Kvaliteta života u EU raste, a u Hrvatskoj tone

Dok zemlje EU bilježe napredak u kvaliteti života svojih građana, zadovoljnih vlastitim životom, standardom, javnim uslugama poput zdravstva, skrbi za djecu, Hrvatska tone koliko god nas politika uvjeravala da idemo naprijed i da nam je danas bolje nego jučer.

U Hrvatskoj je pala sreća građana i zadovoljstvo životom, za razliku od EU kod nas ne pada broj građana koji ne uspijevaju platiti račune i dugove, na dnu smo EU po neravnoteži između obiteljskog i radnog života. Hrvati nemaju povjerenja u ljude i institucije, javnim uslugama zadovoljni smo manje od prosjeka EU... Pokazuje to Europsko istraživanje o kvaliteti života uglednog Eurofounda, provedeno krajem 2016., a objavljeno ovih dana.

U društvu Bugara i Grka

Ispitano je gotovo 37.000 građana EU i pet članica kandidatkinja i u odnosu na 2011. zabilježen je opći napredak u kvaliteti života u EU. Zadovoljstvo životom u EU je relativno visoko, no u Hrvatskoj je ispod prosjeka EU, i palo je niže nego što je bilo 2011. U prosjeku smo manje sretni od građana EU i manje nego što smo bili 2011. Pored nas relativno veliki pad zadovoljstva i sreće građana zabilježeni su u Cipru, Grčkoj, Italiji i Španjolskoj, najviše pogođenima krizom, dok su se s druge strane životno zadovoljstvo i sreća povećali u mnogim istočnoeuropskim zemljama. Između 2011. i 2016. zadovoljstvo standardom ujednačilo se među članicama EU, no Hrvatska i tu loše stoji i ispod prosjeka je EU. Od nas su nezadovoljniji standardom samo Bugari i Grci, dok su najzadovoljniji Danci, Šveđani, Austrijanci, Luksemburžani. Hrvatska je, navodi se, doživjela pogoršanje zadovoljstva građana u mnogim životnim područjima, što je pridonijelo i smanjenju ukupnog zadovoljstva životom.

Uz sve navedeno, uzalud je političarima mantrati o pomacima kad ih građani ne vide i ne osjete na vlastitoj koži. I zbog toga val iseljevanja mladih ljudi još uvijek nije zaustavljen. Manje smo i optimistični od prosjeka EU u kojoj je 2016. 64 % građana s optimizmom gledalo na svoju budućnost, a kod nas njih samo 55%, te se i po tome, s Ciprom i Portugalom, ubrajamo u zemlje koje imaju nizak ukupni optimizam građana. Najoptimističniji glede svoje budućnosti su Šveđani (85%), Danci (84 %), Irci (81%), Finci (81 %), a slijede ih Luksemburg, Nizozemska, Britanija, Austrija. Jedino Hrvati mrvicu optimističnije od prosjeka EU (57%) gledaju na budućnost svoje djece i unuka (58%) mada je to, naravno, daleko od vodećih zemalja poput Švedske, Danske i Irske u kojima oko 80% građana optimistično gleda i na budućnost svoje djece. U gotovo svim zemljama EU ljudi su optimističniji nego što su bili 2011. kad su se još osjećale posljedice ekonomske krize. Zanimljivo je da su u 12 zemalja među kojima je najviše razvijenih država na čelu s Francuskom, Luksemburgom i Belgijom ljudi pesimističniji glede budućnosti svoje djece nego vlastite. Jedno od tumačenja je da se nakon krize smatra da će djeca imati lošiji standard, a drugo da se roditelji u tim zemljama brinu za budućnost djece zbog opasnosti od terorizma i zagađenog okoliša, što dodatno treba istražiti.

Dok u prosjeku trećina Europljana izvješćuje da si ne može platiti tjedan dana godišnjeg odmora za sve članove kućanstva, otprije je poznato da je u Hrvatskoj postotak takvih građana dvostruko veći. U većini država EU od 2011. pao je udio ispitanika koji ne mogu plaćati kredite, zajmove, a samo nekoliko zemalja ima suprotan trend. Među njima su Hrvatska i Grčka čiji građani imaju problema s podmirivanjem dugova i komunalnih računa. Hrvatska s Grčkom prednjači i po broju građana koji ne mogu platiti telefonske i račune za internet. Osobito je negativno za našu zemlju koja izumire, i u kojoj je “kao” politika svjesna važnosti pronatalitetne politike, što se kod nas te u Rumunjskoj i Češkoj od 2007. znatno povećala neravnoteža između obiteljskog i poslovnog života i za muškarce i za žene, pa građani svjedoče da im se teže koncentrirati na poslu zbog obiteljskih odgovornosti. Napominje se da je to i zato što u ove tri zemlje vrlo malo žena radi skraćeno (5% ili manje), a prosječno tjedno radno vrijeme za žene je relativno visoko i debelo prelazi 40 sati tjedno.

Terorizam ostavio trag u EU

Iako se u mnogim zemljama EU pogoršala ravnoteža između privatnog i poslovnog života, najmanje ispitanika koji imaju takvih problema je, očekivano, u skandinavskim zemljama i zapadnoj Europi. Hrvatska, nažalost, ima najnižu ravnotežu između posla i obiteljskog života, a Nizozemska najvišu usklađenost između to dvoje. Naši građani su kao i Grci u prosjeku manje zadovoljni javnim uslugama poput zdravstva, obrazovanja, skrbi za djecu, mirovinama, socijalnim stanovanjem od građana EU. Poznato je i da se ubrajamo među zemlje u kojima je najmanji obuhvat djece vrtićima. Hrvatski građani te bugarski imaju najniže razine povjerenja u ljude. Tako je ono kod nas ocijenjeno tek 3,8 na skali do 10, dok najviše razine povjerenja u ljude imaju Finska (7,4), Danska (7,3), Švedska (6,6), Nizozemska (6,2) i Irska (6,0).

Isto tako očekivano je nisko povjerenje naših građana u institucije, Sabor, Vladu, pravni sustav... Inače, dok se u EU smanjila napetost između bogatih i siromašnih, uprava i radnika, ali ne i kod nas, u razvijenim zemljama EU porasla je od 2011. napetost između vjerskih i etničkih skupina, što se tumači raspravama o imigraciji i novijim događajima.