogu to zamisliti, ne mogu se sjetiti.

JS: Odgovor nije jasan, pitanje je li moguće da je Hasslinger bio na nekom tijelu koje je raspravljalo o tome?

WK: Na službenim sjednicama NO-a na kojima bi se o tome razgovaralo nije mogao biti, a je li to saznao interno, ne znam.

13.33 sati  JS: Ovo je dio sa svjedočenja Hasslingera: Nekadašnji menadžer Hypo banke ozbiljno je zaprijetio Sanaderu tvrdnjom da je W. Kulterer, član uprave Hypa, pred Nadzornim odborom te banke zatražio da se Ivi Sanaderu isplati osam posto provizije za sklapanje ugovora o kreditu jer "provizija pokriva razvoj tržišta i direktan je uvjet za sklapanje kredita".

Hasslinger je dalje kazao da je iznos od osam posto bio previsok i da se, osim tog Sanaderova traženja, nije susretao s tako visokim iznosima traženim za proviziju. Poslije je odlučeno da se isplati pet posto, što je, tvrdi Hasslinger, i dalje bio izrazito visok iznos.

Hasslinger je na sudu pak rekao da je Kulterer tražio proviziju u iznosu od osam posto i to na kreditnom odboru, a kad su ga pitali kome, rekao je Sanaderu. Nastalo je komešanje i smatralo se da je osam posto previše.

Kulterer je na to kazao da se govorilo o proviziji, ali ne o postocima ili kome se treba dati provizija.

13.37 sati Kulterer upitan da komentira ovo Hasslingerovo svjedočenje kaže da se to nije tako dogodilo.

WK: Ne mogu se sjetiti postotaka i imena, ne znam odakle je to Hasslinger izvukao.

Na izravan upit braniteljice je li moguće da se ikada kao primatelj provizije spominjao Ivo Sanader, vezano za Hasslingerov iskaz, Kulterer je rekao da to nije moguće.

WK: Nikada nisam spominjao Sanadera kao primatelja provizije.

JS: Sjećate li se je li Laxa dolazio sam ili s nekim u društvu?

WK: Ne mogu se sjetiti tog detalja, vjerujem da je bio u pratnji.

13.47 sati JS: Je li postojao jedinstven stav o davanju kredita? Je li bila dovoljna odluka samo jednog člana uprave?

Sudac objašnjava: Odluka da se ide pred NO banke, jer on odobrava kredit.

WK: Prijedlog za odobrenje kredita ne bi ni došao na NO da nismo nas obojica članova uprave bili suglasni.

JS: Gdje se nalazio vaš ured 1994. i 1995.?

WK:  Na adresi gdje je bila banka na drugom katu.

JS: Je li to centar Klagenfurta?

WK: Da.

JS: Gdje se nalazio Hypo Leasing?

WK: Nisam baš siguran, ali nije bio u centru nego u nekoj drugoj ulici. Bilo je 15 minuta udaljeno ili autom ili pješice.

13.50 sati JS: Sjećate li se da se tamo kraj Hypo leasinga nalazio kakav parking?

WK: U toj ulici nije bilo parkinga, ali u drugoj ulici koja se nalazi na križanju postoje maksimalno dva parkirališna mjesta. U tu zgradu ulazi se s ulice i nema parkirališta.

JS: Jeste li ikad pred zgradom Hypo leasinga, s obzirom da nema parkinga, predali Sanaderu nešto u kuverti?

WK: To nije moguće. Ja tamo nisam imao ured.

Predočava se iskaz Drage Vidakovića koji je u svom iskazu rekao da su se Sanader i Kulterer susretali u Klagenfurtu. Vidaković je izjavio kako je vidio Kulterera da predaje žutu kuvertu Sanaderu ispred zgrade Hypo leasinga u Klagenfurtu.

WK: To nije moguće!

JS: Jeste li se ikada sreli sa Sanaderom u Klagenfurtu?

WK: Nisam nikada. Susreli smo se u Bad Kleinkircheimu  1996. ili 1997.  i to su bil službeni posjeti.

14.00 sati JS: Gdje se nalazi ured G. Striedingera?

WK: Imao je ured u zgradi Hypo leasinga, ali odjeli su se selili po gradu. Moj je ured uvijek bio na istom mjestu.

JS: Poznajete li Dragu Vidakovića, znate li je li radio za Hypo?

WK: Da, sjećam ga se kao otkačenog gitarista, a počeo je raditi kao posrednik u jednom odjelu Hypo leasinga pa kad je osnovan Hypo leasing za Hrvatsku tamo je prešao. Upoznao sam ga u banci.

JS: Kakvi su bili odnosi Striedingera i Vidakovića?

WK: Dobri.

14.17 sati Tužiteljica se odlučuje za dodatno ispitivanje.

TL: Jeste li i koliko puta kontaktirali Laxu i u vezi čega, nakon što mu je već isplaćena provizija?

WK: Osobno nisam, koliko se sjećam. Kod poslovanja s tvrtkom Bishopsdale, sjećam se da je Laxa svoje aktivnosti prebacio na tu tvrtku, s Laxom su nastavili komunikaciju niže rangirani službenici.

14.25 sati  Sudac Turudić: Ovim završavamo današnju raspravu. Sutra će iskaz davati Davor Vanđelić, hrvatski član Nadzornog odbora Ine, a svjedočenje Davora Šterna predviđeno je 26. travnja. Dan kasnije trebao bi svjedočiti Ratko Maček.