Prodaja rabljene odjeće preko Facebooka ženu iz Pitomače stajat će više od 70 tisuća kuna, koliko joj je odrezao Općinski sud u Virovitici.
Nepravomoćno osuđena M. I. tri je godine preko Facebooka oglašavala i prodavala rabljenu odjeću. Tako je 2017. godine uprihodila 6181 kunu, 2018. godine oko 21 tisuću kuna, a u 2019. ju je krenulo pa je inkasirala čak 43.322 kune. No, tada su je se dočepali vrijedni djelatnici Državnog inspektorata i Carinske uprave koji su je prekršajnim nalogom teretili da je preko Marketplacea, odnosno Tržnice, na Facebooku prodavala odjeću, a novac primala na račun otvoren u ime maloljetne kćeri. Pritom, M. I. nije imala tvrtku ni obrt registriran za trgovinu.
“To što okrivljenica u pisanom prigovoru na Prekršajni nalog i ranije u komunikaciji s Državnim inspektoratom navodi da se radi o “polovnoj robi” nije od utjecaja na obilježje prekršaja”, zaključio je sudac Saša Vujanović s Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini. Na ročišta optužena M. I. nije dolazila, a nisu se pojavili ni službenici Državnog inspektorata pa je sudac sam sa samim sobom proučio sve pisane dokaze i kaznio optuženu s 2100 kuna prekršajne kazne i oduzimanjem protuzakonite dobiti u iznosu od točno 70.573 kune i 20 lipa.
O ovom uistinu kolosalnom uspjehu našeg pravosuđa proteklih dana izvijestili su brojni portali, uz gotovo nepodijeljeno zgražanje u komentarima ispod teksta svih oni kojima se počesto čini da jedna vrsta zakona vrijedi za bogate, moćne i politički podobne, dok sustav trenira strogoću i represivnost nad najslabijima. Nažalost, primjeri iz svakodnevnog života to ne demantiraju pa se hrvatsko pravosuđe u narodu, ne bez razloga, naziva još i krivosuđem.
Željeznu ruku hrvatskog pravosuđa ne tako davno na svojoj je koži osjetio oboljeli od multiple skleroze, Huanito Luksetić. Najprije je na riječkom općinskom sudu osuđen na dvije godine bezuvjetnog zatvora zbog ilegalne proizvodnje kanabisa i držanja marihuane radi prodaje. Drugostupanjski sud u siječnju 2019. godine potvrdio je tu odluku, no od tamnice ga je spasila promptna reakcija ondašnje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović koja je iskoristila svoje ovlasti i, uslijed snažnog medijskog pritiska, pomilovala Huanita.
Takve sreće nije bila baka Minka Maltarić iz Cvetlina kraj Trakošćana, koja je u 76. godini života završila u zatvoru zbog duga od 624 kune. U studenom 2016. godine emisija “Provjereno” napravila je priču o ovoj umirovljenici iz Zagorja koja živi od 1200 kuna socijalne pomoći, a zbog neplaćenog računa za odvoz smeća osuđena je na četiri dana zatvora. Baka Minka bila je dužna za odvoz smeća “Ivkomu”, a novinarima je u suzama kazala: “Kada te otključa i onda zaključa, to mi je bilo najteže, jedna velika bol”. Pravosudni sustav bildao je svoje mišiće i na zagrebačkom beskućniku Nikoli B. kojem se sudilo zbog teške krađe milodara od 10 kuna iz škrabice crkve Majke Božje Lourdske na Črnomercu. Za tešku krađu predviđa se kazna od šest mjeseci do osam godina zatvora, no presudu nesretni čovjek nije ni dočekao jer je preminuo u listopadu 2017. godine. No, kada je poznato da hrvatsko pravosuđe kažnjava pse, kokoši i ostalu živinu, kako neće čovjeka?
Istodobno, dok žena s početka naše priče traži načina kako da ospori suludu presudu virovitičkog suda, tragična smrt Siniše Palma, bivšeg pročelnika za financije Grada Virovitice i nestanak više od 17 milijuna kuna, ne privlače pažnju institucija. Ni godinu dana kasnije javnost još ne zna ni jednu relevantnu informaciju o tome što se dogodilo iako je Državnom odvjetništvu u Bjelovaru podnijeto niz kaznenih prijava. Surfanje po Facebooku i potraga za prodavačima polovne robe ipak je njihov prioritet.
Hrvatsko je pravosuđe najgore u EU-u. Ali što očekivati kada pravosuđem drmaju Šeparović, Sessa i Turudić, a njihov je servis godinama bio nesposobni Bošnjaković.